Naše male crtice

Svakodnevno nam se dogodi neki slučajan ili drag,težak ili mučan,površan ili tek susret u prolazu,sa namjerom ili bez..
...i ostavi traga na neki sasvim običan način onih koji vide ljude oko sebe.Ljude koji kažu,a ne govore..
Ovdje možemo da zabilježimo neke naše male crtice,nalik zabilješkama .

Jutros sam,nakon skoro pola godine,otišla u jednu ustanovu da obavim neke posliće i u prijemnoj kancelariji,nalik svim ostalim te vrste,pomalo bezličnoj i preuskoj,sjedila je dobro znana sekretarica..
Prepoznala sam je po osmijehu..jedino po tome..Njen srdačan ton i dalje je bio isti od prije...ali njen izgled me prosto šokirao..

"Nisam vas vidjela dugo,kako ste,sjedite..sad će direktor.."
"Šta vam se dogodilo..",pitah zapanjena..
Slika koju sam pamtila ,bila je slika vedre, debele žene,jedne od onih koje se uvijek glasno smiju i kojima nikad ništa nije teško uraditi,koja je nosila široke sintetičke tunike i preduge suknje,i u čijoj se kosi uvijek moglo da vidi bar trag od pet šest viklera nabrzinu izvučenih,nevješto smaknutih sa čela..

Isred mene je stajala vitka,visoka žena u divno krojenoj uskoj suknji ,nestvarno vretenastih nogu ,ošišana na ležerni paž ..
"Eto, ne do bog da bilo ko tako omršavi..onaj moj,znate..ma,našao neku funjaru..ćerka da mu bude..od suza sam smršavila,a onda rekla sebi da ja zaslužujem bolje..razvela sam se i sad sam eto,kao što vidite..
Život ide dalje.."
Poželjela sam joj puno sreće od srca i ušla u kancelariju njenog direktora.

Poslije sam razmišljala o njoj..udarac,prevara,izdaja..bol,tuga,nemoć..sve se to nekako sudarilo i ona se kao mali fenix izdigla..
Pitah se..da li je sve te promjene na sebi,mogla učiniti i prije..Ne znam,ali sigurna sam da je učinila pobjedu u sebi i nad sobom..