Šta vredi što pišem kad niki ne vata beleške. :neutral:
Printable View
Šta vredi što pišem kad niki ne vata beleške. :neutral:
Колико знам која, јеца и ја смо у најбољим годинама сад :kojote:
Pa nisam syeban u životu. Sad sam u najboljim godinama. Već decenijama. :mrgreen:
To je zato što si ... u najboljim godinama. :)
ne zalim...uzivam punim plucima ;)
jaqo mudro ybt... :raz_067: to mozda vazi za nekog filozofa, za 99,99 posto ljudi ne pije vodu...ako ne grizes i ne stvoris sam situaciju nema sanse da ti ista samo padne sa neba.. ali to se opet kosi sa onom filozofijom da je sve u zivotu predodredjeno i da je sudbina neumoljiva ali ...ali ...ali.... :jede: da bi cachnuo sudbinu moras da budes prijatelj sa njom jer ako se neceg plasis moras da budes prijatelj sa strahom jer ako nisi postace ti najgori neprijatelj... jedino tako se mozes osloboditi onog svog unutarnjeg ja koji te cesto yebe pa rastura...
zal za mladoscu je debilna... da mi neko dodje i kaze aj sad zamisli da imas 25 godina i svu ovu pamet i iskustvo...idi bega i uzivaj.... nikad ne bi prihvatio... jer sve u zivotu ima svoj prirodan tok i gde u svakom trenutku svaka stvar ima svoj razlog zasto je na tom mestu bila prisutna i bas u to vreme i nikad vise ... u tome je i sustina zadovoljstva zivljenja upkos milionima pizdarija koje pravimo sami sebi prevashodno a onda i drugima...
Mozda bih vise trebao zaliti za nekadasnjim bezbriznim zivotom , nego za proteklim godinama . Njih nanizah podosta , i ponosan sam na sve .
Žalim što sam trećinu života proveo u ratovima i sankcijama,ko zna da nije toga bilo gde bih sada bio.........:lol:.Ali sva sreća da sam još mlad ima vremena za sve snove.
Bio bi ko Milorad...
Milorad u svoje vreme teo da bude pandur u Palanci. Al ga nisu primili jer je bio nepismen. I on ondak ode u Amerike. I tamo se kao malo obogati, pa objave i intervju u lokalnim "Farmerskim novinama":
- Mr Milorad, vi držite mlin, skladišta pamuka i prodavnice semena u polak stata. šta li biste vi tek postigli u životu da ste bili pismeni :eek:
- Postigao bi da budem pandur u Palanku. :neutral:
e, žal...
sad se setih ujaka.
bilo je to....negde 1984. otišli smo na gardoš, pa smo se spustili na zemunski kej i išli smo pešaka do ušća....i pričali smo o svemu i svačemu....bila sam mlada, a on je bio super tip.
i sećam se da je bio april...dakle, student sam bila i obišli smo taj dan ne znam koliko kilometara pešaka....
na kraju, dođemo kući i on me pita:
- šta ćeš da ti kuvam za ručak?
- pa, ja bih punjene paprike.
- koja si ti seljanka....ja doneo 25 vrsta sireva i šampanjac, a ti bi punjene paprike.
:pusi:
:raz_067:
:) to je moj ujka.
moja mila majka mu je stalno govorila kako je, dok je kuvala neku svoju varijantu nečega što je mislila da bi se njemu možda dopalo, znanje hemije jako važno u kuvanju....
a on joj je govorio:
- šta pričaš, slavka? pa ti si imala uvek dvojku iz hemije!
:raz_114:
a u njihovo vreme vojka je bila neprelazna ocena :raz_114:
Ma kakva hemija ? Moja baka nije uopste imala pojma o hemiji , a bila je vrsna kuvarica . Sva sela uokolo su je zvala za bilo koje prilike da bude glavna kuvarica . A tek kakve je kolace pravila , sve bez vagice i recepta , onako "od oka" , a bili su prste da polizes .
Mitke: I ja gu ne znajem. Samo gu u noc cujem i u s'n s'nujem. A
pesma je moja golema: Kako majka sina imala, cuvala,
ranila. Dan i noc samo njega gledala. Sto na sina dusa
zaiskala, sve majka davala, a sin - bolan! Porasnaja sin.
Dosla snaga, mladost... Dosle basce, cvece, mesecina.
- Zamirisale devojke!... Sin poleteja. Sve sto iskaja,
sve imaja. Hatovi, puske, sablje, zene... Koju devojku
nije pogledaja, samo njojne kose neje zamrsija i usta
celivaja. Nijedna mu ne odrece, nijedna ga ne prevari,
a on sve gi celivaja, sve varaja i - bolan, bolan bija.
Bolan ot kako se rodija. - Toj sam ja!... Pa od t'j bol,
jad - dert li je, prokletija li neka - eve na nogu
ginem. Idem, pijem, lutam po mejane, dert da zaboravim,
s'n da me uvati. A s'n me ne vaca. Zemlja me pije... Noc
me pije... Mesecina me pije... NISTA MI NIJE, ZDRAV SAM,
A - BOLAN. Bolan od samog sebe. Bolan sto sam ziv. Otkako
sam na svet progledaja, od t'g sam jos bolan... Zalno,
teslo da mi pojete!...
I Kostan, tuj pesmu, toj vreme da mi pojes... A toj vreme
vise ne dodje. Ete za toj cu vreme ja zalan da umrem, s's
otvoreni oci u grob cu da legnem. POJ "ZAL ZA MLADOST"...
Za moju slatku mladost, sto mi tako u nista otide, i brgo
ostavi. POJ I VIKAJ GU. MOLI GU, NEKA MI SE SAMO JOS
JEDANPUT VRNE, DODJE, DA GU SAMO JOS JEDANPUT, POMIRISEM...
Da li znaes, mome, more, da znajes,
Kakva je zalba za mladost...
Da je vijagra pre izmišljena, ni Koštana ne bi bila napisana. :)
eh...danas obukoh neku belu jaknu koju moje devojke neće da nose...nova novcijata čuči u ormanu već 2 godine. super jakna. topla i baš je za ovu zimu. ima i lepu kapuljaču s krznom i baš mi je taman.
i tako, jutros obučem jaknu, srećna što mi neće biti hladno i što je nešto što nosim toplo, a nije teško....čekam lift, uđem, zatvorim vrata, pritisnem dugme za prizemlje i - pogledam se u ogledalo lifta.
iz ogledala me gleda žena koja liči na mene, nije da ne liči....sve isto kao na meni...ali, baš je umorna i ozbiljna....
ne vredi mi ni nova jakna, ni dobra šminka i super frizura....starim.
Niko mi nikada neće vratiti 4 godine u jednom besmislenom ratu na ovim prostorima..godine u kojima je trebalo da imam neke sasvim jednostavne životne okolnosti..e,to boli.Baš.
Zalim sto sam u mladosti svojoj, onoj ranijoj :) bila tutmrak i cutala, trpala pod tepih i potiskivala sve sto me muci. Zalim sto nisam umela da se suprotstavim idiotizmu oko mene nego sam ga pustala da raste i raste... Zalim sto nisam umela da kazem ne. Jednim delom zalim sto sam rekla da, onom koji to ne zasluzuje. Ipak, mislim da je se to, sto sam uradila dovelo dotle da budem ono sto jesam sad. A, to mi se uglavnom dopada.... E, da zalim sto nisam zavrsila neki fax, nego sam ostala na sss... ma, ima tu jos stvari, seticu se...