Dnevnik

http://www.femina.hr/images/articles...nik_cijela.jpg

Zašto je važno voditi dnevnik..vjerovatno će dobar dio ljudi da kaže kako on nema smisla u ovo digitalno doba,kako nema vremena..kako:tupan:

Dnevnik emocija
je poglavlje koje pomaže osvijestiti svoje osjećaje i emocije, razaznati ih i odmaknuti se od njih.
Na kraju dana jednostavno zapišemo dominantne emocije tog dana.

Vidjet ćemo pritom da je to lavovski zadatak: zapravo se nećemo moći sjetiti svih emocija, jer je i nemoguće.
One dolaze i odlaze, naviru kao valovi i mijenjaju se ponekad doslovno iz trena u tren. Ovo opažanje nam pomaže vidjeti kako smo zapravo blesavi ako živimo isključivo vođeni emocijama: tada riskiramo pad u opasnu neravnotežu, značajan gubitak živaca i energije te život lista nošenog vjetrom.
Što je svakako uzbudljivo neko vrijeme, ali samo neko – dugotrajno življenje na ovaj način iscrpljuje psihu.
Istina je da su emocije često pokazatelji našeg suštinskog doživljaja ljudi i situacija, ali to nije uvijek pravilo: mogu biti jednostavno „okinute" i izazvane nekom vanjskom okolnosti, a predstavljati unutarnji materijal koji ovim čeka svoje pražnjenje.
Priliku da iziđe na vidjelo i tako se oslobodi.

U svom dnevniku svijesti možemo napraviti tablicu, ili poglavlja kao u nekadašnjim dječjim leksikonima ili jednostavno crtati mind-mape – kako nam dođe.
Ne moramo nužno ni pisati riječima (iako je dobro znati definirati svoje unutarnje procese): možemo se izraziti slikama ili bojama (npr. tugu nacrtati zašaranom crnom zbrčkom od tinte).
Riječju, sa sobom se igrati na konstruktivan način koji nam otkriva nas još dublje i više.

Važno je zapisivati emociju i povezati je s događajem ili čovjekom.
Često će se pokazati da se mijenja: jedna osoba nam u nekom trenu izaziva radost, u drugom tugu i to je tako normalno.
No, ovime dobivamo dvije stvari – hvatamo primarnu emociju kojom reagiramo na svijet, te zaranjamo sloj ispod emocija, u osjećaj čime dobivamo sliku glavnog osjećaja.
E, to je pravi ključ našeg baznog psihoemotivnog stanja: pravi portal u iscijeljivanje i otkrivanje glavnih obrazaca svijesti.Paralelno s ovim, mudro je imati i popis strahova: preko njih detektiramo glavne koji se ponavljaju.
Neki su paranoje, ali neki i informacije.
To mogu biti sitni strahovi, ali i krupniji vezani uz zdravlje.
U dnevniku strahova dobro ih je ispisivati, pa crvenim flomasterom preko njih nacrtati valove ili frcanja koja simboliziraju da ih predajemo vatri, tj. palimo i nakon njih napisati strelicu i nakon nje afirmiranje sebe u stanju bez straha.Uz ovo, bitno poglavlje je i dnevnik misli: izvrtimo milijune dnevno, što svojih, što tuđih (naslijeđenih ili „ubranih" iz etera...), no važne su one koje se ponavljaju.
Odakle su, što govore... To sve otkrivamo pisanjem.

Posebno čarobni su dnevnik snova i dnevnik želja.

Nakon mjesec dana dnevnika želja, vidimo koje su prolazne i zapravo nebitne, a koje nas suštinski „gone" – pa time što znače i kako ih ostvariti.
A dnevnik snova je moćan za dekodiranje poruka iz razina sanjanja.
Ne moramo se čak sjećati scenarija snova – možda samo detalja.
Treba ga zapisati i kontemplirati o njemu.Naravno, nekad ne stižemo sve, a ni ne trebamo (da, bilo bi optimalno, ali realno nije moguće).
No, možemo svaki dan ponešto: važno je da uspostavimo dnevni trenutak mira, susreta sa sobom, posebno kada smo tužni, ljuti i očajni. Baš tada je susret sa sobom najznačajniji. Jer lako je kontemplirati sebe u „sunce-cvijeće-leptirići" stanjima...
Ali od krucijalne je važnosti pogledati se u oči i zagrliti se kada smo sjenoviti od života.
To je razvoj i rast – u svijetu dualnosti cjelovitost je tek tako integrirana.