Prvobitno napisano od
mikili
Ima nesto u bisernicinom tekstu sto vazi i za mene.nekako u razgovoru s takvom osobom osetim da ima nesto-mutno-.da li je to instikt,iskustvo koje tera mozak da povezuje prethodne dogadjaje i seca se ,ne znam,ali desavalo se.desavalo se i da ne umem da objasnim i dam odgovor na pitanje-pa zasto ti se ne svidja-,bas je fin..jednostavno je tako.mozda nacin izrazavanja,gestovi,reci koje su ih pratile,pogledi..ali dovelo je do toga da prepoznam da osoba u stvari samo glumata.desavalo mi se i da me to prevari i da naknadno saznam neke stvari,nekad sam prelazila preko njih jer sam ih smatrala normanim,vrednim tolerancije,delom licnosti te osobe,nekad sam ostajala bez teksta.ali verujem da su i oni tako isto saznavali stvari o meni,pa smo tu negde egal.znam da mi je jednom prilikom jedan decko rekao -ja mislio ti fina,mirna,tiha,a ti..ne mogu da budem sa osobom koju ne mogu da kontrolisem-,ja sam bila iznenadjena,promakla mi je ta zelja za kontrolom,tako da je ispalo bolje.