Printable View
http://www.6yka.com/img/s/656x350/up...02015/kolo.jpg
Lazar Džamić, nekada novinar, a danas jedan od najiskusnijih digitalnih stratega u Velikoj Britaniji i direktor planiranja u evropskoj centrali kompanije Google, u beogradskom Mikser hausu predstavio je 10 pojmova balkanskog mentaliteta
10. NESTALNOST
To je najstabilnija stvar na ovim prostorima i doprinosi našoj slici o sebi.
Pogledate li samo našu istoriju – Beograd je rušen 40 puta.
Sloveni kada su dolazili na Balkan, da li u VII vijeku ili prije nego što su vanzemaljci došli na Zemlju, teorije su razne, našli su vrlo loše mjesto da postave svoje štatore.
Našli su mjesto gdje svaka horda, buljuk ili armija je našla svoj put kada su išli lijevo ili desno. To je priča o nestabilnom mjestu u geopolitičnom smislu.
Poredeći sa Engleskom, tamo je potpuno normalno da imate porodična stabla koja idu od 1060. godine pa na ovamo. To je drugačija mentalna konstrukcija od one na koju smo mi navikli – svaka vlast počinje iz početka i ruši sve prethodno, pravi sve novo. Istorija se piše, prepisuje i dopisuje.
Naš mentalitet nije saher torta koji ima lijepe slojeve, koje možete fino da siječete na uredne šnitove, nego je činija špageta. Sve je totalno zamršeno i umrljano u crveni sos.
9. SMRT
Duško Kovačević je jednom sjajno rekao: postoji 5 godišnjih doba u Srbiji – zima, proljeće, ljeto, jesen i rat. Ima mnogo istine u tome.
Često zaboravljamo u kojoj meri Srbi žive blisko sa smrću, na načine na koji su ljudima „napolju“ potpuno nepojmljivi.
Moje prijatelje Engleze potpuno šokira da mi jedemo na groblju potpuno srećni sjedimo na mjestu smrti i krkamo.
Nama je smrt potpuno normalna, zato što ako pogledate koliko smo ginuli u ratovima – 60 odsto muškog stanovništva je ubijeno u Prvom svjetskom ratu, nije ni čudo što smo kondicionirani na smrt.
To su takvi lomovi u ljudskoj psihi, da se ne može nadoknaditi tako lako.
Monah u srednovijekovnoj Srbiji jednom je rekao, a to je i naslov ove priče: Mi Srbi smo cvijeće sa ivice groba.
Nešto lijepo i nježno, lako lomljivo, što uvijek stoji na ivici nečeg smrtnog i tragičnog, nešto što će potpuno da nas locira do uništenja.
8. NADREALIZAM
Naš prirodni oblik društvenog uređenja nije ni komunizam, ni socijalnizam, već nadrealizam, kao svakodnevna pojava. Ako su Latinoamerikanci dali magični realizam, mi smo svijetu dali dokumentarni nadrealizam.
Ne postoji granica između sna i jave.
Prosječan dan na Balkanu je ili kao noćna mora ili neka vrsta sna.
7. MITOVI – ULOGA JUNAKA
Mit o herojstvu se prolama kroz nekoliko stvari, prvo su mitovi o Marku Kraljeviću, koji je u suštini vestern.
Osim vođa, imamo i mitove o ulogama Srba u svijetu, od kojih su neke realne, a druge van realnosti, ali su svakako veoma prisutne.
Često u raspravama ne mogu da se izbjegnu priče o 40 divizija koje smo mi zadržavali na Balkanu za vrijeme Drugog svetskog rata, o tome da smo spriječili Turke da osvoje Evropu...
Neosporan je značaj Tesle i Pupina, ali priče da je Mileva, a ne Albert Ajnštajn napisala Teoriju relativiteta...
Mit herojstva, izabranog naroda, nas stalno gura u priču da mislimo da nas neko zakida i da postoji velika nepravda.
6. MITOVI – ULOGA ŽRTVE
Jedan izraelski pisac je rekao da Jevreji i neki balkanski narodi su narodi knjige, odnosno narodi priče – i jedni i drugi imaju mitologiju za istoriju, posmatraju se kroz sočivo mitologije umjesto kroz sočivo realne istorije.
I ta patnja su stalno dio našeg života, počev od one roditeljske: ja kada sam bio mali išao sam u školu 10 kilometara po zimi, uzbrdo u oba pravca.
5. NAGON
Sjećate se vampirskih zuba iz Alana Forda kada se oni deru jedni na druge?
E to je opis regularnog dana u mojoj porodici. Brecanje je bio uobičajeni način komunikacije.
Mi imamo slabu kontrolu impulsa. Prvo uradimo, pa onda razmislimo.
Ta kontrola impulsa je dio kulture, obrazovanja, politike, dio našeg komunikacionog i dijaloškog diskursa.
Jedna je totalno ogorčenje životom i stavom da me niko ne sluša, i onda se krene sa diskursom koji je prepun emocija i ja imam narativ koji moram kao robot da iskucam do kraja inače se osjećam nesrećno.
S druge strane imate aroganciju – nekoga ko je potpuno nenaviknut da sluša mišljenje drugih ljudi, koji su na pozicijama vlasti, nego potpuno arogantno zanemaruju bilo kakvo pitanje ili komentar.
4. SUJEVERJE
Jedan od načina ispoljavanja naše iracionalnosti je sujeverje. Na primjer, iznenađenje za moju ženu je bilo kada su ustanovili da dijagnoza upale jajnika u Engleskoj ne postoji.
Tu je, naravno, i naveći neprijatelj Srba, veći od masona, Vatikana i NATO-a?
Promaja! Bio sam u situaciji da u autobusu Beograd-Smederevo prisustvujem tuči zato što je čovjek otvorio prozor na 42 stepena i mlaz toplog vazduha je zapanuo zadnji kraj autobusa.
Bilo kakav pomjeraj vazduha od jednog prozora do drugog je smrtna opasnost, od koje se i najokoreliji srpski plaćeni ubica boji više nego bilo čega na svijetu.
U Engleskoj mi nedostaju naši rituali poput gledanja u šolju ili kada spomenemo bilo kakvu lošu stvar onda moramo da uradimo magijsku stvar da je otklonimo, da kucnemo u drvo.
3. MUDROST
Čak i na žurkama ovde nema lake rasprave, drugo pitanje je ima li života i poslije smrti. S druge strane ta priča o dubikim aspektima ljudskog života je nešto što je sjajno, jer to znači da smo mi i u kontaktu i u dodiru sa jakim i dubokim stvarima, baš zbog toga što smo bili u kontaktu sa smrću i nestabilnostima.
Imamo i momenat temporalnosti - na primjer sa nekim prijateljem se ne vidiš 10 godina, ali kada se ponovo sretnete imaš utisak kao da si samo otišao iza ćoška po kafu.
Nastavljate razgovor u istoj rečenici gdje ste prekinuli prije 10 ili 15 godina. I onda ta temporalnost ide u kafane. Ako mi išta nedostaje u Londonu, to su onda one.
Vrijeme da se sjedi, da se priča o dubokim stvarima bez žurbe, da se razmatra o svim aspektima života i smrti. Kafane su fantastična institucija kojoj ni francuski bistroi ne mogu ni blizu da priđu.
2. ŽILAVOST
Ovdje se stalno priča da nešto ne valja i to znamo, ali mislim da bi trebalo da okrenemo sočivo i da proslavljamo naše paradokse koje imamo u psihi. Oni nam daju neku vrstu psihološkog bogatstva koje može da se pretvori u fantastičnu umjetnost i kreativno ispoljavanje.
Grunf pobjeđuje u poslovnom svijetu, vjerovali ili ne. Postoji koncept koji podrazumijeva inovacije sa ekstremno malim resursima - vrlo velika stvar u Indiji, Africi i postaje u Kini iz očiglednih razloga, ali postaje i na Zapadu. Mnoge vodeće svjetske kompanije počinju da primjenjuju siromašne inovacije.
Znači da situaciju ekstremnog ograničenja i ekstremnog nedostka resursa iskoristiš kao kreativnu priliku da promijeniš način razmišljanja i način na koji kreiraš stvari. Imamo odličnu priliku da primijenimo našu kreativnu spiku.
Optimistički dilentatizam iz koga mi vrlo često možemo da krenemo u suštini vrlo dobro rezonuje sa modernim svijetom, to je ono što bi trebalo da shvatimo.
Za razliku od svijeta koje je sada obilje na nekoj vrsti nizbrdice, mi imamo priliku da gradimo iz niske baze, sa mnogim novim kreativnim rješenjima koje naši ljudi imaju.
1. HUMOR
Velika pogleda na svijet je naš humor. Postoji ta izmještena realnost, ali naš humor ima mnogo veću satiru nego engleski. Zbog satiričnih aforizama ljudi su kod nas išli u zatvor, pa čak su i meni lično, kada sam pisao satirične aforizme za moje lokalne novine bio pod prijetnjom da ću biti poslat u vojsku šest mjeseci ranije.
Te ozbiljne satire "napolju" nema mnogo.