Radivoje - Rade Petrović - vladika Njegoš

http://razbibriga.net/imported/2010/...II209JPG-1.jpg

Selo Njeguši ,glavno selo Katunske nahije,smešteno ispod Lovćena,
1. novembra 1813. godine dobilo je novog stanovnika,Radivoja-Rada Petrovića,
kao peto dete Toma Markova Petrovića i Ivane.Imao je dva brata i dve sestre,a njegova
porodica je vladala u Crnoj Gori više od dvesta godina,i dala joj pet vladika.
U dvanaestoj godini života,vladika Petar I dovodi sinovca u cetinjski manastir,
gde su mu prvi vaspitači kaludjer Misail Cvetković i vladikin sekretar Jakov Cek.
Rade već tada sastavlja svoje prve pesme kojima je zabavljao glavare i monahe.
Jedna od njih je i šaljiva pesma o ćekličkim svatovima i njihovim zgodama i nezgodama.

http://razbibriga.net/imported/2010/...II204JPG-1.jpg


Radov brat od strica Djordjije,sin Save Markova,koji je bio planiran kao naslednik
Petra I,nalazi se u Rusiji na studijama u trenutku vladikine smrti,18. oktobra 1830. godine.
U skladu sa željom koju je vladika izrekao tog dana,preinačivši testament,
za "namjesnika mitropolita crnogorskog",proglašen je Rade Tomov i ogrnut mantijom
preminulog vladike.

"A ja na moje mjesto nasljednikom,upraviteljem i čuvateljem od svega mojega i
Cerkovnoga činim i ostavljam sinovca mojega Rada Tomova Petrovića,u kojega
se nadam da će biti čojek od posla i od razuma,koliko je preblagij Otac Nebeskih
blagovolio podariti,i kojega Bogu i Caru našemu i svemu Narodu Crnogorskome i
Bergskome za vijeka preporučavam svijem srdcem i svom dušom ."
(iz testamenta Petra I )

Vladika Petar I ,sahranjen je 20. oktobra uz velike počasti.
Rade Tomov Petrović ,dva dana kasnije,postaje vladika kao i svi vladari do tada.
Rada je zakaludjerio arhimandrit manastira Vranjine.Za nekoliko meseci,proizveden
je u čin arhimandrita.Time Rade postaje novi verski i nezvanični svetovni vladar
Crne Gore.

Čini mi se,sit sam se već naplaka.Zato jedino što vidju,da mi od plača nije
nikakve koristi osim sama šteta i pogibelj očna,ali jošt' mi ne da moje prežalosno
srce,ustavit se mojijema suzama za mojijem ocem i blagodjedom.Prvo,što sam se
lišio milosti blagodjeteljske,drugo,što je narod izgubio svojega pastira i obranitelja,
koji bješe nepokolebimi stolp vjere i slobode hristijanske i prevjerni sin i obranitelj
otečestva i neotlučimi privjazanik k rosijskomu prestolu i do svojijeh posljednjijeh ć
riječi koje mi je govorio na umrli čas.Upitam ga : "Gospodaru,vidju da ćete umrijet,
nego što ću ja sad?" A on se uspravi i sjede na postelju,pa mi počne govorit':
"Ja ti sad ne mogu pomoć' ništa,no ti ove najposljednje riječi od mene : moli se Bogu
i drž' se Rusije."

iz pisma Jeremiji Gagiću,neposredno nakon smrti vladike Petra I

http://razbibriga.net/imported/2010/...II207JPG-1.jpg

Mladi vladika u prvim mesecima vladanja,ima pomoć svog oca Toma i ujaka,
kapetana Lazara Prorokovića,kao i nekolicine otresitih glavara.Medjutim,krajem
godine i početkom naredne (1830-1831),Njegoš se nalazi na udaru protivnika,
koje predvodi guvernadur Radonić,koji je i u ranijim periodima pokušavao da ograniči
svetovnu vlast Petrovića.

"Jošt me je jedna velika glavobolja postigla.Naš gospodin gubernator Vukolaj Radonić
pošao je u okolinu kotorsku,na Puč,notnjo bez znanja ničijega,nego svojevoljno,ter se
tu sastavao s nekakvijem generalom cesarskijem i s drugijema ljudima cesarskijema ,
imajući namjerenije predati im Černu Goru,i na istu metnuti pokroviteljstvo njino,
misleći on bez nikakva rasutka,kad je vladika umro da već nije ostalo sinovah otečestva
u Černu Goru i privjazanikah k slavimoj Rosiji."
iz pisma Jeremiji Gagiću 22 novembra 1830.

Na narodnoj skupštini održanoj 17. novembra ,ukida se guvernadurstvo,a Vukolaj Radonić
lišava službe i guvernadurskog čina.Njegoševoj opoziciji pridružuje se i
Sima Milutinović,njegov nekadašnji učitelj.

"A naš Milutinović uzeo je nečesovu slobodu otka se mitropolit,koja bi mu slomila
vrat da se ne gleda na njegovo inostranstvo,pak i na Vaše pismo s kojijem ste ga propratili
k mojemu poč. dondu.Nego,ja istinito znam da Bi jeste mislili da je on čojak,
jerbo ja znam istinitoga mojega u Vas prijatelja,kako što ste bili i mojemu pretku.A on
je bio poša pred svjatago Nikolaja na Stanjeviće i ja sam šilja momke na njega u dva puta.
On nije ktio doć' kad sam ja za njega šilja,nego kad je njemu drago bilo,pa po svemu tomu
ja sam ga primio,ka' da nije ništa prestupio,zašto Bi znate ja nijesam imao časova učenija,niti
sam nimalo svijeta vidio,pa misljah da će mi što pomoći u ovu našu žestoku muku,a on ne stade
nego dva dana, i podje bez pitanja nekudj put Boke Kotorske.Sada ja ne znam što će biti.Vi znate
kako je on prestupio zakone carske kada je utekao iz Kotora,i oni ga ufatiše,hoće ga kastigat po
zakonu.Ema,neka lomi vrat kudj mu drago."
pismo Jeremiji Gagiću ,6. januar 1831.

Nema dana bez očnoga vida

Niti prave slave bez Božića!



Slavio sam Božić u Vitlejem,

Slavio ga u Atonsku Goru,

Slavio ga u sveto Kijevo,

Al´je ova slava odvojila

Sa prostotom i sa veselošću:



Vatra plama bolje nego igda,

Prostrta je slama ispred ognja

Prekršćeni na ognju badnjaci;

Puške puču, vrte se peciva,

Gusle gude, a kola pjevaju,

S unučađu đedovi igraju,

Po tri pasa vrte se u kolo,

Sve bi reka jednogodišnjaci;

Sve radošću divnom naravnjeno.



A što mi se najviše dopada,

Što svačemu treba nazdraviti.

Gorski Vijenac - vladika Petar II Petrović Njegoš