Ima li je? :lol:
Da li žalite za nečim i zašto?
Printable View
Ima li je? :lol:
Da li žalite za nečim i zašto?
Žalim za 20 godina što mi ukradoše zli ljudi sa kravatama u skupim odelima ... A to su mi bile najlepše što sam imao... 18 do 38... Sad ga ebi neću više da pišem na ovoj temi da ne upadnem u bedak...:sad:
de, de g.. razumemo te..
Ko zna u kakav ću bedak ja da upadnem na 38. rođendan...:raz_067:
Jel lakše tako, kad nekog tamo okriviš za svoje nezadovoljstvo?
Ja sam sklona tome da u svemu svoju grešku nađem.
Zato ću da se potrudim da sad nadoknadim bar mali deo onoga što sam propustio zbog "istorijski važnih događanja našem narodu":raz_095:
''istorijski važna događanja našem narodu'' se nastavljaju... ja ne znam kud si ti pošo..:lol:
Šalim se ja malo.
Imaš divnu decu, iskustvo(nadam se i mudrost) koje nikakvo knjiško znanje
ne može da zameni.
Zar bi menjao to za bilo šta drugo?
Ne porodicu kojo...Uslove u kojima sam stvarao porodicu i odgajao decu...Ja za prvo dvoje ne znam ni kad su prohodali ni kad su progovorili ...ni vakcinavije ni dečije bolesti ...ništa...Izvini što bacam temu u bedak...Bilo-prošlo idemo dalje aj u zdravlje !:raz_128:
Не жалим ни за чим.
Све те године које су прошле су ме учиниле оваквом.
Никад се не бих вратила и да могу...
А не бих ништа ни мењала.
žalim samo zbog pojedinih situacija kada zbog rata i položaja svoje domovine nisam mogla da odem i reprezentujem svoje znanje u sportu...
i ne samo ja....mnogi od nas...
a toliko smo imali poziva...pa čak i na druge kontinente...
e jedino mi zbog toga žao...
sve ostale nedaće su me učilinile još snažnijom osobom...i nije mi žao zbog toga..čak šta više...
uf.
žalim, ako se to može tako nazvati, za zdravljem koje sam imala u mladosti....tada nije moglo ništa da me zaustavi...a sad, bogami, može....žalim za izgubljenim zdravljem, eto.
Ja nista ne zalim al sam jos mlad, mozda kad ostaarim i drugacije razmisljam, ali to je daleko...jako daleko:) a mozda i ne ostarim nikada, ako sam besmrtan ondaK nema...starenja ;)
Ja stvarno zalim za onim nekadasnjim bezbriznim danima . Nikada se necu pomiriti sa ovima koji mnogima dadose sarene laze . Sad se i oni bune , ali kasno se j.....m kajati .
razmišljala sam danas kako je već sredina oktobra ove godine, 2010....i kako će očas posla da se okrene list na 2011. jedva sam stigla da se naviknem da pišem 2010, a moraću da se navikavam da pišem 2011...ali, sve tako brzo ide, sve se odvija. brzo...ne znam, vreme leti kao pesak kroz šake da ispuštam...
zato volim peščane satove.
ali, mladost ima neku svoju naivu. meni se čini da to još uvek nisam ''uspela'' da izgubim. sve drugo možda jesam....ali mislim da to nisam.
opet ja.
počinjem polako da mislim da se bavim pogrešnom profesijom...što vreme više odmiče, shvatam da sav trud koji sam uložila u posao koji radim nije ni deo isplativ kao neki poslovi, koji zahtevaju mnogo manje znanja...dovoljno je samo umeti dobro ''sebe prodati'' i to je to.
možda bih, da sam sada u godinama kad se odulučujem za posao, ipak se odlučila za neki posao gde ne bih trošila toliko energije, a koji bi bio mnogo bolje plaćen...
Знам да би све било исто...
Зато што сам у младости то била ја, то сам желела и тако сам радила.
И зато се не кајем и не жалим ни за чим.
ja se kajem...i žalim...ispade da je tako.
iako moram da kažem da je moj posao sasvim ok, što bi rekao moj brat ''gospodski'', ali mislim da sam mogla više da sam se bavila nečim drugim.
to kažem zato što kapiram da neko, za koga skoro pouzdano znam da je istih sposobnosti kao ja, a ko ne i manje sposoban, mnogo više uspešan samo zato što mu je profesija u sasvim drugom domenu.
Ni za čim, ne bih se vratila u dvadesete, ili bilo koje ni po koju cenu... svako vreme ima nešto svoje.
Ne žalim, jer sam u/radila sve što sam htela, ne kajem se, jer da nisam, žalila bi...
Niko mi ništa nije uzeo, a da sama nisam dala, niko me nije povredio, a da nisam dozvolila...
ovde sve neke jake osobe....koje znaju što hoće od sebe i života.
zalim za jugom i na nju se uvek setim s tugom- ko mi zameri nek sam za sebe teferi i ko pljuje po njoj nije istomisljenik moj...Nikada se taj zivot vratiti nece i za tim jedino zalim sto nema tog zivota ali mogu reci da sam imala lepu mladost i zivot TADA.
kako moš da znaš da nije legalno biti direktor neke televizije?
missim, posle današnjeg dana sam sigurna da se bavim pravim poslom za mene :) tako da me baš brige za ostale plavuše.
jedino mi malo žao što, iako se mozak dosta napunio znanjem, mi treba više vremena da nešto novo uradim....starost, šta li...
Nije pao ! :angry:
Tako sam i ja govorio prvih dvajest-tries puta. :neutral:
I nisu kukafice neg detlići. :mrgreen:
i ja sam se umorila...:raz_088:
Uvek se nadju nove greske, bar toga ima koliko oces:mrgreen:
Ja sam valjda jos mlad kad ne zalim za onim sto nije...proslo;)
Mislim da sam o tome negdi pisao. Vrlo udoban način da ti se stvari dešavaju jeste da ne radiš ništa. samo sediš, a planeta se okreće oko tebe i ako čekaš dovoljno dugo, dođeš u položaj za kojim si žudeo. :lol:
jesi piso o tome na odlaganju zadovoljstva...:lol: