Ne razumem sta ti to znaci uvezban pristup... :mirka:
iznosim svoje misljenje i ono sto je ocigledno...
Printable View
slažem se, samo ne baš tim rečima.
na primer, uvek sam (dok sam bila devojka) bila landara-pišore....nism mislila ni o braku ni o deci....ništa.
bilo mi je važno da imam posao, da putujem, da obiđem i krsno i zapadno, da se družim sa što više ljudi....a kad se zaljubih, nekako odmah sam dobila nenormalnu želju da rađam decu.
moj muž nije bio baš tako oduševljen, ali je osetio moju jaku želju i eto....
i stalno je strahovao nad devojčicama, kao neka kewa što strahuje...ja ne strahujem.
mislim, ne strahujem u onom posesivnom smislu....a muž počinje isto da se ponaša.
video je da od straha nema ništa, da od ljubavi ima.
kad ima ljubavi - ima svega.
Ljubav PRICO gkavni pokretac i glavna nit zivota-nije jetra,nisu pluca-sve dok ima ljubavi zivis!!!!Strah zivotu kalja obraz cesto-i ne samo cesto-veruj uvek!!!!!
pa zato i kažem - kad pominju teška vremena - da su vremena uvek teška....i za brak i da ostaneš čovek.
Trazeci" izlaz" u teskim vremenima je beg od od samoga sebe i "junacki " korak svake kukavice-takvi nikada sebe ne pronadju-uvek ce biti izgubljeni i za sebe i za druge.....
pre dve godine napisano...
Stari moj.....
Rekla bih ne tako davno...bejasmo mladi,zanosni.... .u svojoj vedrini
poletni... u zeljama istrajni.....u zivotu...stameni.Prisetim se sa
osmehom na licu...i trenutka kada su nam se oci srele.....pogledom
rekle da smo ti i ja...ono sto zelimo za sebe.I krenusmo u
bajke...istine....iskusenja,onako spontano predajuci se tokovima
sutrasnjice...koracasmo nekada setajuci....ponekada brzim korakom
strepnje, hocemo li uspeti u nameri da nas pljusak zivota ne okupa
tugom i bolom. Tiskajuci se jedno u drugo...gurajuci svoje ruke...jedno
drugom...pronalazili smo odgovore u nama samima ...u ljubavi
nasoj.....neznoj i jakoj......u pogledima nasim koji su
verovali...ljubili...i cuvali i nisu dozvolili da ih zamuti suza bola i
ocaja. Osecaj miline me obuzme kada samo pogledom predjem preko ucinka
naseg stozera..onako zadovoljno klimnem glavom i sebi u dusu tiho
prozborim......Boze....bio si milostiv....i hvala ti.....zasluzili smo
je...zasluzili smo....sva proleca i sve zime....sva leta i
jeseni.....ljubavlju okupane.......u odecu neznosti obucene.....u obucu
istrajnosti i iskrenosti obuvene..
I andjeli..sto ih stvorise pogledi nasi ....odlucni....iz ..izatkanih
...zivotnih ...osmeha i strasti......isprepletanih ruku....srca u
srcu.....kruna su koju nosimo...zanosno u sreci na pijedestalu naseg
zivota. Da ....Stari moj.....posle tolikih godina.....nekada....maleni
moj,ma jos uvek si maleni moj.....i posle izgovorenih svih prelepih
reci....posle ispevanih pesama...posle svih neznih pogleda....posle
svih neznih izliva ljubavi...cini mi se da ti nikada nisam uspela da
kazem ,koliko te volim Stari moj.
Hvala duso to je nesto za sta ja smatram da treba ziveti-Ljubav!!!(33g. braka)
moji nisu imali skladan brak, daleko od toga. tu je bilo svačega, ali su uvek bili jedinstveni kad smo brat i ja u pitanju - nije bilo vrdanja i bili su nam posvećeni.
dakle, na neki naćin sam kroz njihov nesklad naučila da treba da odvojim bračne odnose od roditeljskih....to može da ide zajedno, ali nije strašno ako je odvojeno...sve dok su deca ok i ne trpe zbog toga.
Bravo Prkos (i za pesmicu i za harmonicni brak), tako nesto je danas skoro neverovatno, uskoro ce biti samo u romanticnim filmovima:neutral:
Hteli smo liberalnost (posto sam i ja iz tvoje generacije:D), danas vidimo da je...zloupotrebljena. Mozda ce se u dalekoj buducnosti nesto promeniti, ali ja, kao bolesni optimista, ne vidim ni tracak nade.
Није баш тако.
Ти са дететом можеш да проведеш цео дан а да се ни не погледате, а можеш и сат сваки други дан али да је квалитетно и лепо осмишљено време.
Много је важније ово друго.
Времена има, само је питање организације.
И деца тако брзо порасту па си им потребан све мање.
Топлина и љубав, то је њима најважније.
Мислим, радила сам све време, син је ишао у јаслице, вртић, боравак.
Све се може.
ih, mi smo ovde savršeni.
Imala sam oko pet godina mozda i malo vise, krecili su, ali im je zatrebao 'beli noz' (rosfrajtni noz kog smo zvali beli noz ne znam zasto) jer je imao one recke, tati je trebao. Mama je rekla kao ne znam gde je, tata se zainatio. Onda je ona nastavila eto nema ga mozda je kod komsije :lol:. Ta rasprava je u punom jeku krecenja prerasla u : ja cu da uzmem decu, ne, deca ostaju samnom :lol:, a imali su i imaju skladan brak hvala Bogu. Mozda zato sto se nisu cesto svadjali to mi se urezalo u secanju, zato se nikad pred decom ne svadjam. Umrecu od muke ako treba, izadjem 'do prodabnice', spustim se u rsdionicu.... Etc ali zato kad nisu tu natenane mirno 'objasnim' da zaboli. U zadnje vreme bas i ne objashnjavam, samo usmeravam decu, sve je tu receno :pusi:
Btw samo 6 stranica? Pa nemate i vi sta da kazete :lol:
I da dodam, nije nas niko uzeo odma su se spustili na zemju. :lol: