Religija i/ili nihilizam...
Odricanje od ovozemaljskih zadovoljstava, da bi se u večnosti živelo u blagostanju, neki nazivaju nihilističkim pogledom na svet. Da li je zaista tako?
I može li čovek odvraćen od uživanja koja nam čula pružaju ili možda ego korz zadobijanje vlasti i moći, živeti u blagostanju već na ovom svetu?
Slušajući oca Tadeja, čula sam u jednom trenutku njegov smeh, bezazlen, dečiji, iskren i glas ispunjen ljubavlju i mirom. Kada uporedimo naš način života u kome večito nešto fali..
Nemamo sve što želimo da imamo, nikada ne izgledamo onako kako bismo želeli da izgledamo, nikada nismo dovoljno zgrabili.
U odnosu na monaški život koji je on živeo, mi zapravo imamo i previše, a nemamo ni trunku njegovog mira.
Eto, zato pitam
Da li je u odricanju zapravo sloboda? I može li se neko ko je zadobio najveće blagostanje na ovom svetu – slobodu, nazvati nihilistom?
Odg: Religija i/ili nihilizam...
Skoro sam i ja nešto slično pisao ukratko , o monasima i nama koji imamo sve i u tome svemu često ništa. Divan ti je ovaj tekst kojice.
A šta misliš o tome da rešenje nekakvo ili možda jedino moguće tog problema, problemčine, bude zlatna sredina.
Naime jedan deo "monaškog" života uskladiti sa delom ovozemaljskog.
Kao post i mrs koji je mnogo lepši posle i mnogo odmereniji.
Zlatna sredina jeste zlatna ali smo skloni ili neozbiljnosti ili filosofiranju kao ekstremumima.
Puno još o svemu ovome može da se piše ali ja nebi hteo čitaoca koji je dovde bio strpljiv da još više zamaram.
Odg: Religija i/ili nihilizam...
hvala.. :srce:
Nešto sam malo razmišljala na tu temu i došla do zaključka da je
život oca Tadeja i njemu sličnih zapravo vrhunski hedonizam. On
je od života dobio najviše što se može dobiti.
Odg: Religija i/ili nihilizam...
Samo najbolje je dovoljno dobro i dostojno čoveka:raz_088:
Zar nas život ne uči dobrom od prvo plača, od prvog materinog podoja,uspavanke,brige,strepnje,nežnosti...
Zar nam trebaju bolje pouke.
Samo kada trebamo da stvaramo novi život setimo se toga i opet bro sve zaboravimo.
Odg: Religija i/ili nihilizam...
Sve nas pogrešno uče... :raz_088:
Odg: Religija i/ili nihilizam...
Ne mogu svi živeti kao otac Tadej, nadam se da se slažeš sa tim, treba se takav roditi ili zbog okolnosti postati. Svesnost tu igra malu ulogu.
Jedan deo svoje ličnosti i svog vremena treba posvetiti uzvišenim stvarima. To svako može i verovatno je u tome rešenje mnogih problema koji nam sada izgledaju nerešivi.
Odg: Religija i/ili nihilizam...
U potpunosti se slažem da ne mogu svi živeti njegovim životom. Čak i oni koji su
živeli pored njega i po istim pravilima, nisu mu ravni.
Problem je što nama i pravila za nezaređene vernike deluju prestrogo.
Odg: Religija i/ili nihilizam...
Citiraj:
Prvobitno napisano od
kojica
U potpunosti se slažem da ne mogu svi živeti njegovim životom. Čak i oni koji su
živeli pored njega i po istim pravilima, nisu mu ravni.
Problem je što nama i pravila za nezaređene vernike deluju prestrogo.
Meni ne, iako sam vernik koji to nosi u duši samo.
Slava,žito i iskonski plamen a i dragi gosti čine veru našu.
Pravila su laka svakome dostupna al retkima jasna.
Odg: Religija i/ili nihilizam...
Mi smo slabi. Mi smo takve zaljubljive prirode u ovome svetu. Što god
vidimo zgodno i po našem ukusu odmah bismo hteli za sebe da
pridobijemo, a čim pridobijemo, mi brzo izgustiramo tu stvar. Odmah
prelazimo na drugi predmet i nikad da zajazimo te svoje osećaje.
Otac Tadej