Prvobitno napisano od
Hidden
E da, slažem se sa tobom.
Možda smo svi mi u nekom trenutku voleli platonski nekog. Onako sa pristojne udaljenosti, maštali o njemu i idealizovali ga. A lepota ideala i jeste u nemogućnsti realizacije. :facepalm:
Platonska ljubav me još asocira i na neprihvatanje poraza. Kada ne možemo da imamo nekog, onda mi to u svojim glavama definišemo kao čistu i neuprljanu ljubav.
Ruku na srce, rado bismo je 'uprljali', no nemamo mogućnosti, pa je lakše nazvati je platonskom, nego propuštenom prilikom.