Pa ništa, posmatraš ih i družiš se sa nijma. :lol: Da ti ne bude dosadno..
Printable View
Pa ništa, posmatraš ih i družiš se sa nijma. :lol: Da ti ne bude dosadno..
Možda će biti lakše da podeseš tuđa ja. Imaćeš malo više razumevanja. :lol:
aj...:lol:
evo kojica je odmah pogodila prvi korak :)
...druženje jeste drugi korak, al sigurno ne onako kako bi se kojica družila sa njima :lol:
za početak prvi cilj je sva mala Ja staviti pod upravu glavnog Ja(samodisciplinom, ne samokontrolom) kako bi se kasnije, tokom evolutivnog razvoja ljudskog bića, iskristalisalo jedinstveno, celovito i nedeljivo Ja. Jedan od osnovnih razloga zašto ima puno malih ja, i zašto se uglavnom ne poznaju međusobno, jeste to što je kod većine ljudi na planeti rad 3 osnovna centra(intelektulanog, emocionalnog i motoričko instinktivnog) iz kojih se kontrolišu sve aktivnosti ljudske mašine, potpuno neusklađen. Svaki fenomen, pojava i aktivnost u čoveku su povezani sa nekom od funkcija ovih centara(dobro, tu je i seksualni centar, al nećemo sad o njemu, posebna je to priča :lol: ). Za čoveka teškoću predstavlja razlikovanje funkcija centara, jer ih čovek nikad ne koristi zajedno, istovremeno, uvek je jedna dominantna, ona u kojoj se trenutno nalazi. Zato je nekim ljudim teško da naprave razliku između misli i osećanja, drugima je teško da naprave ratčliku između oseta i osećanja, trećima između misli i motoričkog impulsa...itd
Da bi se uočila razlika između funkcija centara potrebno je znati da svaka normalna psihička funkcija predstavlja instrument saznanja. Uz pomoć uma vidimo i doživljavamo jedan aspekt događaja, uz pomoć emocija, drugi aspekt, uz pomoć oseta treći. Celovita slika/predstava o nečemu se dobija kada to nešto istovremeno ispitamo umom, osećanjima i osetima.
Ljudska mašina bi u svakom trenutku svoje aktivnosti trebalo da bude uravnotežena, tj da rad centara bude uravnotežen, međutim to najčešće nije slučaj, upravo zbog toga što spoljašnji uticaji pokreću ljudsku mašinu, tj trenutni spoljašnji uticaji u pogon stavljaju neko ja, ili grupu ja, koje će se ponašati u skladu sa spoljnim uticajima. Ukoliko je rad centara neusklađen, dobijaju se različte reakcije u različitim situacijama, pa neko može na osnovu tih reakcija steći neki utisak o sebi, neku spoznaju, koju bi eventualno prihvatio kao sastavni deo svog algoritma ponašanja, što bi bilo pogrešno, jer u osnovi stoji pogrešan, tj neusklađen rad centara.
Drugim rečima, ima tu dosta usklađivanja i doterivanja dok se ne dođe do celovitog Ja... onaj prvi korak koji je kojica pomenula, to je prvi korak na dugačkom putu koji vodi pravo do dugačkog i strmog stepeništa na čijem kraju započinje dugačak put sa puno račvanja na kojem ćeš možda jednog dana biti u prilici da pronađeš sve što ti je neophodno za kristalizaciju celovitog Ja :lol:
baš tako :lol:...jedna od težih prepreka za savlađivanje prilikom rada na sebi jeste podnošenje ispoljavanja drugih ljudi, tj njihovih Ja :lol:
Nisam ja pogađala, ja znam da je to prvi korak i da je to treći korak i deseti...
i kud god idemo i koliko god dugo putovali i šta god na tom putu radili pažljivo
posmatranje mora biti tu. http://forum.yu-budizam.com/Smileys/akyhne/anjali.gif
Samo, jeste teško. :lol:
Pod uslovom da postoji volja da se dodje do tog Ja,i da nisi umoran od traženja i lutanja...Citiraj:
Ukoliko je rad centara neusklađen, dobijaju se različte reakcije u različitim situacijama, pa neko može na osnovu tih reakcija steći neki utisak o sebi, neku spoznaju, koju bi eventualno prihvatio kao sastavni deo svog algoritma ponašanja, što bi bilo pogrešno, jer u osnovi stoji pogrešan, tj neusklađen rad centara.
Drugim rečima, ima tu dosta usklađivanja i doterivanja dok se ne dođe do celovitog Ja... onaj prvi korak koji je kojica pomenula, to je prvi korak na dugačkom putu koji vodi pravo do dugačkog i strmog stepeništa na čijem kraju započinje dugačak put sa puno račvanja na kojem ćeš možda jednog dana biti u prilici da pronađeš sve što ti je neophodno za kristalizaciju celovitog Ja
JA je ono sto vidis kad pogledas u sebe, ne u ogledalo
bez maske, bez sumnje, bez podozrenja, bez sujete, bez kompleksa, bez subjektivnog
drugim recima-ono JA u sebi samima nikada ne sagledamo
da li to znaci da neko drugi, ko nas vidi bez svega pobrojanog gore, moze bolje da dokuci nase JA od nas samih?
ЈА за државу с мојим ЈМБГ-ом, личном, пасошем, дипломом, радном књижицом, возачком, М4 обрасцем, без досијеа (ваљда :lol:)
Још један порески обвезник, још један број, износ, проценат, статистички податак.
ЈА за мог сина мајка коју воли безусловно и већ се пита зашто је то тако. Зашто ме воли само зато што сам мама...
И да ли бе ме волео да сам другачија... Да, би.
ЈА за себе у овом тренутку. Живим онако како желим и како једино умем.
Не плашим се, у будућност не гледам. Прошлост је запечаћена, не враћам се и не осврћем.
Не загледам се у себе. Како Причалица скоро рече – изгледа да је све одређено, јасно.
Није увек тако, различите животне ситуације ме доводе у разна искушења.
Тад пустим да време покаже. И покаже.
У ствари, живот је врло једноставан. Компликују га људи.
pa, kako ko kojice
ne mogu ja da znam sta ces ti, ili neko drugi, da vidi kad pogleda unutar sebe, i sta ce da mu ostane kad skine sve maske koje svi svakodnevno nosimo
ja znam sta je ono sto JA naslucujem o svome JA... jos uvek ne poznajem sebe dovoljno da vidim, vec samo naslucujem to JA...moguce da svako od vas tacno zna sta to JA predstavlja, iako se usudjujem da ispoljim blagu sumnju u to...:lol:
ja sam ljubav :sojka:
svako od nas ima svoje JA koje poznaje površno,dobro ili skroz dobro..poenta je u tome koliko smo mi dobri sa tim svojim JA..koliko ga priznamo,poštujemo,mrzimo ponekad ili volimo do bola..
a ljudi nekako ne vole da zadiru u svoje intimne dubine što je i prirodno jer se plaše onog što bi tamo mogli da sretnu..onog svog JA koje nisu upoznali,na čije postojanje su žmirili..
Чек бре, мени ништа није јасно, али стварно...
Опет сте све искомпликовали.
О каквим бре дубинама, огољавању причате?
Сад се као нешто крије у мени што нико жив па ни ја сама нисмо видели.
А само то сам у ствари ја, а све оно што се види је као површно па то нисам ја.
Аман.
Svako od nas u sebi ima nešto što ne da nikom drugom da vidi,zar ne...
i opet svako od nas ima barem mali dio nečeg u sebi što ni on sam ne spozna dugo..
zar ti se nikad nije desilo da se ponašaš neočekivano u nekoj situaciji? ali, totalno neočekivano? to je ipak deo tebe koji je tebi nepoznat, jer je neočekivan...a svakako potiče od neke osobine koju nisi do tada spoznala.
sve ovo pričam pod uslovom da važi prva rečenica.
У неколико наврата ме је изненадила моја хладноћа и мир.
То су биле ситуације које су биле опасне по живот.
Али онда сам скапирала да сам таква у критичним ситуацијама.
Док нас нека, до тада нама непозната, ситуација не доведе у неко одређено стање ми не можемо знати како ћемо се понашати.
Сад ја да седим и да се преиспитујем шта би било кад би било и шта ће бити кад буде...
Кад буде, видећу. Ако ме живот не доведе у неку ситуацију, неће се ни испољити јер нема потребе.
И то не могу ни да знам нити ћу да се преиспитујем у том смислу.
То није ни од каквог значаја, свакако.
kako bre nije...viš da si mrtva ladna kad je najjača frka, moš nekog da ucmekaš :lol: moraš da se pripremiš za to, pa da se kontrolišeš i da kažeš ''aha, to je ono o čemu sam mislila onog ponedeljka kad nisam imala posla na poslu''... i tako.
p.s. preispitivanje je uvek od značaja, makar i obične stvari bile u pitanju, a kamoli ''ja''. preispitivanje dovodi do korekcije ponašanja, do kajanja ili nečeg drugog....tako da ne treba odbacivati preispitivanje.
Па могу само да нагађам, али стварно.
Све је то претпоставка, док се заиста не деси, не знаш.
Али, то су већ екстреми, 99 одсто људи никад не дође у такву ситуацију да не зна како ће реаговати.
Сећам се, кад ми се дете изгубило како сам у 5 секунди направила план потраге и дала задужења свакоме. :facepalm:
Кад смо га нашли, онда сам почела да плачем и да се тресем.
До тада, као да се дешавало неком другом.
Али ја то нисам могла да предвидим.
Ја сам рецимо мислила да ћу да паничим и вичем и трчим.
Знаш, кад ти неко препричава своја искуства или гледаш филм, па мислиш, е овако би ја, е врага, није баш тако, и зато тврдим да нема сврхе :lol:
Hvala pričalice:)
Dugi niz godina sam posvetila poznavanju ljudi i sebe u interakcijama,reakcijama i nisam uvijek u skoro identičnim situacijama reagovala ni približno isto..tako sam tražila odgovore koji su me dovodili postepeno do poznavanja onog dijela mog bića koji mi je bio sakriven...testirala sam sebe u stresnim situacijama..evo,kod nas je rat trajao 4 godine ..i imam bezbroj primjera kojima sam ja detektovala neke svoje osobine kroz koje sam sazrijevala..ali,da preskočim tu tužnu temu,pa ću dati jedan drugi primjer:
DA me je neko prije par godina pitao mogu li da praštam,iz topa bih rekla:"Ne",a sad sam to naučila,spoznala jednu svoju unutrašnju potrebu da oprostim ljudima koje volim..upoznala dio sebe koji umije da prašta.
svako u sebi ima malu evoluciju,on teče i mijenja se u njoj..
jes da nisi mene citirala, al ću da odgovorim svejedno :lol:
Samo različite situacije formiraju našu ličnost, ništa drugo :lol:. Znači odgovor na pitanje 'koliko' bi bio - u full-u :lol:
U osnovi leži čovekovo biće, koje izgradnjom ličnosti počinje polako da odumire, dok ga ličnost potpuno ne uništi u nekom trenutku života. Retki imaju tu sreću da im biće do ne umre, tj retki imaju sreće da s punim pravom tvrde da nisu mrtvi :lol:
Ako neko odraste/odrasta u miru i blagostanju, taj može da spozna sebe samo u tim okolnostima, i sve dok ne oseti zemljotres, ili drugačije okolnosti života, ne može da se spozna drugačije.
Па о томе причам све време.
И чему онда размишљање на тему – ко сам заправо ја.
Па знам само оно што јесам доживела.
Немам благу представу како ћу да реагујем у мени до сада непознатим ситуацијама.
Нек то и јесте скривено у мени, ал џаба, не могу да га ископам у овом тренутку па све на трепавице да се обрнем.
Могу само да нагађам, а то је обично погрешно. :lol:
ja...DeeLite...priglup, vulgaran, kako i priliči jednom pandurčini...
Zamislite da nepripremljeni morate stati ispred neke skupine koja vas ne poznaje,koja vas prvi put vidi i na najbolji način u svega tridesetak sekundi predstaviti sebe,"prodati sebe" kao na intervjuu za posao kad vas pitaju ono čuveno: "Recite mi nešto o sebi?"
Kako god banalno zvučalo,to je jedno od najtežih pitanja:hm: