Ne zelim razmisljati, zato sam i dosla.... mrzim sopstvene misli i slabost...
Printable View
Ne zelim razmisljati, zato sam i dosla.... mrzim sopstvene misli i slabost...
o sebi i odnosu prema drugima
kako nikad ništa ne može da ide glatko, uvek neke trzavice i problemi čak i tamo gde ne bi trebalo da ih bude...
kako bih sad slatko zaspala :lol: al ne smem, probudiću se u ponoć...pa šta ću onda....
da li bih smela da joj skratim noktiće gricalicom :hm:
šta mi je to "gricalica", mnogo nešto grešim u kucanju :tupan:
Ko će doćekati dvanajes sati :ceka:
Kad ću dobiti odgovor. Večeras ili sutra. :(
nema leka za mene izgleda, vaka sam rođena :facepalm:
I tako, dodju vremena kad nemaš kome da otvoriš odaje svoje. Da oslobodiš zarobljene uzdahe i suze. Sve se nagomila u jednu tačku, u svemirsku crnu rupu odakle povratka nema. :(
Onda to preneseš negde u neki prozorčić, kao ovaj ovde. Napišeš, i opet, ništa se ne desi. Ništa nisi promenio a bolnom nisi ništa pomogao. :(
ou maj gaad, da li ću morati da slažem:hm:
o tome da li ću uspeti da odem na produženi vikend
o jedinom muškarcu na planeti koji može da me obraduje :jasenka:
gdje nestadoše dijalozi,temice..razmjene mišljenja...igrice su dobre i neka ih,ali nedovoljno je i mrtvo:huh:
o spisku stvari za put :naki1:
kako da prošetam keru kad me sve bole :hm:
di je ćak dvanajes sati :m:
kako je uzasno kad imas dva ponedeljka u jednoj radnoj nedelji :ceka: