Eros
Postavio
, 09-07-2011 u 05:39 (456 Pregleda)
Od pogleda koji pomera nebo
Drhtim poput leptira nežnog...
Već osećam talas ushićenja
Od dodira snenog, neizbežnog...
I preplićemo se, prožimamo se,
Poput dva okeana moćna,
Žudnja buja, bedeme ruši,
Privlačnost tiha, a danonoćna...
I prožimanje seže vrhunac,
Poput drevne, kosmičke bure...
U dobro znanom pradavnom ritmu
Dosežemo snagu oluje...
I nakon samog vrhunskog bljeska
Razigranog, božanskog plesa...
Uplovljavamo u mirnije vode...
Dotakli smo sama nebesa...
Autor: Ana Kladarin