Najlepši Ljubavni Stihovi

U sjenci svog straha stojim
i dozivam tvoj smijeh
zvuk odlazi u beskraj
jer nema se
na čemu zaustaviti!
nema srca na kome
se može odmoriti
i koga može trgnuti!
Nema ničega

Moja riječ kruži svijetom i luta
luta kao gusar
u potrazi za blagom
i u čijem oku blista sloboda

Riječ je luda i nema smisla
poput pijanog mornara
gubi se u mrak
a onda ujutru,
kreće za galebovima
ko zna gdje?!

To je samo moja riječ
to sam ja!
A život, život je svo to nebo
i more ispod njega!
I ti galebovi i tuga.

Život je sloboda
i moja riječ ga
ima u oku.
a ja imam tebe
i u oku i u srcu!

A ja sam opet,
samo ona riječ
a ti, ti si moja
sloboda i moj život!

I ako nekad vidiš
u ovom moru
poruku u boci
znaćeš da je za tebe
i molim te nemoj je otvarati
pusti je da i dalje luta,
jer u svakom trenutku
znaćeš da je moja riječ
ljubav
i da dok stojim
u svojoj sjenci straha
osmijeh ti dozivam
sa "volim te"!

Đ.Mitić

Čuvar cvjetnih polja

Bilo je nečega tajanstvenog u tom plamenu naših pogleda,
u toj neprestanoj borbi cvjetova i nesigurnih riječi,
taj mali rat između dvije tuge,
vino izmiješano u čašama,
muzika poslije ponoćnih vijesti,
na uzglavlju u toplini naših tijela..
I vjerujte,
ja danas strepim nad svakim buđenjem,
za mene je opasnost taj zrak mirisnih narandži.
I bilo je nečeg,
znam da je bilo malo ljubavnog u toj kratkoj epizodi,
koja je živjela na vašim usnama..

Predivna gospođo,
vi ste taj ulazak u ozbiljno neozbiljno shvatili,
a meni su se otvarali vidici,
meni su u očima planule zore
lomeći mi srce u beskrajnim zvucima
- vasa lomna bojažljivost u velovima snova..

I vjerujte,
i danas strepim nad svakim buđenjem.
Za mene je svaka opsanost vlak koji donosi mirise juga
u ovu mirnu sliku davnine.
I nema toga više kao nekad,
ovo je druga mladost,
ovo više nisu hrabri vulkani
i ne govori se kao nekad.
Predivna jasnoća mojih retrospektivnih lutanja,
očajničkih pokušaja bjekstva..

Noć
i eine kleine nacht musik
kao zvono nad čelom,
kao luna nabrekla nad površinom oceana koji umiru.
I još ima neotvorenih strana i tajanstvenosti u pogledima,
kao da nismo oboje poraženi u tom malom ratu ljubavi
između dvije tuge..

Željko Krznarić

http://razbibriga.net/imported/2011/...51711850-1.jpg

Samoća


Sve dok si strasna i bludna,
ma luda gadna i čudna,
sa telom starim i sedim,
il' pupovima zavejanim
belim:
ja te grlim osmehom bledim
i branim.

Ja te žalim
ruke mi drhte, k'o suve grane,
sa kojih neko jabuke pobra.
Ja ih pružam
klecajući ulicama malim
tebi,prošla u svili il' krpi
za san si dobra.

Samo kad me prošlosti sećaš,
i nesto novo i bolje obećaš,rajske mi tajne nepoznate kažeš:
da hoćeš k'o sestra bratu
da mi pomažeš....

Na mom se licu sve ugasi,
i đavo se javi u jednoj grimasi,
što se smeje i gadi.

Miloš Crnjanski


http://razbibriga.net/imported/2011/06/samoC487a-1.jpg

Pjesma

Koji smo danas dan
Mi smo svi dani
Prijateljice moja
Mi smo čitav život
Ljubavi moja
Mi se volimo i mi živimo
A ne znamo što je to život
I ne znamo što je to dan
I ne znamo što je to ljubav

Jacques Prevert

Bog mi je svjedok

Koračala si za
mojim stopama u
snjegu
tražeći smrznutim rukama
toplinu
u mojim prstima.
Vjetar je zanio
tragove
neistine i laži.
Bog mi je svjedok

Sve je ovo, gospodo,
lažna priča,
rekla si
bez trunka grižnje
savjesti.
Bol odzvanja
očajem.
Bog mi je svjedok

Sumoran trg.
Krupne pahuljice
u tvojim očima.
Poneki usnuli
prolaznik.
Stih umrlog
pjesnika
ispisan na spomeniku
poginulog komarca
dok eho moje
istine
razdire ponoć.
Bog mi je svjedok

Grad bez sladoleda,
taksista bez
taksimetra,
vino bez mirisa
kupinovog vina.
Gdje si zalutala
ljubavi?
A ja,
ja sam ostao
tu negdje, isti.
Bog mi je svjedok

Volio sam te u
ponoć
dok si spavala
sneguljičinim snom,
gledao i milovao
do jutra.
Bog mi je svjedok

Izmicali su pejzaži
djetinjstva,
prve mladosti
napaćene
zatrovanim meduzama.
I jednom,
i ponovo
oni su govorili,
treća je sreća
povjerovao sam.
Bog mi je svjedok

Htjela si da ti budem
ljubavnik,
prokleti nogoljubac
za trenutke
razonode.
Pristao sam i na to.
Bog mi je svjedok

Gurnula si me
nogom,
kao pseto lutalicu
što gladno skapava
ispred tuđeg
praga.


A ja,
ja sam te
volio
djetinje, iskreno.
Volio sam te
najsretnije, nježno.
Danas,
danas te volim
najnesretnije, tužno.
Bog mi je svjedok


Romualdo Miralles

Mozda

Mozda smo I mi mogli imati sve
Nezne uzdahe,skrivene poglede,ljubavne dodire
Al ljubav putuje, od nas daleko je
Ma mozda smo I mi mogli imati sve
I prosle godine I vreme buduce
Ali kasno je za sve kasno je

Daj ne porici da voleli smo se
Da nekada davno delili smo sne
Jer prosle godine ni vreme buduce
Nece izbrisati tragove, nase tragove…
A mozda smo I mi mogli imati sve
Ali ipak kasno je, za sve kasno je!!!

Ref:Al ti opet tu si
Dolazis polako trazis me u snu
Pruzas mi ruke svoje
Govoris mi milo moje
Al iz svakog sna prevaren se budim
I umesto tebe jastuk grlim I ljubim… zauvek!!!

Pesma za nas dvoje

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.
Pijana kiša šiba i mlati,
vrbama vetar čupa kosu.
Kuda ću?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut.
Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zašto se nismo sreli nikad?
Il je već bilo?
Trebao korak?
Možda je sasvim do mene došla.
Al' ja,
u krčmu svratio gorak,
a ona
ne znajući-prošla.

Miroslav Mika Antić

Danas

Danas bih mogao…
voljeti te kao jučer,
kao sutra,
kao svaki dan.
Danas bih mogao..
otići daleko…puno dalje
no što je vrijeme,
puno dalje no što oči dosežu.
Danas bih mogao
pružiti ruku
niz križaljku zbunjenog
srca
i dotaći zlatnu ribicu za sreću.
Danas bih napokon mogao
probuditi se sretan
kad sam već tebe sanjao
i tvoje usne snom ljubio!
Sve bih danas mogao
jer danas je dobar dan :
za herojski život običnog tempa,
za ljubav i poneki poljubac
što ga tamo daleko
na tvoje čelo
smješta povjetarac
ušuljavši se izmeđ´ zavjesa
nošen mojom željom…
i srebrnom trakom mjeseca

Jorge Luis Borges

Prisutan kao svjetlost bez glasa


Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.


Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.


Enes Kišević

Iz Indije

Lepota ove hlajdane planine,
sene zelenog kestenova granja,
ovi potoci blagog oticanja
gde svaka žalost nestane i mine.

Mukli šum mora u tom stranom kraju,
pocinak sunca kad za gore pada,
skupljanje u tor i poslednjih stada,
borba oblaka u nebeskom sjaju.

I sve od ove prirode bogate,
što nam je tako raznoliko dano,
sve me to muci kad nisam uza te.

Bez tebe sve me vrijedja i ranjava,
bez tebe tu me mori neprestano
uz mnogu radost mnogi jad i strava.


Luj De Kami

Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.

U divljem naletu nasrćem i skačem
I k'o crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom


Bodler

http://razbibriga.net/imported/2011/...Ep3kowV_-1.jpg

Tijelo žene

Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
ima li veće nježnosti nego što je moja
dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeći u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
perunija, azaleja, robinija hispida.

Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
svoje ruke, rastužena i vječna,
sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku sto ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

Ima li ljepše od tvoje kovine,
od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
što tone i što se ljulja između tvojih obala.

Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

Zagledan u beskrajne prostore otvaram
dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
od mene u meni, jednako i jednako samo.

Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa.


Zvonimir Golob

http://razbibriga.net/clear.gif

Kad dohvati dragana vrč u ruku, idoli se smjesta, svi povuku.
Plačem pred nogama njenim, hoće li primit' moju ruku?
Poput ribe sam u moru, možda me draga ulovi u mrežu!
Tko vidje joj oko reče: stražar gdje je, da ulovi p’janu?
’Ko Hafizu nek’ zaigra mu srce, tko dobije vina vječita čašu.

Hafiz


http://razbibriga.net/imported/2011/...KaMr4AQq-1.jpg

Kose raščupane, smijući se, opijena, halje raskopčane,
pjevajući, bocom u ruci,narcis-okom zavodeći,
tužne riječi mrmljajući, sinoć, oko ponoći, do ležaja moga dođe.
Na uho mi tužno šapne: "Da li spavaš, ljubavi moja?"
Kad' zaljubljenom daju takvo noćno vino, ako u njem' ne uživa,
ljubavi je izdajica.
Idi Zahide ! Ne prigovaraj pijancima, jer nam Dana Postanka,
drugo nije dano ništa.
Što god nam je On točio, ispili smo, bilo da je vino rajsko, bilo zemaljsko.
Osmijeh čaše vina i raščupan uvojak drage,
kajanja su mnogih, pa i Hafizova ismijali!

Hafiz

http://razbibriga.net/clear.gif

Sve o Ljubavi naučili smo -
Azbuka – Riječi – Prva Glava -
Potom golema Knjiga – potom -
Otkrovenje se – okončava -
Ali Neznanje u očima
Jedno smo Drugom opazili -
Božanstvenije no Djetinje -
Jedno smo drugom Dijete bili -
Dok smo kušali objasniti
Što Nijedno neće pojmiti -
Vaj, ta Mudrost je pregolema -
A Istina je – od sto niti!

Emili Dikinson

Polje

Večer polako umire
ko što se skromno ognjište gasi.

Gore, na brdima,
pokoja iskra ostaje.

A ovo slomljeno stablo na belome putu
tjeskobom suze izaziva.

Dvije grane na ranjenom deblu, po jedan
list, suh i crn, na svakoj grani.

Plačeš? … Među topolama zlatnim,
daleko, sena te ljubavi čeka.

Antonio Machado


http://razbibriga.net/imported/2011/...Tu9O1EM6-1.jpg

Voljena

Voljena, lahor mi šapće
o tvojoj haljini bijeloj…
Oči te neće vidjeti,
srce te moje čeka!

Ujutro mi je vjetar
donio ime tvoje,
a jeku tvojih koraka
gora stalno ponavlja…
Oči te neće vidjeti
srce te moje čeka!

U zvonicima tamnim
žalosna zvona zvone…
Oči te neće vidjeti,
srce te moje èeka!

Po udarcima čekića
crni lijes naslućujem,
a mjesto tvoga groba
po udarcima lopate…
Oči te neće vidjeti,
srce te moje čeka!


Antonio Machado


http://razbibriga.net/clear.gif

Ja znadoh oči

Ja znadoh oči- o te oči!
Kako ih ljubljah, sam bog zna!
Od njenih čarnih, strasnih noći
Ne mogoh otkinut dušu ja.
U ponorima tog pogleda,
što život do dna razotkriva,
Takav se u njem bol ogleda,
Takva dubina strasti skriva!
U trepavici sjeni tada
Disaše tužan i čudesan,
On sav umoran, k’o naslada,
I, kao patnja, sav udesan.
I nijednom se to ne zbude
U trenucima divnim onim
Da me susretom ne uzbude
I da bez suza u njih ronim.


Fjodor Ivanovič Tjutčev


http://razbibriga.net/imported/2011/...morneoci-1.jpg

Dušo moja

Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.

Zvonimir Golob

http://razbibriga.net/imported/2011/08/5432Photos-1.jpg

Voleo bih....

da si šapat vetra,da me dražiš tvojim dahom,
kad poželis da me nosiš
u daljine,jednim mahom
...Da si Sunca zrak,da si tu - da je svetlo,
kad te nema da je mrak,
Da te vidim,da si pored,
i priznam da postojiš.
Da te osetim bar jednom
i pustim da me osvojiš..
Da si živa,topla,meka daha koji stvara
vulkan osećaja,
smešten u tvom srcu,...u tvojoj duši..
Voleo bih da te milujem..
pogledom..
rečima..
dahom..
voleo bih..
da tvoj pogled otapa led i čemer koji steže moju dušu..

Halil Gibran


http://razbibriga.net/clear.gif

Osam izgubljenih stihova



Prvi je o tebi, ali neodređen.
Ono čega nema ostaje i peče.

Drugi je o tebi. Jabuke i voda
drhte u daljini dok uza me hodaš.

Treći je o tebi. Ne poznam ga više.
Samo svjetlo munje, vedro crne kiše.

Četvrti je o tebi. Ne vidim ti oči.
Tragovi u blatu, koraci u noći.

Peti je o tebi, a ti si daleko
do mrtvoga mora otišla si rijekom.

Šesti je o tebi, kao da te ima,
kao da si ovdje. Veče je, i zima.

Sedmi je o tebi, jedva da ga čujem.
Pod grlom u mesu skriva se. I ruje.

Osmi je o tebi. Govori i ćuti.
Ponavlja ga ptica. Ti ga nećeš čuti.

Zvonimir Golob


http://razbibriga.net/imported/2011/...uvaralw2-1.jpg

Ja te obožavam


Ja te obožavam ,kao nebo noću
O posudo tuge,i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve višwe što mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
što ga je do neba već priroda dala.

U divljem naletu nasrćem i skačem
I k'o crv lešinu,ne bih dao jačem
I meni je draga u očaju slijepom
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.

Bodler


http://razbibriga.net/imported/2011/...Q4cPW2J1-1.jpg

tuj sam te ceko....
i meni je taj stih omiljen....ta emocija me u srce dirnula :D

Oči moje drage dok me ispraća


Draga moja ima oči kao kapi kiše u ruži
Dok me ispraća na pragu našeg doma
Pod krovom naših godina igra tamno sunce
U damarima našim sevaju munje očaja

Preko brda ljubičastih klizi topli suton
I ulazi u moju dragu kao kradljivac mirisa
Draga moja stavlja uvo na školjku i ne
Čuje ništa samo udar talasa morskih

Ona maše rukama kao lastavica ne vidim
Više ništa ali ljubim dragu u oko ljupko
I slutim gorke godine odsutnosti pusto je
U svim stvarima ostaje srce napuklo



Jovica Đurđić


http://razbibriga.net/imported/2011/...raagain1-1.jpg

Ti si moj trenutak i moj san

i sjajna moja reč u šumu

i samo si lepota koliko si tajna

i samo istina koliko si žudnja.



Ostaj nedostižna, nema i daleka

jer je san o sreći više nego sreća.

Budi bespovratna, kao mladost.

Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.



Srce ima povest u suzi što leva,

u velikom bolu ljubav svoju metu.

Istina je samo što duša prosneva.

Poljubac je susret najlepši na svetu.



Od mog priviđenja ti si cela tkana,

tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.

Ti beše misao moja očarana,

simbol svih taština, porazan i leden.



A ti ne postojiš, nit' si postojala.

Rođena u mojoj tišini i tami,

na Suncu mog srca ti si samo sjala

jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.

J.Ducic

Ti si moja ljubavna pesma
moja prva misao
kad me jutro probudi
ti si potreba i smisao

Ti si tim za koji oduvek
iz sve snage navijam
mnoge zene lude za tobom
a ti meni pripadas


Da te volim, malo je reci
ti si moj par pod zvezdama
i ja nista ne bih znala o sreci
da te jos nisam pronasla

Da te volim, malo je reci
ti si moj par pod zvezdama
i ja nista ne bih znala o sreci
da te jos, da te jos nisam pronasla

Ti si moja zivotna ljubav
neko ko me zagreva
kad je hladno i svuda je tama
ti si svetlost jedina

I mada znam da ponekad sumnjas
iz nekih starih razloga
ti si poslednji na ovom svetu
koga bih ikad izdala

:heart:


http://razbibriga.net/clear.gif

http://razbibriga.net/clear.gif

STOMP ZA DRAGOG

Kao astralno posmatranje
neizvesnog trajanja
pa se udaljiš malo
žmirkavo licitiraš
odugovlaćiš
zveckanje kriterijuma
uslovljavanje da pukne sumnja
poput luftbalona u prenaprezanju
i gle!
raspršiš grlen smeh
poput bućkanja "žabica" po vodi
i-baš-te- briga-jer-ti-tako-hoceš
prstima pastelnih tisaka
jer slika zahteva nežnost
kao glans na putenoj ponudi
i ti je maziš kolebljivo

Eh moj Dragi
jedan si obljub poželeo
kako bi nebo zajecalo
ogladnelim izazovom
od pogleda užarenih
u noći gologlavih oblaka
i ugriza meseca po telu
kao stigma probudjenih

Kako bi glasno odskočilo jutro
o ledinu priznanja
da čežnjom vremenim u tebi
i bez prisile - istina:
šepurenje obeliska
ti spreman za jutarnji galop

Eh moj dragi
rasprodajem groteske iz prošlosti
i muziku blokeja čizama lutalica
u raskoraku dotrajalih ljubavi

Danas otvaram izložbu holograma
po zidovima moje duše
ulazak je besplatan.

/APČ/

Pjesma za nas dvoje


Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.
Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci-prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da,mora da je tako

I OPET MI DUSA SVA O TEBI SANJA

I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tamni oblak kad sa neba mine.

I opet si meni čista, sjajna, vedra,
Iz prizreka tvoga blazenstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gled'o ti oči što se slatko smiju.

Tako vita jela koju munja zgodi
Još u nebo gleda i zivota čeka
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih ce nova zagrmiti jeka..

Santic

Lična poruka -
Françoise Hardy

S druge strane telefona je vaš glas.
I tu su reči koje necu reći.
Sve te reči koje su zastrašujuće- čim nisu duhovite.
Reči iz previše filmova, pesama i knjiga.
Želela bih vam ih reći
I zelela bih ih živeti.
Ali neću.
Želim ali ne mogu.
Ja sam ta koja izgara
I znam gde ste vi.
Dolazim, sačekajte me, upoznaćemo se.
Sačuvajte mi malo svog vremena,
ja za vas imam citav život.
Htela bih doći, ostajem, mrzim sebe
Neću doći.
Želim, ali ne mogu.
Trebala bih vam reći.
Trebala bih doći
Ili bih trebala spavati.
Bojim se da ne budeš gluv,
Bojim se da ne budeš kukavica,
Bojim se da ne budem indiskretna
ne mogu vam reći da te mozda volim..

Ali ako ikad poverujes da me voliš
Nemoj misliti da mi smetaju tvoje uspomene.
Trči, trči -sve dok ne izgubiš dah..
Dodji me potražiti.
Poveruješ li jednog dana da me voliš
I ako ti toga dana bude teško
da vidis kuda te vode svi ti putevi-
Dodji,potraži me.
Ako te život umori,
Ako ti dosadi,
Misli na mene,
Misli na mene.

Ako ikad poveruješ da me voliš
neka ti to ne predstavlja problem
Trči, trči sve dok ne izgubiš dah
Dodji me potražiti.
Ako ikad poveruješ da me voliš
ne čekaj ni jednu sedmicu, ni jedan dan-
jer ne znaš kuda te život vodi.
Dodji,potraži me.
Ako te život umori,
Ako ti dosad,i
Misli na mene,
Misli na mene.

http://razbibriga.net/clear.gif

PODJI
Sesil Šabo

Pođi kud bilo
put neba,
put mora,
na lednik
ili siđi u ravnice.

Traži šta bilo
rad
lepotu
ljubav!

Učini to sa dušom
punom snova
i svetlosti
sa dušom
punom dobrote i snage
za praštanje.

Ako se već desi da
padneš
ustani!
iznova kreni
iznova počni,
uporno,
mirno,
kao što to rade deca na
plaži
gradeći od školjki
morskih i šljunka
brodove
koje prva plima zbriše
a deca novu lađu,dvorac
novi
naprave opet već sledećeg jutra.

Pođi,
uprkos svemu!
Samo,
okončaj započeto delo!
Voli
i stvaraj!
Kuj!
Prekuj zemlju,
nebo i more!
Ali okončaj započeto
delo.
I delo tvoje
nek lepotom zrači!

http://razbibriga.net/clear.gif

"Kud lutaju misli, zore,
i nestajem preko dana,
odlazi mi život, snaga,
a ja hoću, a ja moram
samo tebe zvati draga.

I dok sve mi ukazuje
da je život k'o bespuće,
lutam, pevam i tugujem,
a hteo bih sve to znati,
postajati, ustrajati,
a jedino što još mogu -
mogu tebe dragom zvati.

Pa kad ono noćna mora
probudi me u osami,
il san neki kao java:
sanjam kuću i zavičaj,
neki vajat tu ostraga,
meni dođe da sav vrisnem;
al' jedino što još mogu -
mogu tebe zvati draga.

Čekam noći da me skriju
pa da s njima zadrugujem
i odbacim sve što moram
da zbog njega psujem,
trujem i tugujem,
i satima da mirujem
ispod lipe pokraj praga
i šapatom, i tišinom,
da te zovem noćas draga."

PIŠI MI NA ZELENU ADRESU
Izet Sarajlić

Piši mi na zelenu adresu ljeta.
Poljupci koje mi šalješ neka bude posljednje večernje novosti.

Glava mi je puna nekih divnih soneta,
a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti.

Jutros su opet pisali nešto povodom moje
najnovije zbirke.
O uticajima ponovo izmislili su čitave priče.
Najveći uticaj na mene izvršila je
jedna apsolventkinja germanistike,
ali to su prećutali, jer, zaboga, koga se to tiče.

Koga se tiče to što si ti za mene i Honolulu i
Madagaskar i Meksiko,
Istorija koju, klecajući, obiđoh uzduž i popreko.

Tvoje ime nije ušlo ni u jedan leksikon.

Nema te ni u jednoj enciklopediji,
ni u jednom “Ko je ko”

Ali za mene ti si sve, kao vojniku prvi dan mira,
krevet i suze i cvijeće u vazi.

Tvoje oči su mi jedina lektira
u ovom danu koji prolazi i odlazi.

http://razbibriga.net/imported/2011/...125ee940-1.jpg

NE ZABORAVI
Dario Deleut

Ne zaboravi…
Da vrijeme koje je prošlo
Umorilo me je
Otelo ono što bi mi sada dobro došlo
Onako dobro kako ti dolaziš meni
Na momente
Kratke
Intezivne
Življena, disanja vrijedne
Pitanje je šta učiniti kada odeš
Kada te ne bude tu
Kada odneseš mirise daljine
Mirise snova i daleke zemlje
Da li ću i onda sjesti
Pisati, tebi
Hoću li te i onda jednako voljeti
Kada odeš
Nekom drugom
Boljem
Ili onom što te ne zaslužuje.
Ja sam uvijek osjećao
Znao
Da vrijeme koje prolazi
Nešto mi odnosi.
Je li to nešto nosilo tvoj lik
Da li mi se osmjehivalo
Veselilo kao ti
Ne znam, ne mogu reći
Ali
Vjerujem da sam te oduvijek
Od prvog trena
Znao prepoznati
Osjetiti
Ono što doći će
Predosjetiti
Volio bih znati kako
Zaustaviti da mi
Polako
Neprimjetno kao pustinjski pijesak
Kroz prste
(Lagano)
Nestaješ i prolaziš
Nakon svega
Sada vidim
Sada znam
Osjećam i
Mogu gubitku ime dati
Mogu ga ljubavlju nazvati

http://razbibriga.net/clear.gif

NAJAVA RATA
Željko Krznarić

Najavljujem ti rat
po svim pravilima.

Evo
najprije ti šaljem protestnu notu
jer si uznemirila moj ljubavni prostor
i namjerno si ubacila te šarene balone
u moje vidokruge.

Zatim šaljem ti protest
jer si me mučki i bez ikakve najave
ranila toplim pogledom.

Najavljujem ti rat
bespoštedan
rat do posljednjeg poljupca
rat u kojem ćemo najvjerojatnije
oboje biti poraženi
i ove riječi su samo prethodnica
vojske pjesama koje će se boriti
na mojoj strani.

Najavljujem ti rat
totalan i iscrpljujući
bez primirja i zatišja
neće biti smrti ali bit će bola.

Zahtijevam da se poštuju
odredbe o ratovanju
da se oružje nosi na vidljivom mjestu
i bez lukavstava molim
bez ikakvih tajni.

To mora biti
najveličanstveniji rat u povijesti

Jedino kažem
smrti neće biti
ali bit će bola.

http://razbibriga.net/clear.gif

SVE ŠTO ŽELIM DA ZNAŠ
Danica Radović

Pustila sam te u život.
Nisam birala, a nisam se ni pitala da li će tako da bude.
I sada više ne mogu da te pustim od sebe.
A i zašto bih te puštala…
Ne znam šta si u mojim očima pokušavao da vidiš,
šta si vidio,
i šta bi želio da vidiš.
Ali znam da sam ti dopustila da vidiš mnogo više nego bilo ko drugi.
Možda sam i ja mogla da vidim i znam mnogo više o tebi,
ali me je sputavalo to što sam svaki put u tvojim očima tražila samo jedno – svoj odraz.
I znaš, ponekad sam ga i pronalazila.
Ali čim bih pomislila na … ljubav, sebe više ne bih vidjela.
Jer, zabranjuješ mi da se nadam, a sve dublje me uvlačiš u san.
Ti budiš nemir i daješ sebi za pravo da nikada ne prestaneš da činiš moje snove i većim i daljim.
Ipak, budiš radost i znaš kako da oživiš život u meni.
Naučio si me…
Da želim, ali da se ne nadam.
Da zajedno možemo sve, ali da je iznad svega izbor u nama samima.
Da sada možemo mnogo, ali da ćemo jednom moći mnogo više.
Da neke stvari čekaju pravo vrijeme, a da pravo vrijeme čeka nas.
Naučio si me da između riječi i ćutanja odaberem riječ
i da onda kad govorim, govorim ono što želim.
Ti si birao da slušaš ono što kažem,
a ja sam birala da kažem ono što želim da čuješ.
Želim da čuješ da uspijevaš svu vječnost pretvoriti u jedan trenutak – onda kad si tu.
I da je taj trenutak sve što mi nedostaje u životu.

http://razbibriga.net/clear.gif

PAUZA
Mehmed Meša Begić

Današnja kiša nema kraja.
Današnja kiša je izgubila svoj početak.
Koračam prema tebi
razmišljajući koliko se već dana
Ovako viđamo.
I pričamo.
Pričamo kao i uvijek – polako i pametno.
Sve što sada vidim podsjeća me
na Onaj Grad
koji našoj vrsti na kraju ostane.
Naša vrsta voli starinske filmove.
Oni hrane usvojene taštine.
Tvoja tišina mi opet bistri misli.
Kad prođe pokloniću ti svoju.
Nek’ vode ljubav kako to samo tišine čine.
U pauzi Svega beznačajno ti govorim
što sam sutra želio reći. I juče.
Kiša još pada i nije hladno.
Kafa u šoljicama strpljivo čeka
pokoravajući se
dobovanju naših čežnji.
Volim kišu kad nije hladno
i kad pijemo kafu tamo
gdje posluga ne voli svoje
goste,
tamo gdje ni muzika nije dobra.
Na takva mjesta odlazimo sve više,
naročito kada ovakva
kiša pada… kada sve ostaje iza nas.
Pitam se hoću li u Drugom gradu
imati svoje mjesto
i nekog poput tebe
da mi upotpuni
popodneva mokrih utoraka,
srijeda, ponedjeljaka
i onih ostalih.
Pomalo se brinem.
Ne zbog sebe, već zbog tišine
Znaš već… Znam da znaš.

http://razbibriga.net/clear.gif

ŠTA TI NEDOSTAJE NOĆAS
Željko Krznarić

Šta ti nedostaje noćas
mislim osim mene
jer drugo je sve u redu
drugo nije važno u ovoj noći
jer zvijezde će ionako padati
i ovdje
i na zapadnim i istočnim obalama
mene nešto drugo zanima
mene zanima što da učinim
s ovim depresivnim
magnetskim poljem
i kako da umaknem nepovoljnim
strujanjima vjetrova s juga
koji u tvom srcu stvaraju
zrakoprazne prostore
što ti nedostaje noćas
osim kucanja sata
mislim osim mene
jer sve drugo nije more koje se pjeni
nije to šlag na sve
posebno na ono što me dovodi
do ludila
pazi
jutra će svejedno dolaziti
bez obzira na naša stanja
ali mene nešto drugo zanima
meni to što me ubija
može biti slatko
i suzama razmazano lice
može i to
a to što ne možeš pogledati u oči
nikom
hajde molim te
ti baš kao neko dijete
uživaš u svemu što ne možeš promijeniti
ma priznaj
da ti ja najviše nedostajem.

http://razbibriga.net/clear.gif

DEVOJKA LUTALICA
Johanes Jensen

Ko si ti, devojko divlja,
što lutaš sama po ulicama
i boriš se s vihorom jakim
pod crvenim sutonskim suncem?

Da li si zbog toga takva
što imaš dogovor s vetrom?
On ti je letač!

Vihor pritiskuje ljubavno
tanku ti suknju na kolena
Vetar ti nežno ocrtava
mladi struk, koji luta!

Zašto napinješ grudi pred vihorom?
On će te poneti, ne budi uporna tako!
Vihor – pa to sam ja!

http://razbibriga.net/clear.gif

59 centi kilo
Čarls Bukovski

Volim da gluvarim po običnim mestima
i posmatram ljude
sa distance.
Ne želim ih previše blizu
jer će početi
da me guše.
Ali u samoposlugama,
perionicama veša,
kafeima,
na uličnim ćoškovima,
autobuskim stanicama,
u restoranima,
dragstorima
mogu da gledam njihove pokrete,
lica
odeću…
da posmatram način na koji hodaju,
stoje
ili šta god da rade.
Ja sam kao rentgen
volim ih takve:
izložene pogledu.
Zamišljam ih u najboljem svetlu.
Zamišljam da su hrabri i ludi.
Zamišljam da su divni.

Volim da gluvarim po običnim mestima.
Žao mi je svih nas
ili drago za sve nas
uhvaćene žive
i kao takve zbunjene.

Ne postoji ništa bolje od naše
komičnosti,
ozbiljnosti i
naše glupavosti
kupujući čarape,
mrkve,
žvake,
časopise,
kondome,
slatkiše,
lak za kosu
i toalet papir.

Trebalo bi u to ime da zapalimo
ogromnu vatru radosti
i da čestitamo sebi
na našoj izdržljivosti.

Stojimo u dugim redovima
šetamo naokolo
čekamo.

Volim da gluvarim po običnim mestima
ljudi mi se otvaraju,
a i ja njima.

Žena u 03:35 posle podne
vaga purpurno grožđe i
krajnje ozbiljno
gleda u vagu
ima na sebi jednostavnu zelenu haljinu
sa motivima belih cvetova
a zatim uzima grožđe
i pažljivo ga stavlja u belu papirnatu
vrećicu.

Samo taj prizor te dovoljno prosvetljuje.

Generali i doktori mogu i da nas ubiju
ali mi smo ipak
pobedili.

http://razbibriga.net/clear.gif