Da li je moguća?
Nova filozofija ljubavi vodećeg francuskog filozofa Alaina Badioua
Ljubav bez rizika nije moguća, na jednak način na koji je rat nemoguć bez smrti.
Printable View
Da li je moguća?
Nova filozofija ljubavi vodećeg francuskog filozofa Alaina Badioua
Ljubav bez rizika nije moguća, na jednak način na koji je rat nemoguć bez smrti.
Uhvaćena između konzumerizma i usputnih seksualnih susreta lišenih strasti, ljubav je danas - bez ključnog sastojka, slučajnosti - u smrtnoj opasnosti.
To tvrdi Alain Badiou u svojoj novoj knjizi, “Pohvala ljubavi”
Badiou je već u “De quoi Sarkozy est-il le nom?”, knjizi koja ga je proslavila, iznio hipotezu kako se ljubav mora ponovo osmisliti, ali i da je treba obraniti, jer joj se prijeti sa svih strana.
Ljubav je, počinje Badiou, primarno ugrožena time što je iz nje počeo nestajati faktor slučajnosti i rizika. Kao što su nekada roditelji dogovarali brakove, tako danas agencije za dating usamljenima pronalaze idealnog para; pružaju im ljubav bez straha od patnje ili razočaranja.
Druga prijetnja s kojom se ljubav susreće jest ona koja ljubavi ne pridaje nikakav značaj, pa se ljubav počinje percipirati tek kao još jedan od “užitaka” koji su nam na raspolaganju.
“Svijet je uistinu ispunjen novinama, pa tako i ljubav treba biti inovirana. Treba ponovo izmisliti rizik i avanturu protiv sigurnosti i komfora”, piše Badiou.
Odgovarajući na pitanje kako ljubav inovirati kreće od Platonove ideje o ljubavi; kako u ljubavnom zanosu postoji sjeme univerzalnoga. “Ljubavno je iskustvo polet prema nečemu što će (Platon) nazvati Idejom.
To znači da sam, i kada se jednostavno divim lijepom tijelu, htio-ne htio na putu prema ideji Lijepoga.
Ja mislim - iako nam se terminologija, dakako, razlikuje - nešto slično, odnosno da u ljubavi postoji iskustvo mogućeg prelaska iz čiste posebnosti slučaja na element univerzalne vrijednosti
....
...u današnjem je svijetu široko rasprostranjeno uvjerenje da svatko slijedi jedino svoj interes. Utoliko je ljubav protuiskušenje Ako nije zamišljena tek kao razmjena uzajamnih prednosti, ili ako nije unaprijed proračunata kao rentabilna investicija, ljubav je uistinu to uzdanje u slučaj.
U ljubavi subjekt nadilazi sebe, nadilazi narcizam. U seksu ste zapravo u odnosu sa samim sobom posredstvom drugoga.
Drugi vam služi da otkrijete stvarnost užitka. U ljubavi, naprotiv, posredovanje drugoga vrijedi po tome što jest.
To je to, ljubavni susret: krenete u napad na drugoga da bi on postojao zajedno s vama, onakav kakav jest
Prema Badiou, danas postoje tri, u principu kontradiktorne filozofske interpretacije ljubavi.
Prva je romantična koja se usmjerava na ekstazu susreta;
druga je komercijalna ili legalistička i tretira ljubav kao ugovor između dvoje pojedinaca;
treća je skeptična jer smatra da je ljubav zapravo iluzija, da ne postoji.
Badiouova interpretacija je četvrta, jer se ne slaže niti s jednom od navedenih; za njega je ljubav izgradnja istine i odgovara na pitanje kakav točno svijet pojedinac vidi kad ga iskusi iz perspektive para, a ne pojedinca.
Izjava tipa “volim te”, kaže Badiou, obilježava događaj susreta, bitna je, obavezuje nas. Ali ponuditi svoje tijelo, skinuti se, biti gol za drugoga, izvršiti vjekovne pokrete, odreći se svake stidljivosti, vikati, čitavo to stupanje tijela na scenu vrijedi kao dokaz predavanja ljubavi. Ali ljubav se, piše Badiou, odnosi na cjelovitost bića drugoga, a prepuštanje tijela materijalni je simbol te cjelovitosti. Neki će reći: “Ma ne! Tada djeluje želja i samo želja”. Badoiu tvrdi da u slučaju izjavljenja ljubavi upravo ta izjava, iako je još latentna, proizvodi žudnju, a ne žudnja sama. Ljubav se dokazuje šireći žudnju.
“Ljubavnici znaju, sve do najsilovitijeg delirija, da je ljubav tu, kao anđeo čuvar tijela, kad se ujutro probudimo, kad se mir spusti na dokaz da su tijela primila izjavu ljubavi.
Eto zbog čega ljubav ne može biti - a mislim da ni za koga i nije, osim za ideologe koji priželjkuju njezinu propast - obično prerušavanje seksualne želje, kompliciran i varava dosjetka da bi se ostvarila reprodukcija vrste”, naglašava.
A kakav je odnos ljubavi i vječnosti, jer izgovarajući “volim te” oni koji vole nerijetko zapravo misle “voljet ću te zauvijek”? “Ako je ‘volim te’ uvijek, po mnogim aspektima, najava jednog ‘volim te zauvijek’, to je upravo zato što postavlja slučaj u dimenziju vječnosti. Sav je problem nakon toga upisati tu vječnost u vrijeme. Jer to je, zapravo, ljubav: deklaracija vječnosti koja se mora ostvariti i razviti kako zna u vremenu. Silazak vječnosti u vrijeme. Zato je taj osjećaj toliko intenzivan.
Znate, ti skeptici nas stvarno nasmijavaju, jer kad bismo se pokušali odreći ljubavi, kad više ne bismo vjerovali u nju, nastala bi ozbiljna subjektivna katastrofa, i to svatko zna.
Život bi, treba reći, postao jako bezbojan! Znači, ljubav je i dalje sila. Subjektivna sila. Jedno d rijetkih iskustava gdje se, na temelju slučaja upisanog u trenutak, upuštate u prijedlog vječnosti”, odgovara Badiou. Ljubav, dodaje, dokazuje da vječnost može postojati u samom vremenu života.
Ljubav mnogo vredi ali zato i mnogo košta. Jedno bez drugog ne ide. "Volimo se jer su nam iste slabosti" - to mi zvuči dosta upečatljivo. Čini mi se da su obrnuto proporcionalni rizik i kvalitet ljubavi tj da je rizik utoliko manji što je ona veća, kompleksnija, humanija, toplija,....
Možđa je manji..ali uvijek postoji:kapa:
Ne znam ko je jednom rekao,da ljubav ako nije ludilo,nije ljubav ili tako nekako..a ludilo je rizik..
Dvoje kada se vole na pravi način postaju Slatko Luckasti i to je ono pravo, barem je meni uvek tako izgledalo. To svakako nije Ludilo i nikako ga nemogu povezati sa ljubavlju jer ona vredi samo ako zbog nje postajemo bolji i ako zbog nje imamo više uspeha u životu. Drugo je sad pitanje šta to znači voleti se na pravi način.
Citiraj:
Prvobitno napisano od salel
Možda je to ipak prvo pitanje..pitanje svih pitanja..
Sa ljubavlju uvijek rizikujemo baš zbog ludila,zbog neracionalnog,zbog onog što se uporno otima iz nas..
Naravno da je pitanje svih pitanja. Možda je to kad joj/mu ispunjavaš svaku želju i kad je ona/on presrećna/presrećan zbog toga a da se pritom to ne kosi sa nekim tvojim poimanjima života. Jer ako moraš dugo da trpiš i patiš zbog iste stvari onda to strašno opterećuje i to nemože biti ljubav. Možda ovo malo zvuči okruglo pa na ćoše, kao fraza a to je zato što ja svoju istinu o ljubavi, svoje mišljenje ne mogu javno izreći. To je intimno i lično i nije za promenadu.Citiraj:
Prvobitno napisano od šećerlemica