View RSS Feed

Tibi

susret

Oceni tekst
Jedne jesenje, kisne veceri, u starom gradu, lako pripit.
Muzika, tonovi Rock-a zvone u usima. Nije muzika u zivo, samo osecaj je tu i...secanja.
Bilo je divno...nekada, bas ovde, u ovoj zapustenoj Birtiji.
Stoji za stolom, onim...visokim, sam...zamisljen. Dim cigarete se dize neubicajeno gusto, pogled je maglovit, bucno je njemu...
Casa je jos uvek puna, dobra, stara viljemovka...specijalitet ovog podneblja.
Kako je lepo stajati na istom mestu kao i pre par decenija, vreme je stalo, dascani pod...isti kao nekada, i sto, onaj isti na kom je udarac case ostavio laki otisak u starom, masivnom hrastovom drvetu.
Ne, nije to bio on. Dize casu i jedan dobar gutljaj grlom prolazi...nema reakcija osim osmeha, onog sirokog, srecnog, ...kao nekada. Da, bila su to vremena...bezbrizna i opustena, skoro dosadna.
Pokret ruke prema sesiru koji je jos uvek na glavi, onaj isti...tada ga je upravo kupio. Srecan je da je ostao isto tako neprolazan kao i on, samo...malo stariji, tragovi zuba vremena su neprimetni.
Ponovo pogled otisku u stolu...bila je tog dana srecna. Uvek je ona bila srecna, ali bas tog dana je bila posebno. Udarac case neznom, skoro detinjastom rukom je ostao samo kao secanje na nju...
Jos jednu Konobaru, narucuje...svestan je da nije vise onaj stari, neunistivi, godine ipak ostavljaju tragove.
Muzika je tisa, par stolova je jos zauzeto i nostalgiju tihih, prijatnih zvukova samo povremeno remeti kihot jedne Dame...pripite i na granici svojih mogucnosti.
Cuje poznati zvuk, hod koji je tako cesto u njegovim secanjima, jedinstven...verovatno samo jedan od onih budnih snova, kiselo osmehnut naslucuje. Koraci su glasniji i njegov pogled se usmerava prema sranku...tisina...
Da, ovog puta to nije san,...nista se nije promenila, cak i frizura je ista kao tada, njihov zadnji susret je bio ovde...

Oznake: nema
Kategorije
Nekategorizovano

Komentara