Bakonja fra Brne - Simo Matavulj

Piše: Konstantin Dragaš

Jedan od najpoznatijih predstavnika srpskog realizma sa tematikom primorja i primorskog života je svakako Simo Matavulj, rodom iz Šibenika, učitelj u mnogim dalmatinskim selima i nastavnik pomorske škole u Herceg Novom. Uz pripovetku "Pilipendu", koja govori o procesu unijaćenja Srba u Dalmaciji, njegovo najpoznatije delo je roman "Bakonja fra Brne". Napisao je i oko 70-tak pripovedaka i novela ("S mora i planine", "S Jadrana", "Primorska obličja"), autobiografiju "Bilješke jednoga pisca". Prevodio je dosta sa francuskog, naročito Molijera i Zolu.

"Bakonja fra Brne" tipična je slika naroda i ljudi sa Primorja. Radnja romana odigrava se u selu Zvrljevu, u dalmatinskom zaleđu, i prati život Bakonje Jerkovića, jednog od najmlađijih u širokoj porodici Jerkovića.

Ta porodica broji puno članova šire i uže rodbine, a pisac intenzivno prati odnos dečaka Bakonje i njegovog strica, inače fratra (ckrvenog velikodostojnika u katoličkoj crkvi) koga svi zovu fra- Brne. Fra-Brne odlučuje da, do tada nestašnog dečačića Bakonju povede sa sobom u samostan da ga vaspitava, obrazuje i uči. Uz dosta prepirke sa dečakovim ocem, (fratrovim rođenim bratom Kušmeljom) i drugom svojom braćom, fratar dobija dozvolu da ga vodi sa sobom da, kad on umre, Bakonja postane njegov naslednik. Tako počinje niz avantura koji, između ostalog, govore i o odnosu Bakonje prema drugim dijacima (đacima u crkvi), njegovom životu u manastiru itd. Roman prati njegov život sve dok, nakon sedam godina provedenih u manastiru, on sam ne postane gvardijan (upravnik samostana) i dok ne stekne ugled o kakvom je maštao kad je došao u samostan.

Roman je pisan lakim, duhovitim i narodnim jezikom. Matavulj se pobrinuo da slike iz stvarnog života što verodostojnije prikaže i opiše. Opisivao je ljude, njihov karakter, naročito fratre iz samostana i prikazivao ih i kao žrtve nasilje ali i žrtve sopstvene gluposti. Nastojao je da priče i događaje iz manastira poveže sa drugim seljacima i njihovim životnim pričama. Opisao je i prezriv odnos fratara prema rkaćima (pogrdan naziv za stanovnike pravoslavne vere), ali je i dočarao sliku opustošenog i opljačkanog samostana. Nastojao je da kraj iz koga je potekao što vedrijim i humanijim jezikom približi čitaocima. Ismejao je loše ljudske osobine poput cepidlačenja, pomodarstva i tvrdičluka koje su na svoj način tipične za primorske ljude. Uz to, pokazao je i teškoće manastirskog života, izolovanog od ostatka sveta, koji se prevazilazi prijatnim i duhovitim razgovorom. Nije izostavio istorijski kontekst u kome se priča odvija (katoličko i pravoslavno stanovništvo, složno u odbrani vlastitih teritorija od Turaka, razdvojeno po pitanju karakteristika i poimanja Hrista).

Čitajući „Bakonju“ čitalac stiče tešku, ali na svoj način zanimljivu sliku o selima u Dalmaciji i primorskim ljudima, njihovim mentalitom i svim drugim psihoetnološkim odlikama. Opisao je hrabrost i junaštvo "dalmatinskog, kršnog" čoveka, i obrazovnost ali i sitničavost franjevaca u samostanu. Svoja sećanja dok je bio đak u manastiru preneo je papir. Pokazao je razliku između Primoraca i drugih naroda našeg podneblja, pre svega i po njihovim imenima i prezimenima (Kušmelj, Osinjača, Krkote, Duvalo itd). Opisao je i patrijarhalni život, osnovnu odliku svake porodice XIX pa i početka XX veka na ovim prostorima. Slično kao i Branko Ćopić, koji svoje detinjstvo nije mogao da zamisli bez strica Nidže, tako i Bakonja odrasta uz strica, koji kasnije umire i od nerazumevanja ostatka sveta ali i od teškim bolovima u nogama. Matavulj je pokazao da se učenjem i obrazovanjem postiže najviše u životu, jer je kasnije Bakonja postao ugledan, pametan, lep i mlad franjevac u planinskom kraju. Po ovom romanu, godine 1951. snimljen je i istoimeni film, u režiji Fedora Handžekovića.

romanu Bakonja fra Brne Matavulj je postigao punu meru svoga humorističnog talenta, kada je svet i ljude gledao vedrim očima i punim srcem. Životna filozofija koja se u njemu ogleda vrlo je jednostavna: svaka medalja ima svoje dve strane, svetlu i tamnu, i pri pažljivom gledanju vidi se da ni ova tamna strana nije baš sasvim mračna, kao što ni ona svetla nije baš sasvim blistava. U pogledu tematike ne treba smetnuti s uma da je ovaj roman stekao simpatije na celom jugoslovenskom prostoru ne samo zbog svoje vedrine i optimizma nego i zbog svežine ikavskog (bunjevačkog) govora ličnosti u njemu. U romanu Bakonja fra Brne Matavulj je postigao punu meru svoga humorističnog talenta, kada je svet i ljude gledao vedrim očima i punim srcem.

Životna filozofija koja se u njemu ogleda vrlo je jednostavna: svaka medalja ima svoje dve strane, svetlu i tamnu, i pri pažljivom gledanju vidi se da ni ova tamna strana nije baš sasvim mračna, kao što ni ona svetla nije baš sasvim blistava. U pogledu tematike ne treba smetnuti s uma da je ovaj roman stekao simpatije na celom jugoslovenskom prostoru ne samo zbog svoje vedrine i optimizma nego i zbog svežine ikavskog (bunjevačkog) govora ličnosti u njemu. U romanu Bakonja fra Brne Matavulj je postigao punu meru svoga humorističnog talenta, kada je svet i ljude gledao vedrim očima i punim srcem. Životna filozofija koja se u njemu ogleda vrlo je jednostavna: svaka medalja ima svoje dve strane, svetlu i tamnu, i pri pažljivom gledanju vidi se da ni ova tamna strana nije baš sasvim mračna, kao što ni ona svetla nije baš sasvim blistava. U pogledu tematike ne treba smetnuti s uma da je ovaj roman stekao simpatije na celom jugoslovenskom prostoru ne samo zbog svoje vedrine i optimizma nego i zbog svežine ikavskog (bunjevačkog) govora ličnosti u njemu.

U romanu Bakonja fra Brne Matavulj je postigao punu meru svoga humorističnog talenta, kada je svet i ljude gledao vedrim očima i punim srcem. Životna filozofija koja se u njemu ogleda vrlo je jednostavna: svaka medalja ima svoje dve strane, svetlu i tamnu, i pri pažljivom gledanju vidi se da ni ova tamna strana nije baš sasvim mračna, kao što ni ona svetla nije baš sasvim blistava. U pogledu tematike ne treba smetnuti s uma da je ovaj roman stekao simpatije na celom jugoslovenskom prostoru ne samo zbog svoje vedrine i optimizma nego i zbog svežine ikavskog (bunjevačkog) govora ličnosti u njemu. U romanu Bakonja fra Brne Matavulj je postigao punu meru svoga humorističnog talenta, kada je svet i ljude gledao vedrim očima i punim srcem. Životna filozofija koja se u njemu ogleda vrlo je jednostavna: svaka medalja ima svoje dve strane, svetlu i tamnu, i pri pažljivom gledanju vidi se da ni ova tamna strana nije baš sasvim mračna, kao što ni ona svetla nije baš sasvim blistava. U pogledu tematike ne treba smetnuti s uma da je ovaj roman stekao simpatije na celom jugoslovenskom prostoru ne samo zbog svoje vedrine i optimizma nego i zbog svežine ikavskog (bunjevačkog) govora ličnosti u njemu. U romanu Bakonja fra Brne Matavulj je postigao punu meru svoga humorističnog talenta, kada je svet i ljude gledao vedrim očima i punim srcem. Životna filozofija koja se u njemu ogleda vrlo je jednostavna: svaka medalja ima svoje dve strane, svetlu i tamnu, i pri pažljivom gledanju vidi se da ni ova tamna strana nije baš sasvim mračna, kao što ni ona svetla nije baš sasvim blistava. U pogledu tematike ne treba smetnuti s uma da je ovaj roman stekao simpatije na celom jugoslovenskom prostoru ne samo zbog svoje vedrine i optimizma nego i zbog svežine ikavskog (bunjevačkog) govora ličnosti u njemu.