Imate li neku neprežaljenu ljubav? Neku zbog koje bi sve žrtvovali kada bi saznali da je sada slobodna?
Printable View
Imate li neku neprežaljenu ljubav? Neku zbog koje bi sve žrtvovali kada bi saznali da je sada slobodna?
Pa nije baš da imam nekoga zbog koga bi se sad polomila,ali možda da su neke stvari bile malo drugačije,ko zna:dosada:
ponekad pomislim sta bi bilo da je bilo... ali, postoji razlog zasto je svaka od njih bivsa i mislim da to ne bi bilo puno drugacije i da se desi ponovo... jer ni mi nismo drugaciji ljudi, pretpostavljam... nije da mi nije zao sto je tako, za neke od njih vise, za neke druge daleko manje, za jednu posebno, al' idemo dalje.. od gledanja unazad nema nista...
nema.. :drnd:
Zanesenjak ne vuče za sobom nikakve emocionalne prtljage! :)
nema..svi prezaljeni:raz_125:
http://razbibriga.net/imported/2010/11/705-1.gif
bog da im dušu prosti... :kadi:
:)..e ,bas smo bile vredne:)
nemam ih...sa svakim sam sterala do kraja :lol:
ne volim nista polovicno da radim,ni polovicne odnose
ne.
svaka je imala šansu u svoje vreme. iskorišćenu, neiskorišenu, svejedno...
izgleda da ovde pišu samo oni koje nemaju šta da kažu...osim da su izašli kao pobednici.
Sve je počelo na jednom forumu koji drži moja drugarica.
Devojka na žalost nije iz BG-a, pa je viđanje, koje je u početku počelo kao kres šema, a kasnije kao emotivna veza, bilo otežano, zbog njenih i mojih obaveza.
Poludeo sam, čekao sam trenutak da mi se javi, samo kada vidim sms ili kad je vidim ulogovanu na msn, bio sam u stanju delirijuma, transa, čega god.
Način na koji se smejala sa mnom, način na koji je pričala, figura, glas, sve, sve je bilo posebno, kao udarac groma, nešto što nisam umeo da shvatim.
Sumnjala je, sumnjao sam i ja, ta daljina nas je najviše upropastila, svađali smo se mirili, pa opet u krug, oko gluposti, i sve se završavalo nekakvim ćutanjem i optužbama.
Prošlu NG smo slavili u nekom klubu the Tube, pa posle kod moje sestre u stan, sve je bilo kao san, i romantika i seGs i priče pred spavanje.
Onda je počelo ludilo, proganjanje s obe strane, nepoverenje koje nije moglo da bude obuzdano, i ostavi me.
Nekoliko meseci sam je zvao svaki dan, nije htela da se vidimo, kada me je videla i kada sam ja nju video posle 5 meseci, raštimovali smo se oboje, i posle par dana smo ponovo počeli.
I opet je krenulo isto, vrlo brzo, proveravanje mog kompa kd je kod mene, češljanje historija, napadi, ludilo, s obe strane, a toliko smo bili ludi jedno za drugim, da mislim da ni jedno d nas dvoje nije moglo da bude s nekim drugim tj da prevari ovog drugog.
Ostavila me je pre tri meseca, dan nakon je položila master, otišla i onda sam je obrisao odasvud, kao da nikada nije postojala, jer znam da bih kada je vidim online imao neutaživu želju da joj se javim, da je pozovem, da joj kažem da je obožavam, iako je kreten, iako sam ja kreten.
Ono što je ostalo neprežaljeno je to što samimao neki neuhvatlji osećaj spokoja kada leži ili sedi pored mene, iako smo se kada smo bili odvojeni svađali često, taj osećaj spokoja kada smo bili skupa mi je bio neprocenjiv, taj osećaj je bio ono što me je držalo, što me i sada drži.
Nisam je čuo dugo, nisam je video još duže, ali mislim i dalje, iako sam svestan da to da budem s njom nij edobro ni za mene ni za nju, da je to samo iluzija koju smo gajili, ili sam sam gajio, odgovor nisam nikada dobio, niti mislim da ću ga dobiti.
ooo...kakva priča, vrače :(
Jašta, vredelo je svake suze.
Nisam ni znao da postoji tako nešto.
Ponekad kada se probudim pomislim kako bi bilo dobro da je tu, da sam otišao da živim u NS, da sam bilo šta uradio više od onoga što jesam, ali svakako ne bi vredelo, izgradili smo pogrešan i kriv odnos, a "šta se grbo rodi ni vrijeme ne ispravi"
Problem je u tome što su nas ubile okolnosti.Citiraj:
ali jednostavno niste mogli da postojite, zar ne?
Postoji. Ja se, ponekad hvalim kako sam je prebolela, pa se busam u grudi kako mi nije vise stalo. A, onda, zaavoni telefon u nekom trenutku i ja vidim njeno ime na displeju. Ako se javim, poremetice me. Ako se ne javim, poremetice me. Kad se javim i cujem njeno:"Hej", i dalje mi zaklecaju kolena. Znam da nije slobodna a i da jeste, nikad ne bih opet bila sa njom. Upravo zato sto jedva idem ka tome, da je prebolim.
Šta znači neprežaljena ljubav..ljubav koju nikako ne mogu da zaboravim i još žalim jer se nije ostvarila?
E,takve nema jer su se sve,na ovaj ili onaj način ostvarile u vremenu u kom su živjele..neka duže,neka kraće..za neke htjedoh da ostanu,ali odoše i svaka ima neku svoju malu istoriju zapakovanu u veliki kofer prošlosti koji ostaje tamo gdje mu je i mjesto..u prošlosti...
I nikad ne pomislim šta bi bilo da je bilo(jer Bilo je).. Bilo je taman da ostavi mjesta nekim drugim ljubavima..
A da zna da zaboli,zna.
Pa mozes da je definises kako god, zelis. Ljubav koja nije mogla da potrraje iz nekog razloga ali emocije i dalje postoje? Tiha patnja za nekim?
postoje ljubavi koje nisu mogle da traju..slažem se..postoje i emocije koje nisu stigle da se ugase jer su prekinute..ali,nisu li te emocije više sjećanja,draga i mila,a ne patnja..možda su patnja u početku kad se otkinu,kad shvatimo da nismo uspjeli..a poslije dobiju neku patinu vrste žal za izgubljenim..
ja ne mogu da plačem nad mlijekom koje sam ja čuvala,a neko drugi ga je prosuo..odbijam da to ponesem kao patnju iako znam da mora da boli.
ma jok, ubili ste se sami.
tako se i ja vadim na okolnosti, krivim i pravdam na konto njih, po potrebi...
inače, znala sam da si iz ovako neke priče, ludačke. :lol:
valjda smo svi nekad u životu odživeli nešto slično. ali ja neću da se kajem posle svega, neću da prelazim te neke granice. a ima se i materijala i potencijala...
takve priče prosto ne mogu da opstanu. previše je intenzivno, ma previše svega...
Sve prodje, sve se prezali, vreme nemilosrdno mrvi i najludju ljubav, na kraju ostaju samo secanja.
Sve je u nasoj glavi, iluzija u koju se zaljubljujemo, mi mislimo da bez nekog ne mozemo da zivimo a probudimo se jednog jutra i gle, vise nam taj neko nije potreban.
uvek imam jednu neprezaljenu ljubav.
to je ona-poslednja.
a sto kolega kaze, probudis se jednog jutra..i proslo je..
kad novi muskarac udje u moje srce, svi prosli su-proslost.
ako mislimo na iste klinove, zasto bi to bila muka? :hm:
Pa ko jos koristi iste klinove za zamenu?
ahahaha :) , nisam na to mislila...
dakleM, nijedan klin nije isti... to je lepota zivota...
a ako je i povrsno , kao sto ti kazes, i to moze da ima svoju svrhu... :dosada:
Moze ako je ne potcenis, moze da se desi da se probudis i klik, klin ti postane neophodan, zulja te al ne mozes bez njega.
takooooeee naki
samo plivaj
prsno, ledjno..kraull..pa malo lezanje na ledijma..da udje voda u usi:drnd:
ps. nema nista bez cega se ne moze..osim vazduha i vode:)
Pobedile ste me, priznajem, nemam vise argumenata.
Klin je zakon.