Prvobitno napisano od
mihaela
Kada sam ja stavila tacku,bilo je zauvijek.Kada je kraj,stvarno je kraj.Nisam odlazila na mjesta gdje izlazi i on,nisam se javljala na telefon kada me zove,niti se raspitivala o njegovom zivotu-kako zivi,gdje je,sta radi.U pocetku sam se zatvorila u kucu,prijala mi je samoca.Posvetila vrijeme roditeljima,bratu,pricali i pricali.Sjecam se koliko su se trudili da me oraspoloze,nasmiju.Igrali se drustvenih igara,bilo cega,samo da mi skrenu misli sa njega.Kada je prosla ta neka faza,pocela sam da izlazim,vracala se polako u zivot.Hvala Bogu,brzo sam dosla sebi.I naravno-klin se klinom izbija:lol: Tada sam tek pocela da uzivam u zivotu:lol: