Prvobitno napisano od
Bisernica
Nije baš tako do kraja.
Perfekcionizam je deo ličnosti ,dakle svaki čovek ga poseduje negde ,neko manje ,neko više ,
i u psihološkom smilsu on je prihvatljiv i normalan.Dakle,predhodno sam postavila pitanje
koje se odnosilo u kom smislu perfekcionizam ,da li u pravom smislu te reči ili u onom koji
se uobičajeno upotrebljava u svakodnevnom govoru?
Ako je u pravomsmislu onda je perfekcioniza normlan ,sastavni deo ličnosti koji ne prepoznajemo
kao takav ,a suštinski je pokretač ,dakle nije nešto što nas koči ,već nas pokreće i vodi napred,
reklo bi se da nam je neophodan.Ukoliko se perfekcionizmom naziva samodestruktivna vrsta neuroze
koja se manifestuje kroz rpimer koji si i sama navela ,onda je to druga stvar.To što je navedeno kao
primer nije perfekcionizam -- to je bolest koja se svrstava u neuroze,a konkretan slučaj je školski
primer neurastenične osobe koja negativnu energiju koju stvara nerešen problem pretvara u radnu.
To nije perfekcionizam.