Promjene

Ljudi često žele promijeniti nešto u svom životu,izaći iz nekih rutina i okvira,monotonije ili učmalosti,pronaći možda neko novo okruženje,neke nove poslove,promijeniti bilo šta u sebi ili oko sebe.
Ali istovremeno se plaše svake eventualne promjene,strahuju i pribojavaju se od nepoznatog.
Bilo kako bilo,promjene su sastavni dio života.
Kako ih nosimo,kakav odnos imamo prema njima i zašto?
Desi li nam se da ponekad kažemo sebi : vrijeme je da nešto mijenjam:kapa:

Nerijetko živimo u prošlim trenucima i njima se zaogrnemo kao kabanicom na kiši sadašnjosti..to je onaj slučaj kad "živimo u prošlosti" jer ne želimo,nemamo snage ili strepimo da se suočimo sa ovim Danas..nekako nam dragosnije ono Juče..
Takvo stanje donosi negativnu energiju i ubija bilo kakvo planiranje nekog ,recimo Sutra.
Istovremeno,gledamo kako stvari prosto ne funkcionišu,ali ih ne pomjeramo..umjesto da počnemo da kontrolišemo i planiramo mi se vrtimo u rečenicama tipa: Šta će drugi reći..Šta ako ..Šta ..kako..a Ako bude..
milion takvih hipotetičkih pitanja koja su plodno tlo za razvoj klica straha koje ima svako od nas..
Vrteći se u takvom krugu,vremenom narušavamo naše samopouzdanje.

S vremena na vrijeme čujem kako neko kaže..otupljena sam,bezvoljna,nezadovoljna,vrtim se u krug..ne da mi se ama baš ništa..
to je sigurno jedan od znakova da gubimo motivisanost,strast,iskru..da se u nama lagano ugasio onaj gejzir radovanja,da nam nekako duša "stari" i sasvim sigurno,to je znak da je vrijeme da promijenimo nešto.
Poznato je da žene u naletu takvog stanja,znaju da promijene nešto sasvim banalno,kao što je recimo boja kose ili frizura.da razmjeste namještaj u stanu ili slično..
Koliko su te "akcije" nadohvat ruke,to što na brzinu možemo da promijenimo,dobre i kvalitetne znamo samo mi..u svakom slučaju,ja vjerujem da pomažu,ali na dnevnom nivou ili u nekom kraćem periodu..
Vizuelno ima efekta,osjećaj je dobar jer smo nešto pomjerili sa neke tačke i počeli da donosimo odluke ..ali to je ipak samo površina svega.
Ali i to ima svoj rok trajanja kao i sve..kaže mi jedna žena :Znaš koliko sam uživala u ikebanama,godinama sam ih pravila,a sad sam bezvoljna i ne da mi se,mrzi me..
Vrijeme je da promijeni hobi,prosto ga je nadrasla,izgubila strast za njim..

Kad sam se jedne godine našla u iscrpljujućoj dilemi šta i kako da promijenim(recimo tad sam znala da je vrijeme da nešto učinim jer sam bila mentalno i emotivno ispražnjena,odlazila sam na posao sa grčem u stomaku,sa strepnjom,postajala sam bolesna od svega.)
dala sam otkaz..ludo i blesavo,2 mjeseca sam čučala na birou ,obilježena od strane svih kao neozbiljna,buntovna i ne znam kakva..
I tad sam se posvetila sebi i tražila nešto novo...pa počela da radim posao koji nije imao nikakve veze sa prethodnim..imala sam strah,ali sam se osjećala baš baš dobro..
nekako te godine sam prekinula dugogodišnje prijateljstvo koje je počelo da me smara i vuče neprekidno u rikverc ..i bolilo je,naravno,ali sam ušla i u tu promjenu..
nekako mislim da su promjene dobre i ma koliko da imaju rizik,veći je rizik ostati u krugu u kom se vrtimo,a nemamo snage da izađemo i tonemo..

:bravo: bravo nedo za temu, nisam sve pročitao ali ono što jesam jako mi se sviđa ... promene, promene i samo promene to je suština i osnovni mehanizam u celoj vaseljeni ... naravno ne bilo kakva promena ne promena radi promene, ne promena kao hir ... opet ima stvari, fundamentalne koje ne treba menjati ili ih treba vrlo obazrivo menjati sa mogućnošću undo operacije ... u globalu samo promene vode napred inače sve postaje žabokrečina :bisa: