Eto kao je pronađen eliksir mladosti i više nema umiranja. Svi smo besmrtni.
Na šta vam to liči, na raj ili pakao? :hm:
Kako bi život na zemlji nakon toga izgledao?
Printable View
Eto kao je pronađen eliksir mladosti i više nema umiranja. Svi smo besmrtni.
Na šta vam to liči, na raj ili pakao? :hm:
Kako bi život na zemlji nakon toga izgledao?
Kojice,život bi bio dosadan..ali,ne bi bolio..a kad ne boli,ni ne raduje..al,da je na folozofiram.
Ðа претрпаноÑÑ‚.
Борба за воду, храну, проÑтор.
E dobro. Sad da vidimo da li bi se ovajdio i koliko. :lol:
Eto ja na primer ne bih da živim večno. Niti da gledam šta je sve dokoni ljudski um
u stanju da smisli. :qq: I ovako smo dokoni, a zamisli tek da imamo večnost pred
sobom?
Ili se tako ponašamo zato što ignorišemo činjenicu da ćemo jednog dana umreti?
Ne, tema nije na religiji, jer bih ja onda rekla da se sve jedno preporađamo do besvesti. :lol:
A možda vas prevarim, pa kad se raspišete temu prebacim na religiju. :haha:
Dobro, razumem šta hoćeš da kažeš, ali govorimo o večnom životu na Zemlji.
On baš nije predviđen za tako nešto, zar ne? :hm:
pa mi vec jesmo besmrtni :]
samo sto jos uvek nismo dovoljno svesni te cinjenice ;]
sad kad kojica pomenu besmrtnost, setim se onog filma sa meril strip i goldi hon kako ceo svoj besmrtni vek se trude da budu neke ribe, a na kraju ispadoše nakaze najgore....hahahahaha! ne znam da li ste to gledali.
sve ima svoj smisao, pa i život i njegov kraj. ko ne vidi smisao, onda mu bude baš teško i često ima želju da skrati sebi život :huh: ako ga vidi - ipak ne želi da živi baš dugo, a kamoli večito....
mislim da je energiju nemoguće uništiti. dakle, ona postoji i pre i posle ''nas''. šta se dešava sa njom pre i posle nas - ne mogu da misilm...i ne želim....a i zabole me.
El si ovde mislela na prenaseljenost?
E sad me nešto zanima. Uvek nam je prenaseljenost prva asocijacija, a izostavljamo jedan bitan detalj.
Koji je motiv za stvaranje potomstva? Bojim se da bi besmrtnost taj motiv ubila, a kada
nema motiva, nema ni prenaseljenosti. :hm:
Problem je što posmatramo sve iz našeg ugla. Ne udubljujemo se dovoljno u um nekoga ko
ima pred sobom sve vreme ovoga sveta. Ok. Mi se već poprilično ponašamo kao da nikada
nećemo da mremo, ali satić negde u prikrajku otkucava.
I on nas navodi na to da nešto stvaramo, da ostavimo nešto iza sebe. Zbog njega nastaju i deca,
naši nastavci. Da nas se neko seća, da nas se po nečemu sećaju.
Šta mislite? :palac:
Да, миÑлила Ñам.
МиÑлиш да је жеља за потомÑтвом подÑтакнута иÑкључиво Ñмртношћу?
Код Ñвих јединки?
Можда би нам тај еликÑир убио жељу, ко то зна...
Ðл онда животиње не би Ñмеле ни да га лизну.
Шта да радимо кад их поједемо Ñве :qq:
Ех, миÑлиш да замиÑлимо да рецимо Ñви ми који Ñмо Ñе тренутно затекли на земљи оÑтанемо ту довека :qq:
Било би јако доÑадно.
ЗамиÑли Ð½Ð°Ñ Ð´Ð²Ðµ овако причамо од Ñад до вечноÑти...
Шта је почетак, где је крај?
Где Ñу други људи који би имали нешто ново да кажу?
Ðешто ново да ÑмиÑле.
Где Ñу онда Ñтрахови? Где Ñу кочнице?
(јој рано је још, миÑли Ñу ми збркане :lol:)
Шта би било кога Ñпречило да рецимо опљачка банку, одлежи 40-50 година и врати Ñе нормалном животу?
Тај еликÑир би у том Ñлучају морао да даје много више од Ñаме беÑмртноÑти.
Морао би да људÑку ÑвеÑÑ‚ подигне на мало виши ниво...