Да ли сте некад неког оставили иако волите?
Који су били разлози?
И да ли је то спас, саможивост, страх?
Ја нисам. Никад нисам имала снаге за то...
Printable View
Да ли сте некад неког оставили иако волите?
Који су били разлози?
И да ли је то спас, саможивост, страх?
Ја нисам. Никад нисам имала снаге за то...
Nisam ni ja ... a tolike sam razgovore sama sa sobom vodila, nije vredelo.
Ех... Ево ја се спремам...
Данас ћу... Сутра ћу...
И тако...
jesam morala sam .......
Јесам, оставила сам га, јер смо гушили један другог.
Срели смо се поново, и у петак наш син слави 18. рођендан...
jesam dva puta....i oba puta je bilo zbogom zauvjek ...
jednom je bio spas....a drugi put realno shvatanje da tu nema buducnosti....
...............:)))...........................
Nikad nisam imala hrabrosti da presečem, uvek sam puštala da se nekako samo od sebe završi ... mislila sam da ću crći ako raskinem. I tako u nedogled ... dok se ne smučimo jedno drugom. :(
Jesam,prosle godine sam ostavila osobu sa kojom sam provela 8.godina....
Mislim da sam time spasila oboje!
jesam.. :sad: bogz straha...
Jesam...viša sila...to je bio jedini način i izlaz.Nakon toga mnogo grešaka napravljenih,neke možda neće moći nikada da se isprave.
Ali ipak...ko zna zašto je to dobro...
I da...kod mene je bio čisti spas,u bukvalnom smislu te reči.Možda sam ja tu bila samoživa,ali u tom trenutku sam i trebala jedino na sebe da mislim,i sa ove distance ne mislim da sam pogrešila.
mislim da je strah pokretac.. visi ciljevi, nepovoljna situacija i tome slicno samo su izgovori..
jesam.
tri puta.
:qq: pa što?
postojali su jako dobri razlozi.
Jesam zbog obostranog spasa.
sta znaci obostrani spas?
Osoba koja ostavlja,nikad ne treba da zaboravi da nije ona ostavljena ili odbačena,već da "ona ostavlja" pa samim tim može samo u svoje ime da govori da li se spasila ili ne.. ne može da govori o drugoj strani,osim da nagadja..
..to je prokletstvo koje nosi sa sobom onaj koji ostavlja..
ako je ljubav iskrena i obostrana, nema komplikacija, to je jedna stvar, druga je pitanje jesi li ti to sam zakljucio pa postupio ili ste zajedno dosli do istog?
potpuno se slažem, ali ne bih to nazvala prokletstvom.
uvek sam ostavljala kad sam videla da nema više perspektive. to je stvarno žešće smaranje....i nisam ja bila kriva što sam ''imala petlju'' da prekinem. rekoh u svom prvom postu na temi - prekidala sam kad nisam više volela a to je dobro i za ostavljenog, da krene dalje....
moraću i ja da se učlanim u spasioce... :rile:
ma kakv crni spas, tek onda znaju da nastanu muke :mm:... kajanje, pa kazna bozija... pa svasta nesto :mm:jos ako je iz inata, pa osjecaj krivice :qq:... pa poslije iz straha da se sve ne ponovi ne volis a nemos ostavis :facepalm: ... ma zna da budne zajbandus citav :mm:....
mlogo bre komplikovana ota ljubav:mm:....
Ne bas sasvim, neko ipak ucini prvi korak ali nije to ni bitno.
Svi su na neki nacin luzeri.
da li cu ja da podnesem papire za razvod ili ti sasvim je svejedno, ako smo prethodno zajedno dosli do zakljucka da vise ne ide... banalan primer
ne znam cija je okrutnost veca kada je ostavljanje u pitanju, da li to bezosecajnije rade muskarci ili zene..
ja mogu da govorim samo sa aspekta zene i da kazem da muskarci mogu da budu izuzetno okrutni, a isto to mogu da ocekujem da za zenu kaze neki muskarac.. sve zavisi koliko emocije dominiraju sa obe strane
To je vec za drugu temu o okrutnosti.
Nije svako "ostavljanje" okrutnost vec cak izbavljenje, imas slucajeva gde partner cini sve da te otera da bi ti ucinio taj korak jer on nema petlju i nece da ga "grize savest".
manipulacija znaci... :)
Oooo, da.
Ja sam se rano udala, nisam stigla da budem ostavljana ili da ostavljam :aha: ... i sad se pitam zasto sam se onda uopste oglasila ovde? Pricajte usta da niste pusta, bice da je to kod mene... cisto da ne ispadne da ne zalazim na ovakve teme :)
Vrago :cmok:
Već si me upropastila, čim tražim spašavanje, a možda tražim reprizno spašavanje :trepp:
@tema
Ne, nisam nikada ostavio nekoga koga sam voleo....
Postoje situacije kada je to nekada i više nego poželjno, prvenstveno radi strane koja se ostavlja.
Tada je to u svakom slučaju spas za onoga ko se ostavlja, a razlozi su razni, ali je najčešći razlog strah za toga nekoga....
Nadam se da nikada neću biti u takvoj poziciji....
Ova riječ "snaga" me zamislila. Ko tu treba imati snage? Zašto bih ja trebala imati snage da ostavim nekoga koga volim? Mi ljudi smo, kad sve podvučeš, sebični. Ako on nema želje da ode (namjerno kažem "želje", a ne "snage" jer me slabići ne privlače), zašto bih ja trebala biti ta koja će "za njegovo dobro" otići?
Straha od voljenja nemam, a niti od neuzvraćene ljubavi....
Ili sam promašila temu.....