To što imaš tastaturu
i sposobnost pomeranja prstiju
ne znači
da je sve što napišeš
ovako
poezija.
Printable View
To što imaš tastaturu
i sposobnost pomeranja prstiju
ne znači
da je sve što napišeš
ovako
poezija.
Ne
Jose Luise Hidalgo
Noć te uništava da bih te tražio
kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.
Kakva samoća i mrak, kakav suh mesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim telesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.
Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su reči uspravne trazeći te utaman.
Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao reka sa samostalnim obalama.
Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sećanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.
Dok sam te imao
Pero Zubac
jezik sam ptica razaznavao
i tajne ptičije odgonetao
biljke sam razumeo, i u noćima
prepisivao razgovor trava
tolike sam pesme ispisao
prepisujući rukopis vetra
uz more, u noći,u planini
tolike navoljnike saslušati umeo
i činiti im male radosti
bez napora,bez sebičnosti imalo
tolike sam dobrote i plemenitosti
umeo u druge utkati
a da i preveć ostane u meni
san sam s radošću na oči nanosio
i buđenju se kao drveće radovao
dok sam te imao
Potrebno mi je mnogo sunca,
i to i noću, jedno da me susreće,
jedno da za mnom svetlost baca,
u ponoru jedno dubokom,
jedno da nosim u ruci
kad od jada ne vidim prst pred sobom.
Potrebno mi je mnogo nežnosti,
i to svakog dana, i mnogo od milošte reči:
potrebno mi je primirje
između srca i sećanja
između neba
i bola koji pred njim kleči.
Potrebna su mi dobrodošlicom ozarena
lica mnoga,
i to svakog trena,
potreban mi prijatelj i to što veći,
potrebni su mi mostovi viseći
preko mržnje,
preko nesporazuma nepremostivoga.
D. Maksimović
http://razbibriga.net/clear.gif
Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede
Poslije ljubavi
ostaju čaše sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima
Poslije ljubavi
ostaje običaj da se bijelo vino naliva u dvije čaše
i da crte budu na istoj visini
Poslije ljubavi
ostaje sto u kafani i začuđen pogled konobara
što nas vidi sa drugima
Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni ukus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6
Poslije ljubavi
ostaje rečenica – dobro izgledaš ništa se nisi promijenila,
javi se ponekad
imaš još moj broj
Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci, ljubavne šifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da će neko iznenada doći,
spuštena slušalica kada se javi nečiji tuđi glas,
hiljadu i jedna laž.
Poslije ljubavi
ostaje rečenica: „Ja ću prva u kupatilo"
i odgovor: „Zar nećemo zajedno?"
„Ovaj put ne"
Poslije ljubavi
ostaju saučesnici,
čuvari tajne koja nije više tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi.
Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voleli
i cvjećarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povrijeđena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.
Posle ljubavi ne ostaje ništa.
Arsen Dedić
http://razbibriga.net/clear.gif
Dok Zemlja još se kreće
I postoji njezin sjaj
Ono što netko nema, Ti mu to, Gospode, daj!
Mudrome podaj glavu, plašljivom konja — da krene,
Sretniku daruj novca...
I — ne zaboravi mene!
Dok Zemlja još se vrti — Gospode, Tvoja je vlast
Onome tko vlasti teži, nek mu bude u slast;
Tko drugome ne krati novca, nek predahnu oči mu snene,
Kainu kajanje daruj...
I — ne zaboravi mene!
Verujem u Tvoju mudrost i Svemoći poznajem sjaj,
Kao što ubijen vojnik u večni veruje raj;
Kao što veruje uho u tihog Tvog govora šum,
K'o čovek što veruje srcem, a dela mu ne shvaća um.
Gospode, moj Bože, zelenooki moj,
Dok Zemlja još se vrti i sve to čudno je njoj;
I dok još vremena ima i vatre da je pokrene
Svakome ponešto daruj...
I — ne zaboravi mene!
Bulat Okudžava
Razblaživanje bola
Nemam snage,k"o riba na suhom
koprcam se,u vremenu gluhom
i za slamku spreman da se hvatam,
malo mi fali da vrisnem,
znam da umijem zube da stisnem,
ali samoćom slabo baratam.
Podmuklo se taloži praznina,
iz gluvo-nemog telefona čujem,
čim nije tu tvoja blizina,
samosažaljenjem bol razblažujem.
-----------------------------------------------
Posle svega ostaje da pratim
tragove nežnosti,moj mali imetak,
ovoga puta ne znam da se vratim
tamo gde kraj je postao početak.
I. M.
http://razbibriga.net/imported/clear.jpg
Zora
Golubovi prvi lete preko luka.
Ne znam šta je, srce s njima bi mi htelo!
Kao da me davnih dana jutro srelo,
Kad sam trčo majci raširenih ruka
I pado joj glavom u krilo i meku
Ljubio joj ruku... Sav treptim ko prutke
Jasike, i hodim putanjom uz reku,
I gledam na njene srebrne svijutke.
Jutros, kao i ti, lepa reko čista,
I moja sva duša žuvori i blista,
Razleva se, raste, i hučno koleba...
Gle, vrelo joj biva sve šire i veće,
I u njezinijem dubinama sreće
Ogleda se zora i plav šator neba.
Aleksa Šantić
http://razbibriga.net/imported/2011/11/svanulo-1.jpg
Moja ljubav
Sva je moja ljubav ispunjena s tobom,
Kao tamna gora studenom tišinom;
Kao morsko bezdno neprovidnom tminom;
Kao večni pokret nevidljivim dobom.
I tako beskrajna, i silna, i kobna,
Tečeš mojom krvlju. Žena ili mašta?
Ali tvoga daha prepuno je svašta,
Svugde si prisutna, svemu istodobna.
Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom,
Rađaš se u meni kao sunce noći,
I u mome telu drhtiš u samoći,
Raspaljena ognjem ili smrzla tugom.
Na tvom tamnom moru lepote i kobi,
Celo moje biće to je trepet sene;
O ljubljena ženo silnija od mene -
Ti strujiš kroz moje vene u sve dobi.
Kao mračna tajna ležiš u dnu mene,
I moj glas je eho tvog ćutanja.Ja te
Ni ne vidim gde si, a sve druge sate
Od tebe su moje oči zasenjene.
Jovan Dučić
http://razbibriga.net/imported/2011/...morneoci-1.jpg
Misao na lomači
Noćas sam pojela tišinu,
pokidala perle na vratu života,
na zenicama mraka…
Ostavljam ranjivu svetlost.
Noćas ću umreti,
da moje umiranje ne dođe sutra.
Noćas ću na izvoru
oprati svoje uprljano juče.
Biću zvezda,
neviđene ljubavi voleti.
Noćas hoću umreti, a ne sutra,
tek posle ovog svanuća
doći će novi životi.
Hoće li neko od toga da me odvrati,
na lomači moju misao da spali,
koje ka gubilištu vode?
Ne, oni to neće,
već noćas žele
od moje smrti da žive,
da se smeju i krpe
iscepane poglede istine.
K.J.
http://razbibriga.net/imported/2011/...N78aA7_H-1.jpg
Ubi me prenežna reč
Bolno, lako, polako,
ubi me prenežna reč,
pronađena u iskopinama duše,
jalovom nalazištu želje.
Kao nafta, umesto tražene vode,
nezadrživa, neizdrživa reč,
kulja iz dubine plitkog uma
i sliva se niz drevne padine lica.
Vlada bezakonje ljubavi.
Na najmanji mig poteže se srce,
u samoodbrani.
“Bolje on(a), nego ja.
Ne sme nežno.
Ne sme da boli.”
Strah od ljubavi
inicira nasilnu,
prislinu nežnost.
Ne treba svakom dati dozvolu
za nošenje i upotrebu srca.
Može nežnije, mora.
Htedoh da zagrmi od nežnosti,
grudi da mi se raspadnu,
kada kažem šta vidim kada te vidim
i kako mi je, slepom, kada te ne vidim.
Nemam reči za tebe, a samo sam želeo
nešto nežno, najnežnije
preko usana da prevalim,
pa ako preživim, preživim,
al’ ubi me prenežna reč,
pre no što je izgovorih.
Ubi me, jer na tebe liči.
Goran Tadić
http://razbibriga.net/imported/2011/...5f5666be-1.jpg
Mnogostruki život
Bit će da živimo istodobno na mnogo zvijezda,
u mnogo raznih života,kad smo tako čudno iznemogli
od čeznje za jedninom,
a sve nam živote veze tanka nit,
I kad umiremo,umire nas mnogo.
I ja koja tvrdom zvijezdom večernjom slutim,
da samo karika sam golemog mog žića,
samo jedno svoje čulo,dimenzija jedna,
samo miljuntina svoje snage
što svemirom troši se
i luta
ja osjećam,
da ni u ovom času nisam presjekla nit
koja me veže s tvrdom zvijezdom večernjom,
i da nisam svoja ni u času kad sam to naslutila,
jer i sad me škrope nečije daleke misli
neosjetno,
ko ponoćna rosa.
Vesna Krmpotić
Elegija
Zašto se meni javljaš tajno
Kada mi duša tiho sniva?
I zašto tvoje oko sjajno
Golemu tugu i jad skriva?
Zašto me kroz noć staneš zvati,
I šta ti jadno srce ište?
Ta ja ti nemam ništa dati,
O, ja sam pusto pepelište.
Sve što sam imo ja sam dao,
Nevjerno hladna ljubavi moje, -
Sve što sam svojim blagom zvao:
Mladost i oganj duše svoje.
Pa zašto meni stupaš snova,
Šta tražiš ovdje u mrtvaca?
Hladna je, hladna ruka ova
Što nekad na te ruže baca.
Pusti me! Pusti i ne mori!
Nek sam ovako trajem dane,
Sve dok mi srce ne izgori,
Sve dok mi duša ne izda'ne.
Aleksa Šantić
http://razbibriga.net/imported/clear.jpg
Umem da te prepoznam
Da ti vratim sve što sam ti oduzeo
Da te volim
Da te u mislima svlačim
dok ti srce ne ugledam
Da samo na tebe mislim
dok me lažna smrt muči
Dok mi krv slika užase u glavi
Dok me šume zaobilaze pevajući
Dok dan raste
od zadobijenih rana
Branko Miljković
http://razbibriga.net/imported/clear.jpg
Lirski razgovor
-Reci kako me voliš.
-Hoću.
-Reci.
-Volim te na suncu. I volim te u senci.Volim te u šeširu.I volim te u žaketu.Kad vetar duva napolju.I kad si na banketu.
U zovama u brezama, kraj maline i klena.I kada spavaš .I kad radiš povijena. Volim te kad jaje lepo mutiš. Volim te čak i
kad kašiku ispustiš.I u taksiju. I u autu. Bez izuzetka. I od kraja ulice .I od početka. I kad kosu svoju češljem lepo deliš.
I u opasnosti. I kad se veseliš. Na moru. U gorama.U kaljačama. Bosu. Danas. Juče. I sutra.I danju i noću.I u proleće kad dolaze nam laste.
-A leti kako me voliš?
-Kao srž leta , zna se.
-A da li me voliš u jesenje dane.
-Čak i onda kad gubiš kišobrane.
-A kada se zimi posrebre prozori.
- Zimi te volim ko vatru kad veselo gori. Blizu tvoga srca. I uz tvoju nogu. A iza prozora sneg. I vrane na snegu.
Konstantin Galcinjski
http://razbibriga.net/imported/clear.jpg
Igram se Ništa.
Ako bi kogod pitao kako se to igra,
nije teško objasniti.
Liči pomalo na puzle,
uzmeš dan pa ga sastavljaš s drugim danom.
Liči pomalo na kartanje,
pokupiš drugare,
pa ih promešaš kao špil.
Liči pomalo na žmurke,
kadgod nešto ne baš lepo vidiš, zmuriš i brojiš.
Liči pomalo na vije,
bežiš kroz nedelju koliko god te noge nose.
Liči pomalo na Ne ljuti se čoveće,
tu već i ne moram objašnjavati.
Zorica Milinov
Nemam snage za pesmu ni suze
Kad naidju cemerni trenuci,
Seta neka dusu mi obuzme,
Sami pocnu da naviru zvuci.
S.J.
Gorući tulipani
Jednom će iz mog groba izrasti
Bezbrojni crveni tulipani
I goreti rumenim plamenom.
Ne čudi se tome najlepša;
Seti se, koliki je silan žar
ljubavi, tebi posvećene
goreo nekad u živom čoveku,
kad mrtav još toliko plamti.
Hafiz
http://razbibriga.net/imported/2011/...1775bfeb-1.jpg
divno! ostajem bez teksta!
Od čega žive oči tvoje
Kad stalno iz njih isijava san?
O što bi dragulj dragane moje
dao da tako bar načas sja.
Tvoje su oči u meni zašle.
Taj sjaj nije od ljudi.
Svakoga jutra moje se lice
s tvojim očima budi.
Ko snijeg si koji pao nije,
satkana sva si od sna,
latico sniježna zgusnuta svjetla,
sva si ko cvijeta prah.
- Ne sklanjaj pogled. Čega se bojiš?
Ljubavi, zar te je strah?
Zacijeli riječi cjelovima,
s usana strgni mi dah.
Čemu se smiješiš?
Obujmi me jače,
sva krvi nek mi utrne!
Kad zagrlim te ovako,
znaš što ja vidim:
Dva križa koja se grle.
A međ’ njima diše
još nerođen Bog,
prikovan poljupcima…
A što ako boginja neka
pod mojom usnom sniva?
Pod tvojom usnom sni violina,
u violini pjesma, u pjesmi plod.
O kad me dodirnu usta tvoja:
harfa se boja prospe u svod.
Prsti su tvoji vidre vedre
što se u igri tope.
A ćutiš li kako iz moga struka
iskaču antilope.
O kad bi moglo uho čuti
tvoj dodir, glazbo nijema,
napisao bih ti od sna sonatu,
al klavir tih dirki nema.
Povedi me u kut svijeta
neki tih.
Da te ćutim. Da te dišem.
Da te snim.
Što je život? Oka treptaj.
Tajna tajne.
Između dva otkucaja
srca stane.
Enes Kišević
Pesma odlazećem danu
Kako mi je teško
da te pustim da odeš, dane!
Odlaziš pun mene
a kad se vraćaš, ne poznaješ me.
Kako mi je teško
ostaviti na tvojim grudima
moguća ostvarenja
nemogućih minuta.
U predvečerje
Persej ti kuje okove.
Ti bežiš na breg
ranjavajući noge.
Ne mogu te privući više
ni moje telo, ni moj plač,
ni reke kraj kojih snivaš
svoj zlatni popodnevni san.
Sa istoka na zapad
nosim tvoju okruglu svetlost.
Tvoju veliku svetlost što drži
moju dušu u neprekidnoj napetosti.
Sa istoka na zapad...
Kako mi je teško da te nosim
sa tvojim pticama
i tvojim rukama od vetra!
F. G. Lorka
"...Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli.
I ne znam od kog bola on je ostao,i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dusu..." Takva je nasa dusa.
Ispunjena uspomenama koje nas rastuze,nasmeju,zabole. Ponekad namjerno diramo te stare oziljke iako znamo da nas ceka neprospavana noc. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud trazimo one zvjezde ka kojima smo nekad davno upirali ceznjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalackih ljubavi.Pa se naprezemo da cujemo onaj ljetni povjetarac sto je saputao u krosnjama drveca ispod kojeg smo se,drzeci svoju prvu ljubav za ruke,skrivali od radoznalih pogleda. Ali...umjesto tog sapata samo uzdah srca svoga cujemo. Prohujalo je vrijeme i mnoge vode protekle....nema vise ni parnjaca ni zvizduka vozova koji su najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu ceka uzdrhtalog srca.Niti iscekivanja postara da nam glas od voljene osobe donese pa da po ko zna koji put procitamo rijeci koje su drhtavom rukom pisane; "ljubim te", "mislim na tebe", "nedostajes mi".Pa prislonimo pismo na grudi i uzdahnemo od nekog slatkog bola sto nam kroz srce mine... Od svega ostase samo uspomene od kojih se pobjeci ne moze.Cak i kada bi znali put sto vodi u zaborav,mi nebi posli njime.Vec se uvijek istom stazom vracamo sto vodi do mora uspomena.I uronimo u te talase koji nas miluju,nose,vuku u dubine....I plovimo,plovimo ka onim nekim dalekim,nedostiznim obalama sto nas svake noci zovu i mame. I onda se odjednom probudimo jer se uplasimo da cemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena.A kad se pogledamo u ogledalo...vidimo ispod ociju nekoliko sitnih kapi...blistavih...slanih..."
D.Maksimovic
Živim
Ja šaljem poruke, uporno,
trudim se da me čovječanstvo shvati,
a sam sebe ne razumijem.
Ja pjevam pjesme, glasne
očekujući hor planete da uspava svemir
a sam sebe ne čujem.
Ja gradim kuće - kao iz bajke
i pozivam sve hrabre prinčeve - od istine
i prelijepe princeze - od nježnosti
da poljupcem pretvore mržnju u ljubav,
a sam stojim na ruševinama.
Ja stvaram pitanja o čovjeku
i molim čovjeka za odgovor,
a još ne shvatam, da je čovjek izmišljen
da bi postojao dobar razlog za opravdanje.
Ja srećom kitim tugu
ukrašavam istinu kitanjastom laži
ja ponekad...ja...
Sad šutim i
počinjem razumijevati,
čujem, ne kitim i
jednostavno:živim!
Zlatko Adilović
Neka vam novogodišnje jutro
donese blagoslove mira,
ljubavi i sreće,
toplinom neka ispuni vaša srca...
SRETNA NOVA GODINA...2012 !
http://razbibriga.net/imported/clear.jpg
Što manje kaži...
U ljude upisuj druženja,
al nikad srca oluju.
Ljudi te pažljivo slušaju,
al samo svoj glas čuju.
Zato im što manje kaži.
Ljudi su tek onda ljudi
kad im se ništa ne traži,
a mnogo im se nudi.
Ljudi su čudne biljke.
Kad rastu - u sebe siđu.
Sretnu se. Pa se raziđu.
Ili se mimoiđu.
Miroslav Antić
http://razbibriga.net/imported/clear.jpg
Pevati kada niko ne sluša
bez struna i glasa
jer srce mi je puno
vidim samo snove.
Pevati u tišini
da se život brže završi.
Htela bih da te volim
više nego što mogu,
okrenuta od sveta
bez vremena i prostora.
Biti urezana u tvom odrazu,
u teskobi postojanja.
Htela bih da svest uronim
u tvoje spokojstvo
oslobađajući se svake suze
koju ipak moram isplakati,
na strasnoj granici
izmišljenog odnosa.
Milena Pavlović Barili
http://razbibriga.net/imported/clear.jpg
Tvoja duša šuti i govori
Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Nemoj da te vidim
Hoću da te naselim živim sobom
i da prestanem izvan sebe ići tvojim životom
Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Prije nego iz mene moju svijest izvedeš
daj da te spoznam kao istinu
Prije nego neznano odšumi moj sluh
da te čujem
kao glas koji me na svijet dozvao
I prije nego utopim te u svoj vid
da te vidim
kao svjetlo koje ostaje u sebi
Tražiti te ne znači živjeti
već slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napune
Vidjeti te ne znači umirati
već hrvati se sa sjenama mutnoga sna
u kome ti isčezavaš
Imati te ne znači hraniti se
već gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore
Izgubiti te ne znači osiromašiti
već bojati se pustoši
i naslućivati bijedu
koju za sobom ostavljaš.
Josip Pupačić
Ako miriše moja čežnja
na lipe,tek procvale,
mogla bih sunce
zakriliti šumom;
i ako se nemir moj
ogleda u reči
bila bih velika
kao Dunav od Švarcvalda...
Mogla bih biti zaljubljena
kao kakva pastirica mlada
ili orkan koji kidiše i ruši
i nove oblike od kamena stvara...
jer svakog dana mi se čini
kako priroda mi u duši
nekih novih lepota vrata otvara...
I.Uskoković
http://razbibriga.net/imported/2012/...3cd43713-1.jpg
Tajna
Spustila sam oči i zaplakala u sebi, tamo
gde niko suze ne vidi.
I poslednji, nevidljivi put, uzela sam te
na svoje srce i zagrlila kao što se san grli.
Pružila sam ti, u sebi, uvek sputavane ruke
i nevidljivo za druge spustila ih na tvoja
ramena.
A ti si s' bolom slušao nasmejane reči što sam ih
kao šarene ptice bacala u gomilu da je
zabavim.
Desanka Maksimović
http://razbibriga.net/imported/2012/...81759_o2-1.jpg
Sve je kao
Dan je kao sunčan
Ti si, kao veseo
Prolaziš, kao, ne vide te
Svima je jako lijepo
Svima je, kao, dobro
Svima je, kao, ludo...
I ti si, kao, sretan!
Živi se, kao u moru
Ptice su, kao slobodne
Budućnost, kao na dlanu
Savjest je, kao, čista
I sunce je, kao jasno
O srce, kao, pjevaj
Svi, kao brinu o svima
Svatko je prijatelj, kao
Svima je, kao stalo do tebe
I do svijeta...
I dan, kao ode
I ti se, kao smiješiš
I ništa te, kao ne boli...
Enes Kišević
Volim te
Sjedni.
Ne tu.
Preko puta.
Moram te vidjeti.
Ne, ne prekidaj me.
Šuti.
Pusti me da ti kažem
ono što sam već trebala reći.
Kad trebaš doći, bojim se tvog dolaska.
Zbog nedolaska.
Jer,
ako kasniš samo pet minuta
srce mi je u dlanu
i moja me ljubav ili možda strah
boli.
I zato ne smijem kasniti.
Već sutra može biti kasno.
A nisam ti još rekla
kako i koliko te volim.
Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, riječima.
Volim te smijehom i suzama.
Volim te tugom i brigama.
Ne. Ne gledaj me zastrašeno.
Ljubav, ma kakva bila:
neispunjena, sretna, lakomislena i površna
prava i zauvijek...
Boli.
Kad dolazim, pitam se čekaš li me.
Bojim se da jednog dana više ne otvoriš vrata.
Bojim se praznog stubišta bez mirisa, bez zvuka,
svjetla.
A nisam ti rekla:
najviše se bojim vremena koje ne čeka.
A ja kasnim.
Volim te.
I volim sve što si ti.
Tvoje oči pitajuće.
Tvoj smješak opraštajući.
Tvoj korak ohrabrujući.
Volim tvoju nesigurnost.
I moja je najčešća.
Bore na tvom licu i moje su.
I u tom trajanju ne znam da li sam učinila sve za tebe
ljubavi moja.
Iskra Tanodi
http://razbibriga.net/imported/2012/...imtepe01-1.jpg
Epilog
Nisam li drugačije zamišljao ovu noć,
purpurnu do zvijezda,
biserno-hladnom sobičku bez zidova
i dva malena svica utetovirana u tvoju kosu.
Bit će da jesam jer samo klovnovi znaju
koliko je najčešće tužno ono što izaziva smijeh...
A ja još uvijek nosim one iste
vagone neistovarene nježnosti ispod kože
kao usnulu obalu vrele krvi
u očima koje su ponekad zelene.
Na što te noćas sjeća sve to?
Dva svjetla u jednom mraku šta čine?
More ili moru...
Okean ili kap...
Trijumpf ili elegiju...
Znam,
vrijeme je rastanka
i svaka staza nekuda vodi...
osim unatrag.
A ja bih noćas upravo unatrag...
Ti dobro znaš, biseri u mom oku ne potiču od kapi
već od uplašenih svitaca koji ti više ne pripadaju.
Rukama sada gutam prazninu dok tišina postaje bodljikava,
kao noć usamljenog vojnika.
Prst sudbine... ili dva i po prsta sudbine?
Dvije jednake zvijezde nisu li najudaljenije?
U praskozorje kad nas više ne bude
ostaće samo milion pahulja vrelog snjega na vršku granate.
I mjesec je svjestan da postoji još samo dok pliva na površini vode,
kao posljednji čamac u posljednoj noći,
a srebrni trak rijeke u njegovom oku je samo mač sudbine
koja ga dijeli na pola.
Zatvori vrata,
iza crvene zavjese je i crvena svjetlost.
manje crvena, a
ja iza nje učim da zaboravim.
U svijetu slavuja i cvrčaka osim krvi postoji još pjesma,
nemoj nikad bar to da zaboraviš,
ostalo je uglavnom nevažno.
Mali moj svicu, čiji mrak noćas činis blagim ?
Miladin Berić
Nemam više vremena
Nemam više vremena za duge rečenice,
nemam kad ne pregovaram,
otkucavam poruke kao telegrame.
Nemam vremena da raspirujem plamen,
sad zaprećem šake zgorela žara.
Nemam više vremena za hodočašća,
naglo se smanjuje putanja do ušća,
nemam kad da se osvrćem i vraćam.
Nemam više vremena za sitnice,
sad treba misliti na večno i neobuhvatno.
Nemam kad da razmišljam na raskrsnici,
mogu stići jedino kudgod u blizinu.
Nemam vremena da išta izučavam,
nemam vremena sad za analize,
za mene je voda sada samo voda
kao da sam je pila sa kladenca;
nemam kad da razlažem na sastojke nebo,
vidim ga onakvo kakvo ga vide deca.
Nemam više vremena za bogove tuđe,
ni svoga nisam dobro upoznala.
Nemam kad da usvajam zapovesti nove,
mnogo mi je i starih deset zapovesti.
Nemam više kad da se pridružujem
ni onima koji istinu dokazuju.
Nemam kad da se borim protiv hajkača.
Nemam kad da sanjam, da lagano koračam.
Desanka Maksimović
http://razbibriga.net/imported/2012/...0906_sat-1.jpg
SVAKA REČ..........
Svaka reč mi opora, noć mokra, sva od kamena
usta suva, dušu od papira više ni ne osećam
nisam znala da te čuvam, u tišini te izgubila.
Obujem cipele da prošetam zaborav i snove
sto bespuća, čini mi se nikad olujna i gora
eh, da mi je sad' da u to daleko propadnem
da me skoro ne vidi, svaka nova zora …
Lutam gradom, studen vetar obraze umiva
ono ružno žurim večeras sve da rasprodam
kiša je, pokušavam da se više ničeg' ne sećam
život ide dalje, ista linija i opustele platforme
zastajem kod brda za razmišljanje, u javu ću
retko da se vratim znam, ni jedne somot usne
opet da me omame ...neće više nikada ...
Sada nikog' osim kajanja, pustoš i suze ne kunem
od juče ćutim i kidam se, tamo gde sam najtanja
nekada bih, eto, kriknula neku grubu reč il' psovku
dobro podnosim, gušim srce, zavetoh se ćutanju
tvoje ime još u sebi krijem, valjda će i to skoro stati
ne vuci me na dno...tek sam uspela polako i nekako
u hodu da zaboravim...među žive opet da se vratim …
***
stihovi razbibrigašice marabu
:bisa:
TA LJUBAV
Ta ljubav
Tako silna
Tako drhtava
Tako nežna
Tako očajna
Ta ljubav
Lepa kao dan
I ružna k'o vreme
Ta ljubav tako stvarna
Ta ljubav tako divna
Tako srećna
Tako vesela
I tako jadna
Drhteći od straha k'o dete u mraku
A tako sigurna u sebe
K'o neki spokojni čovek usred noći
Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih
Gonila ih da govore
I primoravala da blede
Ta ljubav vrebana
Jer te druge mi smo vrebali
Ganjani ranjavani gaženi dotucavani poricani
zaboravljeni
Zato što smo tu istu ljubav mi ganjali ranjavali gazili
dotucavali poricali zaboravljali
Ta ljubav cela celcata
Još toliko živa
A sva ozarena
To je tvoja ljubav
To je moja ljubav
Ona koja je bila
To osećanje je uvek novo
I nije se izmenilo
Toliko stvarno kao neka biljka
Toliko drhtavo kao neka ptica
Toliko toplo i živo kao leto
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo zaboraviti
A zatim ponovo zaspati
Pa probuditi se patiti bditi
Pa ponovo zaspati
Sanjati i smrt
Zatim probuditi se osmehnuti se smejati se
I podmladiti se
Naša ljubav zastaje tu
Tvrdoglava kao magare
živa kao želja
Svirepa kao sećanje
Glupa kao kajanje
Nežna kao uspomena
Hladna kao mermer
Lepa kao dan
Nežna kao dete
Gleda nas smešeći se
I kazuje mnogo ne govoreći ništa
A ja je slušam drhteći
I vičem
Vičem za tebe
Vičem za sebe
I preklinjem te
Za tebe za sebe i za sve one koji se vole
I koji su se voleli
Da ja im vičem
Za tebe za sebe i za sve druge
Da ne znam
Ostani tu
Tu gde si
Gde si bila nekad
Ostani tu
Ne pomiči se
Ne idi
Mi koji smo voleli
Mi smo te zaboravili
Ali ti nas ne zaboravi
Jer nemamo drugog do tebe na zemlji
Ne dopusti nam da postanemo hladni
Da se udaljavamo sve više
Odemo gde bilo
Daj nam znak da si živa
A mnogo docnije na ivici nekog šipražja
U šumi uspomena
Iskrsni odjednom
Pruži nam ruku
I spasi nas
HAJDE, POKUPI ME
Pospanim prstima krotiš mi kosu,
odsecaš pramen
kao makazama režeš komadiće mraka,
ne spuštaj olako kamen na plamen,
uzmi me za ruku iz ovog zverinjaka.
Čuj,matora,mani formalnosti,
šminka ti besmislom natapa lice,
ustacu pre jutra iz zahvalnosti
i spremiću ti kafu i prženice.
Hajde,pokupi me,
osmehom kupi me,
načisto sam ti podetinjio,
hajde,pokupi me,
osmehom kupi me,
sad kad sam skroz pojeftinio.
Vidim,nećkaš se,
u viski nokat zaranjaš,
mrštiš se i smeškaš se,
obrva te odaje,zar ne shvataš?
Hajde, pokupi me,
osmehom kupi me,
suzom mi speri čađave krmelje,
hajde,pokupi me,
OSMEHOM kupi me,
kao pauk mrežom ispleti želje.
I.M.Džule
Hoćeš li mi znat oprostit',
ako jednom opet sruši sve se,
ako neki vihor ludi,
već me sutra od tebe odnese.
More je moja sudbina,
shvati to,..draga shvati to,
ljubav si moja jedina,
ali jače je ...,jače je to.
More je moja sudbina,
Križ i Sunce jedini moj put,
ljubav si moja jedina,
ali sve,baš sve ..sve je uzalud.
Draža si mi ove noći
od svih bura,luka i dragulja,
dal' ćeš uvijek ostat' takva,
kad nas prva probudi oluja?
Hoćeš li mi znat' oprostit'
ako jednom opet sruši sve se,
dok me neki vihor ludi,
opet sutra od tebe odnese.
stara mornarska
Ništa samo ne dolazi
Sve je vise ljudske patnje
Danas kad' su duše prazne
Ništa samo ne dolazi
Već je deo Božije kazne
Mnogi teže blagostanju
Kroz imetak sve se gleda
Do spasenja dođu oni
koji pređu preko leda
Ništa samo ne dolazi
Ta istina mnoge trezni
To moramo saznat' prije
Neg' što život nas otrezni.
B.Z.
ODRAZ
Ja sam praznina, kojom nebo siri beskraj svoj
Kao nedohvatljiva tisina, u kojoj tajna ponire..
Gorda nisam
Jer, beskucnik nema dom za sve grehe svoje
Dok lice mu sapira kisa
A vetar dahove raznosi, izmedju dva sveta..
Odraz sam neba u vremenu, zalazak sunca sto ispraca
Bezglasje, u kojem umire i jutro i noc;
Kao svetlost zvezde sto rastavlja
Praznina sam
Cije srce, Ti, sobom punis...
Amra Bulut
ZIMA
Moju je dušu izmučila ljubav
Moja je duša bolesna
i sniva
Ne budite je: svaka miso boli
Moja je duša tamno golo jezero
u ladnom bijelom danu
Ne lete ponad vode bijeli galebovi
Ne šume ispod neba plavi oblaci
O kako stoji sve
ukočeno oštro bijelo!
Na blize kuće nebo palo
Na kuće nebo naslonjeno sniva
Pustite neka danas stoji sve i sniva
Danas svaki pokret boli
Antun Branko Šimić
http://razbibriga.net/imported/2012/..._2E00_JP-1.jpg