Erih fon DENIKEN

. da li ste citali njegove knjige, sta mislite o njegovim teorijama..


.. porast nauke dvadesetog veka objasnio je mnoge stvari, ali ne do kraja. Ljudska srca su prezirala činjenicu da je njena priroda takva da nikad ništa ne otkriva do kraja. A u prirodi ljudi je da upravo sve otkriju do samog kraja.

.. stari mitovi su postali smešni; čak su i deca mogla da se podsmehnu svemu što je do tada zadovoljavalo kao objašnjenje. Novi mitovi su se množili, pokušavajući da zauzmu upražnjeno mesto. Neki nisu imali kontinuitet, neki nisu uzimali u obzir razvoj nauke, a neki su, jednostavno, bili glupi. A onda se pojavio Deniken, koji se bavio se najnovijim arheološkim otkrićima, koristio fascinaciju tehnologijom, svoja tumačenja potkrepljivao starim tekstovima. Na kraju, sve je to sjedinio u koherentnu teoriju (ako se pređe preko njegovih postavki).
"Kako su sagradili Keopsovu piramidu? Kako objasniti nagli razvoj kultura geografski tako bliskih, u tako kratkom periodu?

.. kako objasniti crteže na visoravni Naska? Kako objasniti pomene krilatih bića i letelica mašina u mitovima širom sveta?" - pitao je Deniken. Ne sačekavši odgovor, objašnjavao je: "Postoje neoborivi dokazi da su Zemlju posetili pripadnici superiorne vrste; oni su ukrstili svoje gene sa ljudskima, stvarajući tako homo sapiensa".

.. usledila je elaboracija ove teze koja traje sve do danas, Deniken je stvorio mit...

.. zanimljivo je da se nije bavio nekim istrazivackim radom ali je postaknuo na razmisljanje mnoge, samim tim i naucnike i strucnjake iz raznih oblasti.. tako da je njih 15 napisalo knjigu "Da li su astronauti bili Bogovi?" kao "odgovor nauke na Denikove hipoteze..

.. Vas pitam : sta mislite o generacijskom brodu?
.. da li verujete da smo raseljeni sa neke planete?

.. ima dosta primera oko nas, kao i verovanja u starim narodima da je to upravo tako bilo, navescu neke od primera:

- Aboridzini i danas veruju da su njihovi bogovi dosli sa nekog drugog sveta i rekli im da prirodu moraju da cuvaju, i da ne smeju nista da menjaju

-onda na primer, dve ikone, jedna u nekoj pravoslavnoj crkvi, druga u crkvi u Rimu na kojima je prikazan covek kako leti u nekoj sferi koja je okruzena plamenovima, a koja mnogo podseca na svemirski brod, negde cak na nekim ikonama iza slika svetaca postoje oslikane neke "mrlje" koje sumnjivo lice na opstepoznate prikaze UFO-a

.. a opet... kako kaze Deniken: ako su nas zapatili vanzemaljci, zašto su doneli 17 tipova kože?
To što mi ne znamo zašto ne znači da je to razlog da nas izvanzemaljci nisu stvorili mozda... genetskim inženjeringom
.. da li smo nastali od Boga, od vanzemaljaca - po Denikenu ili od majmuna - po Darvinu?

.. dakle, sta mislite o Denikovim hipotezama?

Jos jedan zanimljiv tekst..

Krajem šezdesetih godina, nakon šoka kojeg su u naučnom svijetu među vizionarima i fantastima izazvale prve dvije knjige švajcarskog hotelijera Erika fon Denikena 'Povratak zvijezdama' i 'Sjećanja na budućnost', u svijetu je bilo sve je više pristalica teorije da je naša planeta u dalekoj prošlosti bila domaćin nepoznatih gostiju iz svemira.

Među eminentnim naučnicima iz tog vremena tu su se uvrstili, Amerikanci Jozef F. Blumrih, upravitelj Odjeljenja za projekte raketnih konstrukcija NASA-e i autor više naučnih dijela među kojima je najfantastičnije 'Otvoriše se nebesa', zatim egzobiolog Karl Sagan, sovjetski učenjaci Ralino Agrest, Vladimir Ivanovič Avinski i Aleksandar Gorbovski, meksički paleontolog Montez, i drugi. Dakako, njima su se pridružili još niz naučnih fantasta 'ala Deniken', kao što su Englez Johanes fon Batler, član Kraljevskog astronomskog društva u Londonu, francuski istraživač i pisac Rober Šaru i njegov zemljak, istoričar alhemije Rene Alo.

Mada bi njihove teorije i tvrdnje, bez sumnje, bile veoma interesantno štivo za čitaoce, ipak, mi ćemo se zadržati isključivo na nerazjašnjenim misterijama našeg vremena, koje još uvijek zbunjuju naučni svijet.

Zbog toga, dakle, vratimo se godinama unazad, i krenimo na zanimljiv put u Francusku — u Pariz. Bio je utorak, treći avgust 1971. godine...

Prekinuti dijalog

Toga dana, negdje oko osam sati ujutro, većina Francuza sjedili su pored radio i televizijskih aparata, pomno prateći uzbudljivi direktni prenos aluniranja američkog kosmičkog broda 'Apolo 15' koji se lagano i bezbjedno spuštao na jednolično mjesečevo tlo. Zahvaljujući dobroj organizaciji i saradnji sa NASA-om, Francuska radio-televizija je posredstvom američke baze u Hjustonu, održavala direktan kontakt s radio-odašiljačima svemirskog broda koji su prenosili poruke američkih astronauta. U pariškom studiju sjedila su dvojica iskusnih novinara, jedan specijalista za astronautiku a drugi prevodilac, koji su komentarisali poruke astronauta Vordena i stručnjaka iz Kontrole u bazi Hjuston.

Razgovor je u početku bio dosta nezanimljiv i svodio se na razmjenjivanje stručnih podataka.

'Apolo 15': - Sve funkcioniše O. K. Spuštanje se odvija po planu...

Kontrola: - Obratite pažnju na instrumente...

Poruka stručnjaka za kontrolu leta iz Hjustona bila je tog momenta prekinuta. Zavladala je mukla tišina, zatim su se čuli neki neobični šumovi, a onda je do slušalaca Francuske radio--televizije dopro glas astronauta Vordena:

'Apolo 15': - Za nekoliko trenutaka... Ali šta se to dešava?!... Kakve su to smetnje?...

Da, zaista se radilo o neobičnim smetnjama koje su najednom iskrske u kontaktu između vasionskog broda 'Apolo 15' i baze u Hjustonu, Ono što je najviše zbunjivalo bila je činjenica da smetnje nisu izbile na uređajima na brodu, a ni u američkoj Kontroli leta. Svi instrumenti su funkcionisali izvanrednom preciznošću, i na njima nije registrovan nikakav kvar. Pa, otkud onda smetnje? Ko ili šta ih je izazvalo?

Zagonetna poruka

Odgovor na ova pitanje, koji je uskoro stigao iz tajaaistvenih vasionskih prostranstava (ili odnekud drugo?!), još više je zbunilo posadu 'Apolo 15', vasionske stručnjake Hjustona i slušaoce Francuske radio-televizije.

Samo nekoliko trenutaka je potrajala mukla tišina, zatim su se javili neobični piskutavi šumovi nalik na šumove koje slušamo kada biramo stanicu na radio-aparatu, a onda su i oni utihli i javio se otegnut muški glas:

- Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim!...

Specijalista za astroanutiku Francuske radio-televizije upitao je prevodioca engleskog jezika šta znači izgovorena rečenica. Prevodilac je zbunjeno slegao ramenima, i odgovorio:

- Ne razumijem ni jednu riječ!

- Kako?

- Ne razumijem taj jezik. Uostalom, vratimo magnetofonsku vrpcu!...

I vratili su traku. Ponovo se začuo zagonetni otegnuiti muški glas:

- Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim!...

- Šta kaže? — upitao je ponovo specijalista za astronautiku.

- Ne znam. Zaista ne razumijem ni jednu riječ?

Ali tog trenutka je ponovo uspostavljena veza između 'Apola 15' i Kontrole leta u Hjustonu. Prvi se javio astronaut Vorden:

'Apolo 15'; — Ponovite još jednom. Ništa vas nisam razumio!...

Kontrola: — Dobro, dobro... Da nastavimo sa programom aluniranja...

Nekoliko trenutaka kasnije vasionska baza u Hjustonu isključila je Francusku radio-televiziju iz direktnog prenosa spuštanja 'Apola 15' na Mjesec.

- Šta se sada dogodilo? — upitao je komentator tehničku službu.

- Isključeni smo iz direktnog prenosa! — stigao je odgovor.

- Pokušajte ponovo uspostaviti vezu!

Međutim, sve je bilo uzalud. Francuska radio-televizija tog dana više nije uspjela uspostaviti vezu sa Hjustonom, i svemirskim brodom 'Apolo 15'!

Zašto?

Uzaludna istraga

Gledaoci i slušaoci Francuske radio-televizije, nenavikli na ovakve stvari zbunjeni misterioznom rečenicom koju prevodilac nije uspio da prevede, počeli su telefonski da pozivaju Studio kako bi dobili detaljnija obavještenja. Međutim, ispostavilo se da su svi telefoni isključeni!

To je još više zapalilo radoznale Francuze. Desetine novinara pohrlilo je ka studiju Francuske radio-televizije, tražeći objašnjenje za prekid direktnog prenosa.

- Prekid se dogodio zbog nekog kvara na vezama između Hjustona i Pariza - odgovarali su tehničari koji su bili zaduženi za realizaciju programa. - Naši ljudi ulažu napore kako bi ponovo uspostavili kontakt!...

Novinari se nisu zadovoljili ovim odgovorom. Tražili su da razgovaraju sa specijalistom za astronautiku i prevodiocem, koji su iz studija komentarisali razgovor između 'Apola 15' i Kontrole leta u Hjustonu.

- Nisu više u Studiju - stigao je odgovor.

- Gdje su otišli?

- Nije nam poznato!

- A možemo li preslušati traku na kojoj je snimljen razgovor između astronauta Vordena i Hjustona?

- Ne. Ne znamo gdje je magnetofonska traka.

- Kako je glasila rečenica koju prevodilac nije uspio da prevede?

- Nemamo pojma o toj rečenici!

Time je razgovor u studiju Francuske radio-televizije bio okončan.

Ali, razgnevljeni i nezadovoljni francuski novinari nastavili su da tragaju za dvojicom komentatora. I tek predveče su ih našli. Tražili su od njih da im objasne prekid na vezama i da im izdiktiraju tajanstvenu rečenicu koju, za vrijeme direktnog prenosa, nisu uspjeli da prevedu. Međutim, ni specijalista za astronautiku kao ni prevodilac, nisu se uopšte sjećali da je izgovorena neka takva rečenica. Ponašali su se kao da su oboljeli od teške amnezije.

- A šta se desilo sa magnetofonskom vrpcom? – insistirali su novinari.

- Nemamo pojma!...

Više nije bilo sumnje; 'zavladalo ćutanje' režirao je neko drugi. Ali, ko? Možda moćnici NASA-e?! Ali, zašto? Zašto?!...

Zašto se na Francuskoj radio-televiziji više niko nije sjećao misteriozne rečenice koju nije izgovorio astronaut Vorden, a ni Kontrola leta u Hjustonu? Ko ju je zapravo izgovorio i na kom jeziku? Kako se dogodilo da nestane magnetofonska traka na kojoj je bilo sve lijepo zabilježeno?!...

Senzacionalni 'Mejer'

Vjerovatno najveće iznenađenje za one koji su naredili 'zavjeru ćuitanja' dogodilo se sutradan.

Pariški novinar i izdavač Alen Aješ objavio je u svom listu 'Mejer' tekst pod naslovom: 'Emisija nepoznatog porijekla'!

Aješ je, naime, bio jedini Francuz koji je kratkotrajni radio-televizijski direktni prenos sa Mjeseca snimio na vlastitu magnetofonsku vrpcu. Tako mu je pošlo za rukom da zabilježi i zagonetnu rečenicu 'Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim'.

Svoj senzacionalni 'ulov' Aješ je iskoristio pravom mjerom. Cijelu prvu stranu 'Mejera' posvetio je ovom događaju. Pored naslova, masnim slovima je štampao i podnaslove koji su glasili:

'Zašto niko nije komentarisao misterioznu poruku izgovorenu na Mjesecu? + Deset neprevedenih riječi koji bi posijale paniku na Zemlji! + To je možda dokaz da u svemiru postoje i druga razumna bića + Šta je to NASA željela da sakrije?...'

Međutim dovitljivi francuski novinar i izdavač nije se zadovoljio samo nagađanjima. On je u svom tekstu objavio i niz novih detalja koji su bacali pravu sliku na 'događaj na Mjesecu'. Naime, prema Alenu Ajašu, posada svemirskog broda 'Apolo 15' doživjela je još nekoliko šokova za vrijeme spuštanja na Mjesec.

U jedanaest sati i petnaest minuta astronaut Vorden, koji je bio zadužen za neposredno kontrolisanje telekomunikacionih uređaja, začuo je neki zvuk nalik na fijuk vjetra, koji se uskoro pretvorio u dugotrajni jednolični zvižduk.

'Bila je to tipična radio-emisija nepoznatog porijekla' - tvrdi Ajaš, i nastavlja: - 'Kada se prodorni zvižduk utišao, emisija na Mjesecu se nastavila najprije šapućućim slogovima, lijenom modulacijom izgovorenih riječi na nekom potpuno nepoznatom jeziku, da bi se, na kraju, pretvorila u jednu jasnu artikulisanu i više puta ponovljenu rečenicu, u toku koje je nepoznati glas varirao od veoma niskog do veoma visokog tona, s tipičnim deklamatorskim skandiranjem...'

Nakon ovog događaja ponovo je uspostavljen kontakt između astronauta Vordena i Kontrole leta u Hjustonu, ali je dijalog uskoro nastavljen na tajnoj talasnoj dužini!

Zašto?!... Zar je mjesečeva fraza toliko uzbudila vasionske stručnjake iz Hjustona? Ili su možda očekivali nastavak radio emisije nepoznatog porjekla? Šta, konačno, skrivaju još magnetofonske trake NASA-e koje se čuvaju u tajnom sefu?

Odgovori na ova pitanja vjerovatno se smatraju najstrožom tajnom. Čuva ih svemoćna NASA i teško je reći da li će ikada biti objelodanjeni. Zbog toga se vratimo misterioznoj rečenici, zagonetnoj poruci iz svemira, koju je izgovorio nepoznati 'mjesečev brbljivac'. Šta zapravo, znači i kako se može prevesti rečenica 'Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim!... '?

Zagonetno značenje

Razložimo je na riječi. Mjesečev brbljivac je prvo izgovorio riječ 'lama'. Šta ona znači? U govornim jezicima naše planete gotovo se i ne pominje. Međutim, istoričari jezika tvrde da je u Jevanđelju po Mateju zabilježeno da je Isus Krist na krstu izgovorio upravo ovu riječ u sklopu rečenice 'Eli, eli, lama azavtani' što u prevodu znači 'Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?!'.

Drugi lingvisti smatraju da se 'lama' jedino može prevesti kao 'srdit, ljutit, strog...' što, u stvari, na starohebrejskom jeziku riječ 'lama' i znači.

I riječ 'rabi' ima svoje mjesto u starehebrejskom jeziku a znači 'gospodar, učitelj, majstor...'.

Prve dvije riječi, ukoliko se ne varamo, mogle bi se prevesti kao 'ljutit gospodar', ili 'strog učitelj'.

Tragajući za značenjem ostalih riječi, francuski istraživači su uspjeli da prevedu i riječ 'dini' kao 'zakon', 'saznanje', a riječi 'endavur' dali su značenje 'rada' ili 'sile'. Međutim, ostale riječi dakle, 'alardi, esa, kunis i alim', po njihovom mišljenju, ne mogu se prevesti, i obavljene su debelim velom tajne.

Ali, mjesečeva poruka nije jedino što je u ovom misterioznom događaju obavijeno tajnom. Jednako je zagonetan i njen izvor. Ko ju je izgovorio?

Sa Zemlje, navodno, nije niko. Dakle, iz tajanstvenih svemirskih prostranstava?!.. Ali, ko i odakle?!...

Francuski istraživač i pisac Rober Šaru, koji je do sada objavio šest knjiga na temu misteriozne prošlosti ljudskog roda, što su bar u Francuskoj za vrlo kratko vrijeme postali pravi bestseleri, ima svoju teoriju i za ovaj događaj.

Po njemu, poruka je stigla iz Mjesečeve sfere u koju je, još prije nekoliko godina sovjetski naučnik i pisac naučno-fantastičnih romana Aleksandar Petrovač Kazancev, smjestio svog famoznog 'Crnog princa' nepoznati satelit što kruži oko Mjeseca i čeka Zemljane kako bi im darovao dragocjenu poruku dalekih svemirskih civilizacija. Da satelit 'Crni princ' zaista postoji dokazao je 1966. godine i francuski naučnik Žak Vale, a škotski astronom Dankan Lunari tvrdi da je lansiran sa planete Epsilon, koja je od zemlje udaljena dvanaest hiljada godina!

Na ovim činjenicama Rober Šaru i gradi svoju teoriju.

Nije li - pita se Rober Šaru - tajanstveno i enigmatično 'Lama ribi alardi dini endavur esa kunis alim', neka vrsta svemirske dobrodošlice, poziv na izučavanje novih zakona o saznanju, zakona energije i rada od pradavnih strogih učitelja, koji su vjerovatno već odavno iščezli u mračnim dubinama miliona i miliona svjetlosnih godina!?...

Nije li se, dakle, u trenutku kada je registrovao prisustvo Zemljinih astronauta na Mjesecu, 'Crni princ' javio sa prijateljskom intergalaktičkom dobrodošlicom?!...

Na ovo pitanje najtačnije bi mogli odgovoriti svemirski stručnjaci vasionske baze u Hjustonu i moćnici NASA-e. Ali, oni uporno ćute!...

Zašto?!

Da li zaista nemaju šta da kažu?!...