Omiljene rase maca-kucnih ljubimaca-podaci o njima

Sijamska mačka

http://razbibriga.net/imported/2009/12/1190-1.jpg

Čak
i ljudi koji ne znaju gotovo ništa o vrstama mačaka znat će prepoznati
sijamske mačke s njihovim karakterističnim uzorkom krzna, tajanstvenim
plavim očima i dugim, vitkim tijelom. Sijamska je mačka popularna
čistokrvna mačka već dugo vrijeme, a ipak nije najbolji izbor za
svakoga. Sijamske mačke su vrlo otvorene i ne može svatko živjeti s
tako zahtjevnom mačkom. Međutim, ako tražite čistokrvnu mačku živahne i
privržene prirode koja i ne treba puno brige, sijamska mačka mogla bi
biti idealna vrsta za vas.

Povijest: Sijamska mačka potječe s
Dalekog istoka. Nitko ne zna točno njezino podrijetlo, ali te su
životinje na Tajlandu (nekad Sijam) bile poznate još u 14. stoljeću.
Ostalom dijelu svijeta postale su poznate zahvaljujući kraljevskoj
obitelji Sijama: ima li boljeg dara za gostujućeg dostojanstvenika od
tih prekrasnih domaćih mačaka? Britanski putnici na Tajland također su
krajem 19. stoljeća primjetili tu vrstu. Britanci su poznavali jedino
obične kućne ili seoske mačke i angore, koje su tada bile u modi, i
nikad prije nisu vidjeli ništa slično tim mačkama dugačkih tijela, s
osobitim oznakama i kratkim, mekim krznima. Ponijeli su nekoliko
sijamskih mačaka sa sobom, a njihove su se žene u njih zaljubile.
Učinile su sve da bi se mačke što bolje osjećale. Većina ih je držala u
zagrijanim staklenicima s tropskim biljakama koje su njihovi muževi
donijeli s prijašnjih putovanja.
U međuvremenu, Francuzi su također
otkrili elegantne sijamske mačke i te su se egzotične životinje često
mogle vidjeti na raznim izložbama mačaka.
Prve sijamske mačke
uvezene s Tajlanda bile su crnih oznaka (Seal Points), ali kasnije su
one spontano stvarale mačiće drugih boja; plavih oznaka (Blue Point),
čokoladnih oznaka (Chosolate Point) i ljubičastih oznaka (Lilac Point).
Te su četiri boje čiste, klasične sijamske boje, a sve naknadne
rezultat su križanja.

Temperament: Svatko tko planira kupiti
sijamsku mačku mora biti svjestan da ove mačke imaju vrlo jak karakter
i uvijek se osjeća njihovo prisustvo u kući.
Za te se životinje
često kaže da su psi mačjeg svijeta i to s razlogom. Sijamske mačke
poznate su po svojoj bučnoj prirodi i mogu satima voditi razgovore s
vama ili sa sobom. Razlog može biti glad, nedostatak pažnje ili nešto
što je izazvalo njihovo negodovanje, ali što god da je razlog one će
vam dati do znanja najvišim tonom svog hrapavog glasa. Sijamske ženke
koje se tjeraju poznate su po bučnosti i njihov se zov može čuti daleko
niz ulicu. Sijamske mačke su posebno društvena bića i ako ne dobivaju
dovoljno pažnje, one će je tražiti. Budući da jako vole društvo, ne
možete ih predugo ostaviti same. Ako cijeli dan radite, bilo bi pametno
da uzmete dvije mačke, ili uopće nemojte uzeti sijamsku mačku.
Dobro
se slažu s drugim mačkama, a osobito dobro s psima. Vole biti središte
pažnje. Vole se gladiti i maziti i mogu provesti sate sjedeći u vašem
krilu. Idealni su ljubimci za ljude kojima treba društvo: ove životinje
mogu savršeno ocijeniti raspoloženje svog vlasnika i gotovo su uvijek
živahne i zabavne. Sijamske mačke su zaigrane i vole sve vrsta igračaka
u obliku ping-pong loptica, našušurenog papira ili krznenog miša.
Većina sijamskih mačaka brzo će naučiti donijeti papir ili loptice, a
obično se lako priviknu i na hodanje na uzici. Kad dobijete sijamsku
mačku, niste dobili samo mačku - dobili ste osobu. Sijamska mačaka
vratit će vam još više ljubavi i pažnje nego što ste vi njoj dali.

Tjelesne osobine:
TIJELO
Sijamska
mačka, kao i orjentalna kratkodlaka, vrsta je elegantne , vitke građe.
Gipko tijelo je dugačko, mršavo i mišićavo: ne smije biti traga
grubosti. Stražnje noge trebaju biti duže od prednjih nogu. Noge su
dugačke i vitke a šape trebaju biti ovalne. Rep je dugačak i tanak,
sužava se na vrhu, kao bič. Čvorovi na repu su nedostatak.
GLAVA
Glava
je klinastog oblika. Idealno, lice i velike, dijagonalno postavljene
uši tvore oblik istostraničnog trokuta. Na izložbama, suci će
provjeravati postoji li ugriz čeljusti u istoj ravnini
Sijamske mačke imaju bademaste oči koje trebaju biti "duboko" tamnoplave i neznatno ukošene.
KRZNO
Krzno
sijamske mačke mora biti svilenkasto na dodir, vrlo kratko i fino. Ona
ima vrlo malo potkrzna. Predugačko krzno, previše potkrzna ili grubo
krzno smatraju se nedostacima.
BOJE
Sijamski su mačići u početku bijeli, a njihovi obojeni vrhovi - na licu (maska), ušima, repu i nogama - pojavljuju se kasnije.
Kada
sijamska mačka navrši tri godine krzno će dobiti svoju trajnu boju.
Svijetli dijelovi s vremenom mogu postati neznatno tamniji uslijed
hladnoće prostorija ili lizanja krzna.
Njega: Kratko krzno, svojom
svilenkastošću i s malo potkrzna ili bez njega, ne prlja se, te tako
sijamska mačka ne zahtijeva češljanje.
Kad se linja, otpale dlake možete ukloniti vlažnom antilop krpicom i, ako je potrebno, pročešljati finim češljem.
Želite
li svoju mačku voditi na izložbe, možda ćete je htjeti okupati da bi
izgledala posebno dobro. Uvijek koristite šampon za mačke, a operite je
nekoliko dana prije izložbe tako da se krzno stigne slegnuti.
Sijamske
mačke imaju oštre pandže i trebate ih podrezivati dobrim kliještima.
Uši čistite po potrebi tekućinom za čišćenje ušiju.
Osobitosti:
Ima uzgajivača koji su ostali vjerni starom tipu sijamskie mačke.
Budući da ne odgovaraju sadašnjim uzgajivačkim standardima, uzgajaju se
pod drugim imenima.
U Sjedinjenim Amaričkim Državama nekad se
nazivaju Apple Head, a naziv Thai također se upotrebljava za
označavanje sijamske mačke starog tipa.

RUSKA PLAVA MAČKA

http://razbibriga.net/imported/2009/12/1183-1.jpg


Ruska
plava mačka ponos rusije što se tiče mačijeg sveta.Rusi su toliko
ponosni na ovu mačku da je sa pravom poneki zovu mačka nacionale. Dugo
vremena nije se moglo izneti iz rusije na našu sreću to sad može.
Kupiti iz rusije ovu mačku je pravo malo blago procenjuje se da rasne
čistokrvne ruske plave mačke vrede u proseku oko 500 eura. Na svu sreću
od kako se proširila u svetu mogu se nabaviti i za vrlo jeftine pare.
Ljubomorni amerikanci dugo vremena nisu dozvoljavali da se pojavi u
americi, ali nisu dugo mogli da zabranjuju raznim kanalima se i kod
njih proširila tako da je i kod njih mala ruskinja našla mesto. Što se
tice naših prostora nažalost nije tako rasprostranjena ali se može
nabaviti, e sad po kojoj ceni zavisi od uzgojivača ili onog što je
voljan da proda ili pokloni. Šta je to toliko specifično kod ove mačke.
Pre svega mora se istaći jedna vrlo zanimljiva činjenica da su mnogi
stručnjaci ustanovili da ruska plava mačka pretenduje da bude najbolji
kućni ljubimac što se tice mačaka. A to je uplašilo mnoge uzgojivače i
ljubitelje ostalih vrsta mačaka. Zbog ove neosporne činjenice o toj
mački se nepriča baš mnogo koliko ona to zaslužuje. Tržište prebogato
raznim vrstama mačaka pokušava da smanji vrednost ove mačke kako ne bi
ugrozila ostale vrste. Mora da se obavezno i ovo istakne svi koji su
nabavili ovu mačku su toliko prezadovoljni sa njome da kažu da je to
ljubav na prvi pogled i da su mnoge porodice imale problema jer su neki
njeni članovi više mačcku voleli i obraćali pažnju nego na ostale
članove porodice. Deluje možda preterano ali to može da kaže samo onaj
ko nije imao ovu mačku. A šta je to toliko privlačno.

http://razbibriga.net/imported/2009/12/1182-1.jpg

Prvo
mora se istaći da ruska plava mačka ima specifičnu boje dlake to je
plavkasto siva boja a druge varijacije ne dolaze u obzir. Ali ta dlaka
i nije dlaka zapravo to je vuna na prvi pogled to može da izgleda čudno
ali nije. Kada je prvi put pomazite to će vam biti pravo malo
iznenađenje. Zbog te vunice ona je idealan kućni ljubimac jer nema
dlaka na sve strane po kući. S vremena na vreme možete primetiti da po
ćoškovima kuće naiđete na kuglice vunice koje lako pokupite i bacite.
Ova mačka inače ponaša se kao i ostale i treba je tretirati i paziti
kao i druge vrste. Ali nije ona samo u dlaci specifična. Njena
inteligencija je ogromna u svetu mačaka. Dovoljno joj je pokazati samo
par puta šta sme ili šta nesme i ona će to zapamtiti. Iako se ostale
mačke vezuju samo za ognjište kod ruske plave mačke je primećeno i
vidna privrženost prema ukućanima. Ako je neko pre nabavke ove mačke
imao druge vrste vremenom će primetiti da u svim domenima mačjeg
ponašanja ima razlike ali pozitivne. Kao i sve mačke i ova mačka voli
da se s vremenom na vreme igra ali se može primetiti da ona razmišlja
šta i kako nešto izvesti i teško je nešto prevariti ima odlicno
pamćenje. Primećeno je kod ove mačke da je ustanju da primeti kad je
neko od ukućana tužan ili neraspoložen i odmah pokušava na razne nacine
to stanje promeni.


Vrlo je mazna i neplaši se novih lica
nego sa mačijom radoznalošću pokušava da upozna i druge osobe čak i
životinje. Vidna je razlika u odnosu na druge mačke a to je da se
neboji toliko pasa i da vrlo aktivno želi da im se pridruži u igranju.
Iako bi vrlo rado pojela na primer papagaja ako shvati da to ne sme
nije čudno što u mnogim domovima vidamo da papagaj dira ili stoji na
ovoj macki. Što se tice vršenja nužde ove macke ne samo da brzo shvata
gde to treba da radi nego su mnogi rekli da je nisu ni učili nego da je
sama shvatila gde to treba da radi. Nije ni čudno što poneki primerci
ovih macaka nuždu vrše na WC šolji. Hrani se kao i ostale mačke samo
treba joj davati neka sredstva i hranu da bi joj dlaka odnosno vuna
bila u dobrom izgledu. Inace vrlo teško je opisivati ovu mačku pre
svega zbog toga što stalno se nešto oko nje dešava u pozitivnom smislu.
Jedino što vam moram preporuciti a to je ako ste se odlučili da imate
mačku a u mogućnosti ste da nabavite ovu nemojte se dvoumiti.

Birmanske macke

http://razbibriga.net/imported/2009/12/1187-1.jpg


Sveta
birmanska mačka nastala je ukrštanjem živahne sijamske i dostojanstvene
persijske mačke, a svemu ovome prethodi jedna legenda.

Budističkim
monasima, koji su u davna vremena živeli u hramu Kitah u Burmi, društvo
su pravile bele mačke žutih očiju. Kako se verovalo da u njima žive
duše preminulih monaha, ove mačke su bile izuzetno poštovane. Hram
Kitah tada je krasila zlatna statua boginje reinkarnacije
Tsum-Kuan-Kse. Stari monah Mun-Ha je svake večeri molitvu posvećivao
boginji, a u stopu ga je pratio verni mačak Sinh. Kada su razbojnici
jednog dana napali hram, smrtno su ranili ovog monaha. Sinh je sedam
dana uporno ležao na njemu, pogleda prikovanog za statuu boginje i
njene oči od safira. Sedmog dana, mačkova bela dlaka poprimila je
zlatne tonove, njegove oči postale su plave kao safir, a njuška, noge i
rep potamneli. Samo su vrhovi šapa i dalje bili beli, označavajući
simbol čiste duše starog monaha. Narednog dana, sve mačke u hramu
osvanule su u novom ruhu. Mačak Sinh je prestao da uzima hranu i posle
sedam dana je uginuo. Odneo je dušu starog monaha u Raj.

http://razbibriga.net/imported/2009/12/1188-1.jpg


U
nastavku priče o ovom zanimljivom i umiljatom prijatelju ljudi, pominje
se da je svojevremeno burmanski kralj iz zahvalnosti poklonio jedan par
rase sveta birma u Francusku i da je tako postavljen temelj odgajanju
ove rase. Izuzev tog para, navodi se, nikada nijedna birma nije
napustila zavičaj; štaviše, nikada više turisti u Burmi nisu mogli da
se susretnu sa ovakvom mačkom.

Legenda se
ipak razlikuje od realnosti. U nameri da se dođe do mačke koja će biti
kombinacija sijamske i persijske, birmanska mačka je nastala ukrštanjem
ove dve rase.

http://razbibriga.net/imported/2009/12/1189-1.jpg

Ko
se odluči za ovakvu mačku, dobiće privrženog i razdraganog prijatelja
koji voli da se igra i obožava da spava na krevetu. Birmanka nikako ne
prihvata da bude sama, prija joj društvo ljudi i drugih mačaka i
odlikuje je velika radoznalost.

Britanska kratkodlaka mačka

http://razbibriga.net/imported/2009/12/1198-1.jpg

Britanska krakodlaka mačka je stara britanska pasmina domaće mačke.

Porijeklo
Ova
se pasmina razvila tijekom 19. stoljeća od britanskih domaćih i
farmskih mačaka, ujedno je najranija priznata pasmina u Velikoj
Britaniji. Nakon Drugog svjetskog rata je zadobila novu popularnost u
Americi.

Karakteristike
Britanska kratkodlaka mačka je
izuzetno prijatne naravi, inteligentna je, mirna i tolerantna. Vrlo je
poželjna kao kućni ljubimac, također je izvrstan lovac.

Od drugih kratkodlakih pasmina razlikuje se velikim postotkom jedinki s krvnom grupom B.

Tjelesne osobine

* Tijelo: krupno i snažno, nošeno nisko na nogama
* Glava: okruglo lice, puni obrazi
* Oči: velike, okrugle, bakrene boje ili zlatne
* Uši: srednje veličine, oblog vrha
* Rep: kratak, širok, tupog vrha
* Dlaka: gusta, pomalo nakostriješena
* Boja dlake: dozvoljene su mnoge boje i kombinacije boja.

Maine coon mačka

http://razbibriga.net/imported/2009/12/1195-1.jpg

Maine
coon mačka jedna je od najvećih vrsta domaće mačke, poznata po svojoj
inteligenciji i razigranosti, kao i po specifičnom fizičkom izgledu.
Ova vrsta je jedna od najstarijih prirodnih vrsta u Sjevernoj Americi,
a često je zovu i "nježni div."

Porijeklo

U 17. i 18.
stoljeću, domaće mačke dovedene iz Europe suočavale su se s hladnijim
zimama u Novoj Engleskoj, ali su jedino najsnažnije preživljavale.
Prirodno se razmnožavajući, rakunske mačke su se razvile u velike
mačke, otpornog krzna i građe.

O porijeklu vrste i njezina
imena postoji nekoliko priča. Jedna je da se domaća mačka puštena u
divljinu Mainea križala s rakunom i tako stvorila potomke s
karakteristikama rakunske mačke. Iako nemoguć prema biologiji, ovaj
mit, zbog čupavog repa i boje slične rakunu možda je doveo do stvaranja
imena rakunska mačka. Druge su priče je da je nazvana prema kapetanu
Coonu koji je zaslužan za dolazak mačaka na obalu Mainea ili da je
vrsta nastala od šest mačaka Marije Antoanete koja ih je poslala u
Wiscasset, Maine kad je planirala bijeg iz Francuske za vrijeme
revolucije.

Kako bilo, danas mnogi uzgajivači vjeruju da je
vrsta nastala križanjem postojeće kratkodlake domaće mačke i dugodlake,
možda tipa angora koju su donijeli mornari iz Nove Engleske ili koju su
u Ameriku donijeli Vikinzi. Rakunska mačka sliči objema vrstama,
norveškoj i sibirskoj.

Karakteristike

Maine coon su vrlo
velike i energične mačke. Katkad teže oko 11-12 kilograma, dok je
prosječna težina 6-9 kilograma za mužjake, a za ženke malo manje.
Mužjak može narasti na dužinu od 1 metra, a najveći rekord dužine je
121 cm. Dosezanje konačne veličine često traje dulje nego kod ostalih
mačaka, uglavnom oko 4 do 5 godina.

Najčešća boja krzna je smeđa
s šarama, premda ih ima u svim bojama. Boja očiju također varira.
Uglavnom su zelene, zeleno-zlatne ili zlatne. Plave oči i varijante s
jednim plavim, a drugim zlatnim okom moguće su kod mačaka s bijelim
krznom.

Imaju srednje dugo, gusto krzno s dugim dlakama na
prsima poput lavlje grive. Krzno se sastoji od dva sloja i jako je
mekano. Dulje dlake na stražnjem dijelu šapa i između prstiju pomažu im
u očuvanju topline. Također, imaju čupav rep, široku glavu, četvrtastu
njušku, dok su uši ukrašene čupercima krzna. Većina Maine coon mačaka
održava svoje krzno i bez pomoći čovjeka, ali za poboljšanje kvalitete
dlake preporuča se četkanje barem jednom tjedno.

Ponašanje

Maine
coon mačke se odlikuju inteligencijom i razigranošću. Kao posljedica
čestog korištenja prednjih šapa, lako će naučiti otvarati vrata
ormarića, okretati slavinu ili uzimati manje stvari. Neke rakunske
mačke radije će jesti iz šapa nego iz zdjelice. Rijetko jedu same i
više preferiraju jesti u društvu drugih mačaka i čovjeka.

Po
svom ponašanju slične su psu. Donošenje stvari im je najdraža igra. Kao
i psi, donijet će svoju igračku, spustiti je ispred vlasnika i čekati
da je vlasnik baci. Vrlo su privržene i često prate ljude u obavljanju
svakodnevnih poslova.

Rusko plava mi je omiljena :srce:

Da predstavim i moju Micu ubicu :pusi:

Orijentalna kratkodlaka mačka

http://razbibriga.net/imported/2009/...sissippi-1.jpg

Temperament sijamskih i orijentalnih mačaka
Obe rase su veoma slične po temperamentu. Veoma su mobilne, stalno su u pokretu. Veoma su znatiželjne. Učestvuju u svemu sto se događa u porodici sa kojom žive. Kontrolišu sve što se donese u kuću, ulaze u kesu da vide šta ste doneli. Ne vole nered i buku, i vrisku dece. Veoma su uredne.

Vole sve članove porodice a jednoj osobi su najprivrženije. Veoma su odane svom vlasniku, stalno zele da budu u kontaktu sa svojim vlasnikom - bukvalno ga prate u stopu. Veoma često glasno mauču i pričaju sa svojim vlasnikom. Vole toplo mesto u stanu, pa često spavaju na televizoru, radijatoru, šporetu. Vole da spavaju sa vlasnikom i da se podvuku pod pokrivac.

Ne vole dečiju ciku ali ako su mačici i odrastaju sa decom zajedno vezuju se i za njih. Veoma su inteligentne i po tome se nalaze na vrhu lestvice. Jedina njihova "mana" je što su u vreme parenja dosta bučne pa možete imati problema sa komšijama, a naročito ako nisu ljubitelji mačaka [img width=15 height=15]http://www.www.zivotinjsko-carstvo.com/images/smajli.jpg[/img].

Veoma su brižne majke i izvanredni pedagozi u obuci mačića. O njima kod nas važi predrasuda da su agresivne i ta priča se prenosi i na taj način napravljena je velika nepravda prema ovoj prelepoj rasi. One su zapravo samo jako posesivne.

Vole vas svom snagom ali to traže i od vas. Ako niste ekstrovertna [komunikativna i druželjubiva] osoba nemojte uzimati sijamku ili orijentalku - uzmite neku drugu macu. Ako jeste ekstrovertna osoba uzmite sijamku ili orijentalku i dobićete vernog prijatelja za ceo život.

[quote author=Manijak link=topic=895.msg16321#msg16321 date=1260963992]
Da predstavim i moju Micu ubicu :pusi:

Orijentalna kratkodlaka mačka

http://razbibriga.net/imported/2009/...sissippi-1.jpg
[/quote]

Kako je dobra!!!!!!!!Moze li se to nabaviti kod nas?

Odgajivač je Laszlo Szlivke iz Bačke Topole... a ima ih sigurno još...

Evo informacija o tvojoj maci MAN.

Orijentalna kratkodlaka mačka

http://razbibriga.net/imported/2009/12/1193-1.jpg

Orijentalna kratkodlaka mačka je kratkodlaka pasmina domaće mačke.

Porijeklo

Orijentalna kratkodlaka pasmina nastala je sredinom 20.stoljeća u Velikoj Britaniji.

Kao i sijamska mačka, orijentalna kratkodlaka mačka (ili OSH) podrijetlom je iz toplih krajeva Orijenta. Među ranim primjercima sijamske mačke koji su pristigli u Europu pretkraj 19.stoljeća bile su i mačke 'čokoladne' boje, no početkom 20.stoljeća je britanski Klub uzgajivača sijamskih zabranio sve mačke koje nemaju plavu boju očiju. Broj ovih mačaka se smanjio, a do polovice 20.stoljeća više nije bilo originalnih mačaka na Orijentu koje se ranije uvozilo. Britanski uzgajivači su ipak radili na mačkama drugih boja, te je 1957 . godine priznata kestenjasta boja.

U Americi je 1973 . godine najveća felinološka asocijacija CFA (Cat Fanciers' Association) priznala pasminu pod nazivom 'orijentalna kratkodlaka'.

Karakteristike

Orijentalna kratkodlaka je uvelike nalik sijamskoj mački, s izuzetkom različite boje krzna. Po naravi su društvene, odane, znatiželjne, 'pričljive' i zahtjevne, potrebno im je mnogo aktivnosti. Uglavnom imaju dugi životni vijek, premda pojedine pate od nasljednih srčanih problema.

Tjelesna obilježja

* Tijelo: srednje veličine, dugačko i vitko
* Glava: izdužena, oblika trokutastog klina
Dvobojni crno-bijeli orijentalni kratkodlaki mačak
Dvobojni crno-bijeli orijentalni kratkodlaki mačak
* Oči: Ukošene, velike, zelene boje
* Uši: velike, široke u bazi
* Rep: dugačak, sužava se prema vrhu
* Dlaka: kratka, sjajna i mekana
* Boje: dozvoljene su mnoge boje i kombinacije boja. Može biti jednobojna, osjenčana, višebojna, dvobojna ili s tabby uzorkom dlake.

Nazivi

* Foreign je čest naziv za orijentalnu kratkodlaku, ali i za druge orijentalne pasmine obzirom na 'strani' tip tijela, kojime se razlikuju od 'domaćeg' tipa mačaka.

* Foreign White je naziv za orijentalnu kratkodlaku koja ima jednobojno bijelo krzno.

* Havana je naziv za čokoladnu boju orijentalne mačke. To ponekad izaziva zabunu zbog Havanske mačke koja je zasebna pasmina.

* Orijentalna dugodlaka mačka je također zasebna pasmina.

Razvoj pasmine

Poput sijamske mačke, orijentalna kratkodlaka se danas razvija u smjeru ekstremnog naglašavanja izduženosti tijela i nogu te povećavanja očiju i ušiju. Time se uvelike razlikuje od ranih primjeraka orijentalnih kratkodlakih koje se danas nazivaju 'tradicionalni' tip a imaju kraće tijelo i noge, okrugliju glavu s manjim ušima i očima.

Sfinks mačka - Sphynx

http://razbibriga.net/imported/2009/12/1191-1.jpg

Sfinks je najpoznatija bezdlaka pasmina domaće mačke.
Porijeklo
Mutacija koja stvara bezdlake mačke zabilježena je nekoliko puta od kraja 19.stoljeća, a prvim sfinksom smatra se mačak rođen 1966. godine, koji nije imao potomke.
Od 1978. godine u Torontu je dugodlaka mačka imala legla s bezdlakim mačićima. Jedan od njih je u Europi sparen s mačkom pasmine Devon Rex , iz čega je nastalo bezdlako potomstvo. Zaključeno je da je recesivni gen sfinksa dominantan nad genom Devon Rexa. Karakteristike

Sfinks je prepoznatljiv po naizgled bezdlakom, 'paperjastom' pokrovu tijela. Stoga je osjetljiv na povećanu toplinu i hladnoću, zahtijeva redovitu njegu kože i držanje unutar kuće. Po naravi je znatiželjna, zaigrana i inteligentna mačka, vrlo prisna s vlasnikom.


Tjelesna obilježja

* Tijelo: oblo, mišićavo, sa snažnim prsnim košem
* Glava: izdužena, visokih jagodica i naglašene brade
* Oči: Vrlo velike, lagano ukošene
* Uši: Vrlo velike, široke u bazi, otvorene
* Rep: Sužava se prema vrhu, oblik biča
* Dlaka: 'paperje'
* Boje: dozvoljene su mnoge boje i kombinacije boja.

Egzotična persijska lepotica

http://razbibriga.net/imported/2009/12/1184-1.jpg

Persijske mačke su oduvek bile pravi simbol raskoši, glamura i egzotike. Česte su u filmovima, pored psihotičnih zlikovaca, ali i u krilima lepotica i zavodnica. Uopšte, njihov izgled ih udaljava od "običnih" ljudi, i približava svemu što je pomalo ekscentrično. Međutim, ova maca s vremenom se toliko odomaćila, da je čest gost čak i u našim domovima.

Prvi put se pominju čak 15 vekova pre Hrista, i nema pouzdanih naznaka o tome odakle tačno potiču, mada su nazvane po zemlji iz koje su ih karavani, prepuni začina i dragulja, nosili na Zapad, u 17. veku - Persiji (današnji Iran). U krajevima odakle su donete živele su u dvorcima i hramovima, i smatrane su izaslanicima duša koje prelaze na onaj svet. Mnoge legende koje govore o njima u narodu su stvorile veliko poštovanje za "dugodlaku", kako su je zvali do pre 50 godina.

Jedna od njih govori o velikom persijskom mačku-heroju, koji je odigrao odlučujuću ulogu u epskom ratu pacova i mačaka. Pacovi su uspeli da ga na prevaru uhvate i vežu za stub, na kome je bio izložen izrugivanju pacovskog vođe i njegovih doglavnika. U mačoru je tad proradila lavlja priroda, i on je, oslobodivši se konopca, svojim užasnim kandžama i zubima napravio pokolj među glodarima, što je odlučilo ishod rata.

Persijske mačke imaju široko i kratko telo koje nose snažne i kratke noge, prekriveno raznobojnim dugačkim i čupavim krznom. Imaju ravno, aristokratsko lice i velike, izražajne oči. Ovo su prilagodljive mačke nežnog temperamenta, tihe, ali ne stidljive, a iznad svega ljupke i privržene. Vole da su uvek sa sve četiri na zemlji, i nisu poznate po visokim skokovima, penjanju i ostalim akrobacijama.

Umesto ovoga, vole da "poziraju", pri čemu znalački odabiraju stvari pored kojih njihov izgled dolazi do punog izražaja: ukrasne biljke, nameštaj ili umetničke slike. Iako se persijka smatra najpasivnijom i najneaktivnijom od svih rasa, bićete iznenađeni kad je pustite napolje: čuvaće svoju teritoriju sa velikim žarom, a svaka životinja manja od nje biće ubijena, mučena i pojedena. Ispod debelog krzna i ledenog, nezainteresovanog pogleda, krije se strahovit borac i surovi lovac.
http://razbibriga.net/imported/2009/12/1185-1.jpg
Persijske macke su jedne od najlepših vrsta mačaka u svetu. Naziv su dobile po mestu u kome su prvi put viđene tj. u Persiji. Za razliku od ostalih mačaka imaju dugu i mekanu dlaku u lepim bojama i imaju takođe za razliku od ostalih mačaka spljošteno lice. Takođe u nekim hrišćanskim zemljama su mačke okarakterisane i kao demoni . Obične mačke u proseku žive od 20-25 godina ali persijske do 15 godina. Persijske mačke bolje vide noću nego danju i dok spavaju njihova energija se obnavlja. Kvalitet njihove dlake postiže se dobrom hranom i stalnim četkanjem ove mačke. Takođe je poznato i da žive u Evropi oko 1500 godina. Persijska mačka je veoma intelegentna, privržena, blage ćudi i često deluje povučeno i nezainteresovano ali je to zbog toga što pažljivo proučava svoju okolinu pa se tek onda prepusti igranju. Dobro se slaže sa drugim mačkama i što je interesantno i sa psima.
Opis persijske mačke
Telo-srednje veliko, zbijene male noge, ravna leđa , kratak i tanak vrat
Glava-okrugla, masivna , dobro proporcionalna u odnosu na telo, zaobljenog čela, punih obraza i otvorenog izraza
Nos-kratak, širok sa jasnim stopom
Uši-male , zaobljenih špiceva sa bogatim čupercima, razmaknute i nisko smeštene na glavi
Oči-velike okrugle,otvorene dobro razmaknute,sjajne i izražajne
Rep-kratak u proporciji sa dužinom tela, kitnjast na kraju malo zaobljen
Dlaka-duga sa gustom podlakom, fine svilene strukture i oko vrata ima bogat okovratnik
Boja-nailazimo je u svim mogućim bojama kao na primer: krem, siva, zlatna, čokoladna, crna i u veoma neobičnijm bojama za životinje:plava, crvena, lila i srebrna

http://razbibriga.net/imported/2009/12/1186-1.jpg

Peterbald
http://razbibriga.net/imported/2009/12/1192-1.jpg


Peterbald je nova bezdlaka pasmina domaće mačke, nastala od orijentalne kratkodlake i bezdlake Sfinks mačke.

Porijeklo

Peterbald je nastao 1994. godine u ruskom St. Petersburgu, kao rezultat eksperimentalnog sparivanja ruske bezdlake mačke Donski Sfinks sa ženkom orijentalne kratkodlake mačke.

U Rusiji je prihvaćena 1996. godine, a međunarodna felinološka organizacija TICA prihvatila ju je 1997. godine u eksperimentalnom statusu. Prva peterbald mačka stigla je u SAD 2006. godine. Karakteristike

Peterbald je izgledom poput bezdlake orijentalne kratkodlake mačke. Pri uzgoju je dozvoljeno daljnje križanje s orijentalnim i sijamskim mačkama. U leglima se pojavljuju bezdlaki mačići, kao i mačići kratke dlake. Peterbald je po naravi društvena, komunikativna, znatiželjna, tolerantna i inteligentna mačka.

Tjelesna obilježja

* Tijelo: izduženo, mišićavo, elegantno, na visokim nogama
* Glava: izduženog klinastog oblika s dugim nosom
* Oči: velike, ukošene
* Uši: vrlo velike, široko razmaknute
* Rep: dugačak, pokretljiv

.... :raz_067: ....kakve su...

Razmnožavanje


Mačke obično polno sazrevaju u šestom mesecu života i tada se prvi put "teraju", a unutar razdoblja teranja plodne su obično pet do šest dana. Dok se tera, mačka se neprekidno trlja o predmete, valja se po podu i diže zadnjicu u vis. Ako se u tom razdoblju ne pari sa mužjakom, nakon oko tri nedelje ponovo će se terati. Mačke koje izlaze na otvoreno dozivaju više mužjaka s jedne strane mirisnom porukom da se teraju sadržanom u urinu, a sa druge strane vrlo bučnim glasom koji podseća na plač malog deteta. Kad se mužjaci okupe, u prvoj fazi ih mačka drži na odstojanju frktanjem, dahtanjem i udarcima šapom, što iskusan mačak po pravilu ume da izbegne. Ženka se zatim povlači na sigurnu udaljenost, dok mužjaci zastrašuju jedan drugog pogledima, kostrešenjem i glasnim urlanjem. Obilaze jedan oko drugog i procenjuju se. Ako se ni jedan ne povuče na vreme, priznajući time da je slabiji, iz tog susreta može da se razvije prava bitka iz koje mužjaci izlaze puni ogrebotina i ugriza. Pravo na parenje dobija mačak koji iz tih okršaja izađe kao pobednik. Smrtnost nekastriranih mužjaka je znatno veća nego kastriranih jer oni u potrazi za ženkama koje se teraju prelaze velike udaljenosti (neretko u radijusu i preko 3 km) kao i zbog posledica opisanih bitaka za ženku. Do parenja može doći tek kada ženka pokaže svoju spremnost za parenje tako što čučne, podigne zadnjicu i rep savije jako u stranu. Čin parenja traje samo par sekundi i naglo se prekida time što ženka uz vrisak zbaci mužjaka jer se na mužjakovom penisu nalazi izraslina što parenje čini bolnim za ženku. Ta bol je potrebna, jer ona izaziva izlazak jajašca i omogućava oplodnju. U periodu teranja mačka može da se pari sa više mužjaka, a kako se kod svakog parenja oslobađa samo jedno jajašce, u jednom leglu može biti mačića od više različitih očeva.

http://razbibriga.net/imported/2009/12/1958-1.jpg
Mačka sa mladuncima

Razdoblje teranja se obično završava skotnošću koja se u prvim nedeljama ne primećuje. Tek poslednje tri nedelje mačići su dovoljno veliki da se može uočiti povećan obim stomaka, a tada počinju da rastu mlečne žlezde. Mačka u proseku nosi 63 do 65 dana. Zadnjih dana je nervozna i neprekidno traži sigurno mesto na kome će se okotiti.[23] Kad živi u kući ili stanu, mačka će za koćenje izabrati sobu osobe koju najviše voli. Mesto na kome će se okotiti može biti poluotvoreni ormar, neka kutija ili čak krevet bliske osobe. Sam porođaj može da traje više časova, pa čak i do 24 časa. Razmak između rađanja pojedinih mačića može biti vrlo različit. U prvom okotu jedne mačke leglo ima najčešće 2–3 mačeta. Događa se da se mačka sa prvim okotom ne snađe i ne pokaže nikakvo zanimanje za svoje potomstvo. Ako se okoti na otvorenom, jednostavno ih ostavi, a mačići uginu. Kod kasnijih okota broj mačića se povećava i može narasti i do 7. Mačke imaju 8 dojki i uglavnom su odlične majke. U prvim danima nakon okota mačka je toliko vezana za mladunce da čak i nepoznate mačiće na koje naiđe usput dovodi u svoje leglo. Dešava se da ukoliko postoji više mačaka u zajednici, starije mačke pomažu mlađim oko mladunaca.

Sporazumevanje


Mačke se sporazumevaju govorom tela, glasom i mirisima. Mirisne signale koriste kako u direktnim susretima tako i na velike udaljenosti. Za to potrebne mirise luče u lojnim i znojnim žlezdama, a prenose ih trljanjem, grebanjem i urinom na predmete, biljke ili osobe.

U neposrednom kontaktu signaliziraju svoje emocionalno stanje držanjem i pokretima celog tela i repa. Pritom, određenu ulogu ima i način na koji drže uši kao i sužavanje i širenje zenica.

O raspoloženju mačke se puno toga može zaključiti po načinu na koji drži rep. Ako ne žele da skrenu pažnju na sebe, stoje po strani, rep sasvim usprave i izbegavaju pogled prisutnih. Jako savijen vrh uspravnog repa znači prijateljski pozdrav ili ponekad unapred radovanje nečemu što očekuju od čoveka. Podignut rep sa lagano savijenim vrhom znači radost, zadovoljstvo ili napetost. Nakostrešen rep znak je pretnje i agresivnosti, dok mahanje repom odražava nesigurnost i neodlučnost, a ne kako se još i danas misli, ljutnju.

http://razbibriga.net/imported/2009/12/1959-1.jpg

Mačka koristi posebna vratanca za izlaz


Ako su dovoljno blizu, mačke koriste i zvučne signale kako bi naglasile govor tela. Frktanjem i režanjem izražavaju strah i agresivnost, dok glasom koji podseća na gugutanje goluba dozivaju mačiće.

Mjaukanje je najtipičniji zvuk koji mačka koristi. On može da ima različita značenja, zavisno od načina i situacije u kojoj se mačka njime koristi. Mačke koje nisu udomaćene izbegavaju mjaukanje da ne bi time skrenule pažnju mogućih neprijatelja na sebe. Još jedan zvuk je izrazito svojstven mačkama i najčešće je znak ugodnosti i zadovoljstva. To je "predenje". Predenje, trljanjem uz telo i visoko dignutim ravnim repom mačke po pravilu šalju signale pomirljivosti i izražavaju želju da otklone nečiju agresivnost. Međutim, mačke predu i kada ih nešto boli kako bi time same sebe malo utešile. Npr, neke mačke intenzivno i glasno predu za vreme koćenja mladunaca.



Inteligencija


Mačke imaju veliku sposobnost učenja i sećanja, koje koriste pre svega za informacije koje su im od neke koristi. Tu spadaju njena najmilija hrana, mesto na kome stoji posudica sa vodom, najudobnije mesto za spavanje i mesto na kome stoji njena najmilija igračka. Osim toga, vrlo brzo otkriju kako treba da se ponašaju da bi čoveka pridobili da uradi ono što one žele, pa se tako posebno dobro odazivaju na svoje ime kad je vreme obroka. Mačke koje žive na otvorenom dobro se sećaju granica svog područja, poznatih mačaka koje se pojavljuju na tom području kao i opasnih pasa. Asocijativno sećanje omogućava mački da rešava novi problem upoređujući ga sa već doživljenim. Na taj način bez problema razumeju međusobne odnose između pojedinih događaja i reaguju na nove, do tada nepoznate situacije. Mačke dolaze na svet sa nizom instinkata, ali neke oblike ponašanja koji se na to nadovezuju moraju sa strpljenjem i trudom da nauče. U to spadaju, na primer, lov i upotreba mačjeg toaleta. Kad mačići mogu da izađu na otvoreno, posle treće nedelje starosti, mačka počinje da donosi lovinu. U početku mačka samo pred mačićima pojede već mrtvu lovinu. Kasnije je donese živu i pred mačićima je ubije i ostavi njima da pokušaju da jedu. Na kraju, donese živu lovinu i pusti mačiće da je hvataju. Ako mačići ne dobiju tu pouku od svoje majke, ili je majka loš lovac, verovatno ni ti mačići nikada neće biti dobri lovci.

:

---

Egzotična persijska lepotica

http://razbibriga.net/imported/2009/12/1186-1.jpg

---

:bisa:

moj izbor...

Snowshoe

http://www.thecatsblog.com/wp-conten.../Snowshoe1.jpg

Ova pasmina je ime dobila po svojim karakterističnim belim šapama,a kombinuje obelezje sijamske macke i belih mrlja.
Postoje dve varijante:"s čapama" kod koje je bela ograničena,i dvobojna s više bele boje na licu i telu.
Veoma su privrzene,iako se dosta glasaju,ugodnog su glasa.

Abesinska mačka

http://razbibriga.net/imported/2011/...xKamee01-1.jpg


Tačkasto krzno ove pasmine nastaje zahvaljujući genu zbog kojeg svaka dlaka ima nekoliko tamnih prstenova,jednolično rasporedjenih na svetlijoj površini.Često su,gotovo potpuno nečujne,ali njihov karakter je daleko od mirnoga,po prirodi su sportisti,penjači,istrazivaci.
U nekim slučajevima pate od naslednog oblika atrofije mreznjace,koja je cesci uzrok slepila kod pasa.

Bombay

http://www.kitten-stork.com/images/bombay-cat.jpg


Minijaturna pantera....
Ova velicanstvena mačka zudi za ljudskom paznjom,i pravi je tragac za toplinom.
Sjajne bakrene oči mogu s vremenom gubiti boju ili postati blago zelene.A njeno krzno crno kao ugalj,gotovo da i ne treba održavati,da bi ostalo sjajno dovoljno ga je protrljati krpicom ili čak samo pomaziti rukom.Iako su joj legla velika,ovo je veoma retka pasmina,pogotovo izvan Severne Amerike.