Горски вијенац - П. П. Његош

“ POSVETA PRAHU OCA SRBIJE “


Cijela
Posveta je oda Karadjordju I velicanje
njegovog djela, a isticanju velike sramote Milosa Obrenovica, koji je
svoju vlast utvrdio na izdaji velikog srpskog junaka I tako zadobio povlastice
od Turaka. O tome govori stih br.24


…tvojoj glavi bi sudjeno za v’jenac
se svoj prodati !


Pominje I
poznate istorijske vojskovodje : Napoleona, Karla, Blihera, kneza Velingtona I
Suvorova. ( stihovi 5 i 6 )

Govori I o
velikim izdajama kroz istoriju naroda, pocevsi od starogrckog perioda, pa do
Milosa Obrenovica. U tom kontekstu
spominje Egista, Pizona, Vukasina Mrnjavcevica, Borisa Godunova I Milosa
Obrenovica. ( stihovi 25 – 28 )

GORSKI VIJENAC ( analiza )


Zapocinje
monologom Vladike Danila u kojem opisuje koliko je jako I rasprostranjeno
tursko carstvo I koliko se sve vise I vise siri. Pominje neke istorijske
dogadjaje, a medju njima je najznacajniji dogadjaj, sprijecavanje sirenja
turskog carstva u zapadnoj Evropi
732g. u bitci kod Poatjea, kada
je Karlo Martel, pobijedio Turke. O tome govore stihovi br. 7 I 8

… Francuskoga da ne bi brijega,

aravijsko more sve potopi !


Spominje I
ostale junake koji su se borili protiv Turaka, Sibinjanin Janka I Skenderbega,
a uporedjuje s njima svoju sudbinu, koja mu je nametnula tezak zadatak da
probudi nacionalnu svijest kod svog malog naroda, koji je mali po brojnosti, a
kojeg je snasla jos gora sudbina, pojava sve veceg broja poturica. Njegov
zadatak je samim tim I bio tezi, jer se tu nije radilo o stranom neprijatelju,
nego o dojucerasnjoj braci. Mnoge crnogorske porodice su imale tu tesku sudbinu
,da je jedan brat ostao u pravoslavnoj vjeri, dok je drugi primio islam. Kud ce
vece tragedije, nego da brat udari na brata, a to je bilo neminovno. To je
Vladiku Danila razaralo . O tome svjedoce stihovi br. 35 –45.

A ja sto cu, ali sa kime cu?

malo rukah, malena I snaga,

jedna slamka medju vihorove,

sirak tuzni bez nigdje nikoga!

Moje pleme snom mrtvijem spava,

Suza moja nema roditelja,

Nada mnom je nebo zatvoreno,

Ne prima mi placa ni molitve;

U ad mi se svijet pretvorio,

A svi ljudi pakleni duhovi.

Crni dane, a crna sudbino!

O kukavno Srpstvo ugaseno,

Zla nadzivjeh tvoja svakolika,

A s najgorim hocu da se borim!

Ovo su stihovi
koji opisuju kako su Turci raznim povlasticama , prevodili Srbe u islam, br.70
– 80.


“ Crnu Goru pokorit ne mogu

Ma nikako da je sasvim moja;

S njima treba ovako raditi…”

Pa im poce demonski mesija

Lazne vjere pruzat poslastice.

Bog vas kleo, pogani izrodi,

Sto ce turska vjera medju nama?

Kuda cete s kletvom pradjedovskom?

Su cim cete izac pred Milosa

I pred druge srpske vitezove,

Koji zive doklen sunca grije?

Vuk
Micunovic tjesi Vladiku, pricajuci mu o velikom junastvu mladih Crnogoraca,
koji sa majcinim mlijekom, upijaju shvatanje o nacionalnoj borbi za
oslobodjenje I cija borba traje kroz vjekove. Stih br. 130 govori o neprestanoj
borbi.


Borbi nasoj kraja biti nece


Do istrage turske ali nase.

KOLO
I :




U ovom kolu
Njegos pretresa srpsku istoriju, pocevsi od
Nemanjica, I tuzi nad pojavom, koja je tako cesta kod srpskog naroda, a
to je bratoubistvo I oceubistvo, te spominje u zavijenoj, pjesnickoj formi, zlocinstva
Vukana , Urosa I,Stefana Decanskog, Dusana. Pominje velikase, koji su
rasparcali veliku Srpsku drzavu, pominje Vuka Brankovica I njegovu klevetu.
Prikazuje kako se pojavljuje sve veci I veci broj poturcenjaka, a krajem XVII
vj. ih je bilo dosta I u selima na cetinjskom polju. O tome govore stihovi br.
280 – 290

Pocinu ni rdja na oruzje,


Ostade ni zemlja bez glavarah;


Nekrscu se gore usmrdjese,


Ujedno su ovce I kurjaci,


Zdruzio se Turcin s Crnogorcem,


Odza rice na ravnom Cetinju;


Smrad uhvati lafa u kljusama,


Zatrije se ime crnogorsko,


Ne ostade krsta od tri prsta!

Mudri su I
stihovi Vojvode Stanka ( Ljubotinjanina ) br. 305 – 310, koji takodje opisuju
poturice kao najvece nase zlo.


I dabogda trag nam se zatro


Kad pod ovom zivjeli maramom!


Sto ce djavo u krscenu zemlju?


Sto gojimo zmiju u njedrima?


Kakva braca, ako boga znate,


Kada gaze obraz crnogorski,


Kada javno na krst casni pljuju !

Knez Janko
prica o svadji kapetana Hamze I Vuka Micunovica. Opet se govori o poturicama I
njihovom prelasku u islam.


“Ja sam bolji , cuj, vlase, od tebe,


Bolja mi je vjera nego tvoja;


Hata jasem, britku sablju pasem,


Kapetan sam od careva grada,


U njem vladam od trista godinah,


Djed mi ga je na sablju dobio


Dje su carstvo sablje dijelile,


Te mu tragu osta za gospodstvo.”


Raspali se Micunovic Vuce,


Pa se Hamzi poprimace blizu:


“ Kakvo vlase, krmska poturice!


Dje izdajnik bolji od viteza?


Kakvu sablju kazes I Kosovo?


Da l’na njemu zajedno ne bjesmo,


Pa ja rva I tada I sada,


Ti izdao prijed I poslijed,


Obrljao obraz pred svijetom,


Pohulio vjeru pradjedovsku,


Zarobio sebe u tudjina?

Opet jedan
izuzetan monolog Vladike Danila, koji oklijeva da zapocne istragu poturica, jer
je svjestan da je to borba medju bracom, ali je svjestan I da je to najveca
boljka koja je zahvatila Crnu Goru. Stihovi br.520 – 535


Slusaj, Vuce I ostala braco!


Nista mi se nemojte cuditi


Stro me crne rastezaju misli,


Sto mi prsa kipe sa uzasom.


Ko na brdo, ak ‘ I malo ,stoji


Vise vidi no onaj pod brdom-


Ja povise nesto od vas vidim,


To je sreca dala al’ nesreca!


Ne bojim se od vrazijega kota,


Neka ga je ka na gori lista,


No se bojim od zla domacega.


\bijesna se bratstva isturcila;


Tek domace napadnemo Turke,


Svoj svojega nikad pustat nece,


Razluci se zemlja na plemena,


Krvava se isklati plemena,


Vrag djavolu doci u svatove


Te svijecu srpsku ugasiti!

Knez Rade
upucuje prekorne stihove Vladici Danilu, koji oklijeva u zapocinjanju istrage
poturica, osudjuje njegovo dvoumljenje I kurazi ga za borbu. Stihovi 545 – 555.


Sto se mrci kada kovat neces?


Sto zbor kupis kad zborit ne smijes?


…..


Zalis nesto , a ne znas sto zalis;


S Turcima ratis, a Turke svojakas,


Domacima toboz da s’ umilis;


A jednako, nemoj se varati,


Kako bi im zapa d ate mogu,


Glavu bi ti onaj cas posjekli


Al’ ti zivu ruke svezali,


Da te muce, da srce naslade.


Vrana vrani oci ne izvadi;


Brat je Turcin svud jedan drugome.


Nego udri dokle mahat mozes,


A ne zali nista na svijetu!


Sve je poslo djavoljijem tragom,


Zaudara zemlja Muhamedom.

KOLO II :


Govori o
tome, kako se u zivotu stalno smjenjuju
sreca I nesreca I kako zajedno cine zivot. To su dobro poznati stihovi koje smo
svi zapamtili mozda I najbolje u “ Gorskom vijencu “ br. 565


Casu meda jost niko ne popi,


Sto je casom zuci ne zagrci;


Casa zuci iste casu meda,


Smijesane najlakse se piju.

Jos neki
poznati stihovi koje izgovara Vuk Micunovic, a koji govore o junastvu I
junacima, cije se ime spominje kroz vjekove. Za takve kaze da su se imali zbog
cega I roditi I da zub vremena ne moze ugasiti svjetlost njihovog casnog imena.
Stihovi br. 605 – 610


Bez muke se pjesna ne ispoja,


Bez muje se sablja ne sakova!


Junastvo je car zla svakojega-


A I pice najsladje dusevno,


Kojijem se pjane pokoljenja.


Blago tome ko dovijek zivi,


Imao se rasta I roditi!


Vjecna zublja vjecne pomrcine


Nit’ dogori nit svjetlost gubi.

Stihovi koji
potvrdjuju odluku Vladike Danila da krene u istragu poturica, iako zna da ce
pri tome mnogi stradati, ali da te zrtve nece biti uzaludne.br.615 – 660.


Mlado zito, navijaj klasove,


Predje roka dosla ti je znjetva!


Divne zertve vidim na gomile


Pred oltarom crkve I plemena,


Cujem lelek dje gore prolama.


Treba sluzit cesti I imenu!


Neka bude borba neprestana,


Neka bude sto biti ne moze,


Nek ad prozdre, pokosi satana!


Na groblju ce iznici cvijece


Za daleko neko pokoljenje!

I dalje
stihovi koje govori Vladika Danilo i koji bude nacionalnu svijest I pozivaju na
veliku borbu do istrebljenja. Stihovi br. 670 – 675


Udri za krst, za obraz junacki,


Ko godj pase svijetlo oruzje,


Ko godj cuje srce u prsima:


Hulitelje imena Hristova


Da krstimo vodom ali krvlju!


Tri****mo gubu iz torine!


Nek propoje pjesna od uzasa,


Oltar pravi na kamen krvavi!

KOLO
III :


U kojem se
govori o Mari ( Mariji ) kceri arbanaskog velikasa, a zeni Ivanbega Crnojevica,
ciji se sin Stanisa poturcio I uzeo ime Skenderbeg I koga je majka proklela.Stihovi
br.695 - 710


Ljuta kletva pade na izroda!


Prokle mati od nevolje sina,


Te kneginja Ivanbegovica,


Prokle Mara svog sina Stanisu,


Progrize joj sisu u posanje,


Rajsko pice prosu u njedrima.


Stize djecu roditeljska kletva!


Stanisa je obraz ocrnio,


Pohulio je na vjeru Hristovu,


Na junacko pleme Crnojevo,


Obuka se u vjeru krvnicku


I bratske je krvi ozednio.


Grdne treske oko Ljeskopolja,


Dva se brata bore oko vjere,


A oko njih hiljade ratnikah !

Vladika
Danilo jos jednom pokusava da razgovara sa prdstavnikom poturica, ne bi li ih
vratio u pravu vjeru, sve u nadi da se moze izbjeci bratoubistvo. Razgovor
kadije Hadzi – Ali Medovica , Skender Age, Mustaj – Kadije I Vladike Danila. Stihovi br.720 - 1040.


Vladika
Danilo govori kako su se mnogi Srbi poturcili zbog sopstvene slabosti I iz straha
od odmazde. Stihovi br.760 - 785

Da, nijesu ni krivi toliko;


Premami ih nevjera na vjeru,


Ulovi ih u mrezu djavolju,


Sto je covjek ? Ka slabo zivince !


Med za usta I hladna prionja,


A kamoli mlada I vatrena!


Slatka mama, no bi na udicu:


“ Pij serbeta iz case sveceve,


Al ‘ sjekiru cekaj medju usi ! “


Strah zivotu kalja obraz cesto;


Slabostima smo za zemlju privezani,


Nistava je, nego tvrda veza.


Ali tice te su najslabije


Lovi svjetlost lisicijih ocih,


Nego orla krijuci gledaju.Za vrsnijem
bratom ali sinom


Pusti glasi milost utrostruce;


Nadjeno je draze negubljena;


Iza tuce vedrije je nebo,


Iza tuge bistrija je dusa,


Iza placa viselike pojes.


Oh, da mi je ocima vidjeti


Crna Gora izgub da namiri!


Tad bi mi se upravo cinilo


Da mi sv’jetli kruna Lazareva,


E sletio Milos medju Srbe;


Dusa bi mi tada mirna bila


Kako mirno jutro u proljece,


Kad vjetrovi I mutni oblaci


Drijemaju u morskoj tavnici.

Vladika
Danilo govori kako niko od njega ne bi bio srecniji, kada bi se poturice
vratile svojoj iskonskoj vjeri, mirnim putem, bez ratovanja. I Vojvoda Batric
poziva poturice da se vrate svojoj staroj vjeri. Stihovi br. 850 – 865


No lomite munar I dzamiju,


Pa badnjake srpske nalagajte


I sarajte uskrsova jaja,


Casne dvoje postah da postite;


Za ostalo kako vam je drago!


Ne sceste li poslusat Batrica,


Kunem vi se vjerom Obilica


I oruzjem, mojijem uzdanjem,


U krv ce vam vjere zaplivati,


Bice bolja koja ne potone!


Ne slozi se Bajram sa Bozicem!


Je l’ ovako , braco Crnogorci?