Niko nije toliko vezan za svoje pravo lice da ne bi cenio priliku da svetu pokaže i neko drugo.
Danilo Kiš
Printable View
Niko nije toliko vezan za svoje pravo lice da ne bi cenio priliku da svetu pokaže i neko drugo.
Danilo Kiš
Muzika svadbene povorke, uvek me podseća na muziku vojnika koji ide u rat.
Hajnrih Hajne
Ako bi Srbija sutra morala da pristupi Evropskoj uniji,
to bi bio veliki gubitak za čovečanstvo. Tako bi se izgubio
jedan način života gde su časovnici mekši nego na Dalijevim
slikama, gde žene više sanjare od gospođe Bovari, gde su
muškarci hrabriji od vuka uhvaćenog u kljusu koji sebi otkida
šapu da bi se oslobodio.
Oskar Frajzinger
Ako nekoga mrzi mnogo ljudi,to mora da je dobar čovek !
Shakespeare
Novac je krupna stvar koja ljude čini sitnim !!
Shakespeare
Bilo da je reč o domaćinu ili monahu,
ja hvalim ispravno vežbanje.
I bilo da je reč o domaćinu ili monahu,
ako vežba na pravi način,
upravo zbog takvog vežbanja
osvojiće Istinu, Dhammu, osvojiće Dobro.
Buda
:)
Ako želiš da drugi budu srećni, postupaj vođen saosećanjem.
Ako ti želiš da budeš srećan, postupaj vođen saosećanjem.
Dalaj Lama
http://razbibriga.net/imported/clear.jpg
Osmeh
Probudivši se jutros, osmehujem se.
Potpuno novih dvadeset četiri sata su preda mnom.
Zavetujem se da ću živeti punoćom u svakom od tih trenutaka
i na sva bića gledati pogledom saosećanja.
Ako zaista znate kako da živite, ima li uopšte bolji način da započnete dan nego osmehom? Taj osmeh potvrđuje vašu svesnost i odlučnost da živite u miru i radosti. Koliko li samo dana nestane u zaboravnosti? Šta radite sa svojim životom? Dobro se zagledajte, i nasmešite se. A izvor istinskog osmeha jeste probuđeni um.
A kako da zapamtite da se nasmešite kad se probudite? Možete okaciti neki znak upozorenja -- grančicu, list, sliku ili reči koje vas inspirišu -- u prozor ili iznad kreveta, tako da ga uočite čim se probudite. Kada jednom razvijete praksu osmehivanja, možda vam taj znak više neće biti potreban. Osmehnućete se čim začujete cvrkut ptica ili ugledate sunčeve zrake kako se probijaju kroz prozor. I taj osmeh vam pomaže da u dan uronite sa blagošću i razumevanjem.
Thich Nhat Hanh: Present Moment, Wonderful Moment
http://razbibriga.net/imported/2012/01/smile-2.jpg
Pre kritike
Onaj ko hoće da kritikuje drugoga, prethodno mora proveriti u sebi poseduje li pet svojstava neophodnih da to učini:
"Govoriću u pravom trenutku, ne u pogrešnom.
Govoriću istinu, ne laž.
Govoriću blago, ne grubo.
Govoriću na njegovu korist, ne na štetu.
Govoriću sa najboljom namerom, ne iz besa."
Buda
Vinaya pitaka
http://razbibriga.net/imported/2012/01/h_abhaya-1.gif
Pokret i mirovanje
Za mene, početak perioda meditacijskog povlačenja jeste vreme završavanja poslova -- zapravo čitava naša praksa je analogna tome -- ali na planu očiglednog reč je o predavanju dužnosti, slanju poslednjih pisama i mejlova, privremenom obustavljanju tekućih poslova. Zatim, reč je o stvaranju pogodnog okruženja. Takođe (ovde ne pratim hronološki red stvari) reč je o prekidanju kontakata sa ostalima na pravi način i proveravanju u kakvom sam fizičkom i mentalnom stanju. Tu uvek ima mesta za malo spremanja i koristi mi kad sam toga svestan i zainteresovan da to uradim, ali i kad tako nešto vidim kao jednu konstantnu nit svoje prakse. Dakle, to nije "Moram ovo da sredim i onda mogu da se bacim na smirenje", već sam taj proces svesnog spremanja jeste jedna vežba koja vodi do smirenja. U suprotnom, svaki naš postupak u tom pravcu je obeležen nestrpljenjem i otporom -- a to ostavlja ožiljke na našem srcu.
A kako to akcija dovodi do smirenja? Zar se ona jednostavno ne pretvori u stalno zanovetanje i opsednutost popravljanjem i najmanje nesavršenosti? Štaviše, imajući u vidu okruženje u kojem živimo, hoće li to spremanje ikada imati svoj kraj? Ključna stvar koja pažljivo reagovanje na stalno promenljive i same po sebi haoticne okolnosti razlikuje od neurotičnog zanovetanja jeste da je ono vođeno mudrošću. I mudrost u ovom smislu nije intelektualno znanje, ona je sposobnost uviđanja, jedna funkcija koja vodi ka jasnoći i oslobađanju. A najvažnija funkcija uvida jeste da zna sopstvene mogućnosti: Koliko je moguće uciniti i koliko je toga suštinski neophodno u svakom datom trenutku? Sve u svemu, važno je da se ne izgubimo u spoljašnjim detaljima "onoga što treba učiniti", već da umesto toga procenimo "šta ja mogu da uradim upravo sada". Ovo uviđanje stavlja interpunkciju na tekući scenario našeg života, a svaka tačka/zarez ili kraj pasusa su dobrodošla pauza umu da upije značenje tog dela scenarija. Zahvaljujući jednom takvom procesu osećamo se izbalansiranim, centriranim u prepoznavanju uma kakav je upravo sada. A iz tog osećaja centriranosti, poznavanja sopstvenog prostora i njegovog raspremanja dolazi jednostavnost; iz jednostavnosti dolazi zadovoljenost; iz zadovoljenosti dolazi radost; iz radosti dolazi olakšanje -- a kada um boravi u tome, onda je to samadhi koji potpomaže oslobođenje.
Ajahn Sucitto: The Movement to Stillness
http://razbibriga.net/imported/2012/...tillness-1.jpg
Da se oseti i prepozna veliko dobro,treba najpre poznavati malo zla.
Žan Žak Ruso
Mudrac ono što hoće traži u sebi.
Prost čovek to traži u drugima.
Konfučije
Ne služi se uvek lažima.
To je nepošteno.
Ne govori uvek istinu,
to je nepotrebno.
Sve u svoje vreme.
R.Esam
Subjekat
Ja jesam i van mene je ništa.Jer svet je moja predstava.
Materija
Drska zabluda.JA, ja jesam i van mene je ništa.Jer svet je moj prolazni oblik.Ti si samo rezultat jednog dela tog oblika i sasvim slučajan.
Subjekat
Kakva budalasta sujeta!Bez mene ni ti ni tvoj oblik ne bi postojali,vi ste mnome uslovljeni.Onaj ko mene izbaci iz svoje misli,pa veruje da može da misli vas,u gruboj je zabludi,jer vaše postojanje van moje predstave je čista protivrečnost,sideroksilon.Vi jeste upravo znači vi ste od mene predstavljeni.Moja predstava je mesto vašeg postojanja,pa sam zato ja prvi njegov uslov.
Materija
Srećom drskost tvoje tvrdnje uskoro će biti pobijena,ne golim rečima već na realan način.Još samo nekoliko trenutaka i tebe u stvari neće više ni biti,ti ćeš sa tvojim samohvalisanjem nestati u ništa;kao senka si prolebdeo,pretrpeo sudbinu svih mojih prelaznih oblika.A ja ostajem,ostajem nedirnuta i neumanjena,od milenijuma do milenijuma,kroz beskrajno vreme,posmatrajući ,neuzdrmana,igru promena svojih oblika.
Subjekt
To beskrajno vreme,za koje se ti hvališ da ga živiš,isto kao i beskrajni prostor koji ti ispunjavaš,postoje samo u mojoj predstavi,u stvari je samo oblik moje predstave,koji ja nosim gotovog u sebi,i u kome se ti sebi predstavljaš,koji tebe prihvata,kroz koji ti tek i jesi,i postojiš.A uništenje,kojim mi ti pretiš,mene ne pogađa,inače bi sa tim bila ti uništena.Ono pogađa pre svega individuu,koja je na kraće vreme moj nosilac i koju ja imam kao predstavu,kao i sve drugo.
Materija
Pa ako ti to i priznam,ako i prihvatim da smatram tvoje postojanje kao nešto što postoji za sebe,mada nerazlučno povezano za postojanje tih prolaznih individua,ono ipak zavisi od mog postojanja.Jer ti si subjekat samo ukoliko imaš nekakav objekat,a taj objekat sam ja.Ja sam njegovo jezgro i njegov sadržaj,ono što je u njemu postojano,što ga održava i bez čega bi on bio nekoherentan,bezvezan i tako bi nestvarno lebdeo kao snovi i fantazije tvojih individua,koji čak i svoj privid od mene pozajmljuju.
Subjekt
Dobro činiš što mi ne poričeš postojanje zato što je ono vezano za individue,jer isto kao što sam ja nerazlučno prikovan za njih, i ti si prikovana za tvoju sestru - za formu,i još se nikad nisi bez nje pojavila.Ni tebe,kao ni mene još nijedno oko nije nagu i izolovanu videlo,jer mi smo oboje samo apstrakcije.U stvari,jedno biće samo sebe intuitivno spoznaje i od sebe sama biva spoznato,no njegova suština po sebi se ne može sastojati ni u spoznavanju ni u bivanju spoznato,posto su te dve stvari dodeljene nama dvojma.
Subjekt i Materija
Mi smo, dakle nerazlučno spojeni kao nužni delovi jedne celine,koja nas obuhvata i koja postoji kroz nas.Samo nesporazum može nas suprostaviti jedno drugom i navesti nas da poričemo postojanje jedno drugom,iako se u stvari naše vlastito potvrđuje ili propada sa drugim.
A.Šopenhauer
Pitanje i odgovor
Ako sledbenicima različitih budističkih škola postavite isto pitanje:
"Koje učenje je izvorno Budino?"
verovatno ćete od njih dobiti isti odgovor:
"Naše!"
Bhante Dogen: The Authentic Teachings
http://razbibriga.net/imported/2012/...eachings-1.jpg
Budite iskreni pa ćete imati i iskrene prijatelje.
F.Niče
Neka ti misli budu čiste.Ako ne budeš imao loših misli nećeš činiti ni loša dela.
Konfučije
Bog mi je naredio da budem dobar s onima koji me izbegavaju,
da praštam onima koji mi čine nepravdu i da udelim onima koji meni ne daju.
Hadis
Jak čovek je onaj koji se smeje dok mu srce plače.
Sofi
Hrabrost za promene
Buda je podučavao da u početnim fazama praktikovanja Dhamme treba da radimo vrlo naporno, da stvari temeljno razvijamo i mnogo se vezujemo. Vezujemo se za Budu. Vezujemo se za Dhammu. Vezujemo se za Sanghu. Vezujemo se čvrsto i duboko -- to je Buda podučavao.
Ja sam žrtvovao svoj život za Dhammu, zato što sam imao poverenje u stvarnost probuđenja i puta da se do njega stigne. Te stvari zaista postoje, baš kao što je Buda tvrdio. Ali da bismo ih ostvarili potrebno je vežbanje, ispravno vežbanje. Potrebno je da sebe gurnemo do krajnjih granica. Potrebna je hrabrost da se vežba, promišlja i menja iz temelja. Potrebna je hrabrost da se učini ono što se mora učiniti. A kako to činimo? Vežbajući svoje srce.
Zašto je neophodno da vežbamo? Zato što je srce potpuno obavijeno i zarobljeno nečistoćama. Takvo je ono srce koje još uvek nije transformisano putem vežbanja. Nepouzdano je, zato mu ne veruj. Još nije ispunjeno vrlinom. Kako možemo verovati srcu kojem nedostaju čistota i jasnoća? U početku, srce je tek sluga nečistoćama, ali ako ostanu zajedno suviše dugo, tada srce i samo postaje jedna od tih nečistoća. Zato nas je Buda upozoravao da ne poklanjamo poverenje nečistom srcu.
Ako dobro pogledamo način vežbanja u ovom našem manastiru, videćemo da se sve vrsti oko vežbanja srca. I kad god vežbamo srce, osećamo se napeti i uznemireni. Čim postanemo napeti i uznemireni, počinjemo da kukamo: "C
Čoveče, ovo vežbanje je neverovatno teško! To je nemoguće!" Ali Buda nije tako razmišljao. Po njemu, kada nas vežbanje čini napetim i uznemirenim, to znači da smo na pravom putu. Ali mi mislimo da je to znak da nešto nije u redu. Ovo nerazumevanje čini praksu toliko teškom.
Svako želi da se oseća prijatno, ali je manje zabrinut oko toga je li to ispravno ili pogrešno. Kada idemo protiv struje nečistoća i dovodimo u pitanje svoje žudnje, naravno da patimo. Postajemo napeti, uznemireni i besni, te ubrzo dižemo ruke od svega. Smatramo da smo na pogrešnoj stazi. Buda bi, međutim, rekao da smo na pravoj stazi. Suočavamo se sa svojim nečistoćama i one su te koje postaju napete i uznemirene.
Adjan Ča: Vežbanje srca
http://razbibriga.net/imported/2012/02/srce-2.jpg