pa to je drastična uteha :lol:
Printable View
danas sam rekla detetu da nije normalan.
fora je u tome što je on meni odgovorio: nisi ni ti.
kontam ja pubertet i sve sam mogla da očekujem, ja sam kevi rekla da jede govna i dobila takve batine da mi obrazi još uvek bride, u tom nekom uzrastu, 13, 14 godina. tako nešto mi danas ne bi palo na pamet...
rekla sam mu samo: ja možda nisam normalna, sine... ali ti to ne smeš da mi kažeš. izvinuo mi se i tu je bio kraj priči.
kontam da smo svi različitog emotivnog i mentalnog sklopa, tako da sam odreagovala po osećaju i onako kako mislim da bi trebalo, a da mu dopre do mozga i da se postidi.
a došlo mi je u trenutku da ga zgromim...
ne baš neki...
mislim da sam sve bolja i bolja
ili sam bar zadovoljnija sobom kao majkom
ma imam mana verovatno, ali u principu, mislim da sam divan roditelj... samo kad ga ne teram da uci :)
ja sam super, konan ih tera da uče.. :jasenka:
nikakva sam majka...ali sam zato super ćale :kk:
kako to.. :hm:
ih ko da je teško biti ćale.. daš neku kintu i kažeš ''da slušaš majku'' :ljut:
Zivcana sam u poslednje vreme :( Moram to da dovedem u red...
Nisam roditelj. Kada vidim kakvi su moji uopšte i ne želim da budem roditelj!!!
nikaki sam roditelj :(
danas sam bila loš primer deci.. :kk: svađala sam se u avtobusu..
nekad :dosada:
pa eto, nisam juče bila ceo dan kod kuće, ali baš ceo bogovetni dan...i tako oko 19h zove starija da pita gde sam. kad sam rekla da sam u vršcu, začuđeno se pitala ''štoooooo?'' i kad sam joj objasnila, reče:
- a ok, aj lepo se provedi!
:)
a mlađa nije ni konstatovala da me nema :(