dobro,nema razloga da ti ne vjerujem..samo šiljni recept:drnd:
Printable View
Budući da nisam preveliki pobornik genetike,ne odustajem:) oćem falinku:igra1:
Ne znam...Ja sam svoje mišljenje već dala u ranijim postovima...Teško je, kako okreneš..Rekla sam da sam imala idealnu vezu, koja je nasilno prekinuta u momentu najveće ljubavi..Znači neko je nestao iz realnog sveta...To su neopisive stvari...teško do srži...Posledice vučem i sada...Tu je bila borba sa sobom sa poređenjem osoba koje nailaze, a ništa nije bilo slično, a ti sličnost stalno tražiš...Ali ''pregrmelo'' se nekako...
Kada treba da zaboraviš osobu sa kojom si bio, pri čemu je ona otišla od tebe, i to je isto nezgodno...Ali smatram da vreme leči sve...I što je gore neko rekao, lakše je zaboraviti kada u tom nekom tražiš nešto loše kao opravdanje sebe...Da shvatiš, da te ipak nije bio vredan..čim te je napustio...:dada:
Druge slučajeve neću komentarisati..To su oni, gde se dvoje ne slažu, a opet nekako vole...Ne mogu zajedno, a ne mogu ni rastavljeno...To je već neka druga tema....
Divan post Sago:) čitajući te,po ko zna koji put zaključujem da je jedino relevantno iskustvo koje,ma kako bolno bilo,ipak ima svoju vrijednost koju dalje nosimo sa sobom kroz život.
Što se tiče onih koji nam "rane "srce pa odu prije nego steknemo snagu da ih sami izbacimo ,čak im ni vrata ne otvorimo jer eto čekamo da se promijene(kakva je to tek greška:qq: čekati da se neko promijeni)..njih je najbolje držati u prošlosti,gdje im je i mjesto..otvarati ladice,obrisati prašinu po potrebi i pamtiti ih po tome što nas više ne u(ne)srećuju..
prilikom postavljanja teme,imala sam jedan inicijalni šlagvort..koji sam nekad davno čula:"Ne mogu sa tobom,ne mogu ni bez tebe".
i tu nastaje osnovni problem..
a nisam videla, neda već tražila recepat:jede:
mislim da,nazalost,nema recepta..da svako to mora da prevazidje na svoj nacin i da svako odljubljivanje prati manja ili veca kolicina patnje:raz_125:
ma samo treba biti dovoljno, abnormalan kao ja, na primer:dada:
Ko je to lud da se odljubljuva?:pada:
@tema
Nadjes si noseci zid od neku dobro stojecu zgradu (da neje novogradnja) zatrcis se 5-6 metra i vrhom cela udaris u isti i ako se desi da se obneznanis ponoviti radnju minimum 10 puta...
a kako ću ponoviti radnju ako se obeznanim:eek:
shvatiti :aha:
vidi šta ste postova ispisali:qq:
dođe mi da se odljubim pod Itno..al odoh za sagom :say:
jeste, i ja, isto kao i vecina ovde, mislim da se bez svakoga moze na ovom svetu... i da moras i uvek moras i uvek moras prvo sebe da volis... najvise... neko se rodi sa tim, neko shvati to kad i nije toliko strasno, a nego to nauci na najtezi nacin... nikad nije kasno, u svakom slucaju... ali, opet... ako nekoj osobi, ovakav kakav sam, nisam dovoljno dobar, onda joj od srca zelim da za sebe nadje nekog boljeg... ja cu isto tako potraziti za sebe neku meni bolju... lepo je malo sazaljevati sebe... ponekad... lepo je u glavi biti glavni lik u tom filmu... ali ne treba tako ziveti... vremena imamo tako malo i ne treba ga trositi na neke osobe koje to ne zasluzuju i koje vise nisu na isti nacin u nasim zivotima... jednostavno ne vredi... jer, da vredi, mi bismo to isto vreme delili sa njima...
dakle, prica je zavrsena? pa, dobro... idemo dalje...
okrenes se, pogledas oko sebe i vidis koliko je ovaj zivot lep... kisa? moze... lubenica? uvek... setnja? film? sport? alkohol? pos'o? cutanje? ... naravno... sve to isto tako lepo mogu i sam... bistre glave... cekajuci da dodje neka nova... neka koja ce u svemu tome umeti da uziva... i u meni... i kad dodje, bicu opet samo njen... bez nekih misli poslednjih... i idemo dalje... i nadamo se da ce sto duze da traje... zauvek, ako je ikako moguce...
a ako ne?! pa, prica je zavrsena... idemo dalje...
a, patiti zbog neke osobe koja nije vredna toga? to nije dobro...
Jok, nego kvantnu fiziku http://razbibriga.net/imported/2011/12/qsr1nd-1.gif
evo citala sam skoro sve sto ste pisali.
na zadatu temu sam magistrirala, takoreci:))
dovoljno luda da se zaljubim do koske svaki put, ocu da umrem svaki put
e sad, koliko god da sam zaljubljena, kad dodjem do tacke da mi postane kristalno jasno da me osoba ne voli, potcenjuje, laze, unazadjuje, da me smatra losom, nedovoljno dobrom, da pokusava da me potcini, ili bilo sta drugo sto je lose za mene kao za ljudsko bice..tu je kraj.
ne , ne odljubim se ja na dugme.
samo odstranim osobu iz svog zivota.
mozda i pokleknem, vratim se, ocu ponovo, odustanem ponovo, ma sto cuda..al jednom kad taj proces otcepljenja pocne, on se nuzno jednom i zavrsi.
cilj nije da se odljubus.
cilj je da budes slobodan od veze koja je za tebe losa, da bi mogao da ostvaris drugu koja je za tebe dobra. ili, da budes sam. biti sam je takodje dobra stvar.
ja sam ranije mislila da se odljubim od prethodnog, kad se zaljubim u sledeceg..
a zapravo je suprotno
onog trenutka kad stavrno prebolim, moje se srce otvori ponovo, i sposobno je da voli nekog novog
patiti dugo, vise godina, za osobom koja te ne voli..ocigledan je dokaz autodestruktivnosti. mrznje prema sebi. dokaz je da to nije bila ljubav, nego opcinjenost. zavisnost. a te dve stvari nikakve veze nemaju sa ljubavlju.
najteze je sagledati sebe. sta je to, sto nas drugom coveku vuce.
ali to je jedini put.
brate mili, kakva komplikacija.. :hm:
pa ta zaljubljenost prođe ko što je i došla.. :drnd: ništa se tu ne može...
posto su nam svima odgovori puni zdrave logike,pametnog rezonovanja meni se namece samo jedan zakljucak..niko od nas nije nesrecno zaljubljen:raz_125:..
http://razbibriga.net/imported/2010/11/705-1.gif
misliš.. pa što ispisasmo 16 stranica ondak.. :lol:
bas zato..:)
http://razbibriga.net/imported/2010/11/705-1.gif
ja ne znam.. :hm: preveliki sam egoista za tako nešto.. :lol: