ma jok :lol:
Printable View
odricem se satane :cruz:
sasam se setila nečega u frižideru čega ne smem da se odreknem ni po koju cenu http://razbibriga.net/imported/clear.jpg
Bila sam nečije dijete i pamtim njihova odricanja u vrijeme mog školovanja..sa lakoćom mi je otac jednom pokazao neke jeftine cigare koje je počeo da puši jer za skuplje nije imao para..bilo je to uz osmijeh,bila je to roditeljska čista ljubav koju ja tad nisam najbolje razumjela..
Budući da sam i ja već dugo roditelj,sad znam kakav je to osjećaj davati prvenstveno djetetu.mada to ne smatram odricanjem već prirodnim stanjem mene kao majke.
Ako išta ne podnosim ,onda su to naknadna "fakturisanja" vrste..ja zbog tebe nemam ovo ili ono..
kad dajete,dajete srcem i stanjem duše,roditeljstvom koje ne traži ništa za uzvrat,ne očekuje i ne "nabija na nos"
Iz devojke u zenu (majku) prioriteti se menjaju, procitala sam celu temu, pretvorili smo je u odricanje zbog dece,( a kad smo vec tamo, zbog njih bih se zivota odrekla) . Ako sam jednom od njih potrebna istog trenutka dok pijem kafu, ne odricem se kafe, odlozim je za kasnije(prioritet) . Cipele sam nakupovala na vreme taman da ih i moja Malena nosi kad poraste. ;)