Mnogo puta smo bili u situaciji da ostavljamo ili smo ostavljani. Neki raskidi su vec izvetreli u nasoj memoriji, a neki su se duboko urezali. Zasto je to tako?
Printable View
Mnogo puta smo bili u situaciji da ostavljamo ili smo ostavljani. Neki raskidi su vec izvetreli u nasoj memoriji, a neki su se duboko urezali. Zasto je to tako?
Vidi stvarno.. ne mogu se setim svih raskida baš najjasnije.. :hm:
svaki raskid je bolan... ako nije bolan sam cin raskida, onda je bolno sve ono sto se desava pre istog... tako da... ziveli... :(
intenzitet bola nije isti kod svakog raskida, zavisi od "dubine" emocija.. ako je veza bila povrsna, svakako nece "dugo" da boli kao sto bi recimo ako si sa nekim proveo godine, pa se na kraju ipak razidjete... drugo, okolnosti koje dovode do raskida takodje igraju veliku ulogu...
zar postoji nebolan raskid?
misim ako me zabole patika, ondak me zabole patika..
al to znaci da duzina pamcenja ne zavisi od "bolnosti" raskida, vec od dubine ljubavi..koja je tom raskidu prethodila..
pamtim neke divne ljubavi, i bas ih pamtim..sa osmehom:)
i znam da su imale bolne raskide, znam razumski..racionalno.
al je taj bol iscilio odavno..
to je lepota zaboravljanja.
zaboravis ruzno.:)
upravo tako.:aha:
Ponesemo bol sa sobom i nakon što odemo ili što odu od nas..ona ostaje u nama i kad je gajimo i kad ne brinemo o njoj..tu je da opominje ili da podsjeti ..evoluirati i voljeti ili ne voljeti ponovno..naučiti nešto o sebi i ići ili ne ići dalje..mora da boli
e vala ako nema sta pametnije da nosim, ne nosim ni bol..
naravno da mora da boli..mesec, dva sest..godinu..pet godina.
ali na kraju mora da prodje..
inace nije bol, nego psihoza..
a ne mozes sipati nista u vec punu casu.
ko ne pusti stari bol, ne moze osetiti novi..tj, ne moze ponovo voleti.
Šamar. Jaki. Bila je to fizička bol, ali i veliko olakšanje.... Znaš onaj osjećaj kad se rastaješ i pozdravljaš s nekim sat, pa još sat, pa do zgrade, pa do ulaza, pa..... A kuva i u meni i u njemu. Ja bih da pobjegnem, a on bi da me kazni.... Da, pamti se....
Mene bol ne plaši. Ta emotivna bol. Što jače boli, prije će doći do dna tj.vrhunca..... A onda raširiš krila i uzletiš.
meni nisu svi raskidi jednako bolni, veza u koju sam sebe najvise ulozila i gde sam najvise volela, onako iz dubine duse i punim srcem i dan danas boli
Jos uvek, posle koliko godina?
Ja sam nekad mislio da jedan rastanak ziv necu docekati koliko je bolelo a danas ravnodusno prolazim pored te osobe i cudim se sebi sta mi tad bi.
zasto bi me bol koju osecam sputavala? to je nesto sa cim se zivi
mnogo je godina proslo..
Sto kaze vrludava mislim da vise boli taj neki osecaj poraza, nije to stvarna tuga za tom osobom vec sto nismo uspeli a mnogo smo voleli i ulozili u nesto.
Secanje na to moze da nas pobrka pa da mislimo da jos uvek patimo za tom osobom ali to je varka.
Zato i kažem da se ne bojim bola. Znam da je rastanak kraj, ali i početak.
Kad se samo sjetim koliko je bolilo kad je otišao.... Jako jako jako. Više je bolilo što me je ostavio nego što je otišao. A danas mi je svejedno. Voljela bih da popijem s njim kavu, ali i ne moram. Ali trebalo je puuuno godina da dođem do ovoga.....
Razumem te u potpunosti, bolela je i povredjena sujeta ali bol te i ojaca, suocis se sa sobom i shvatis kako mozes i bez te osobe, ma mozes bez svih, i ne samo to vec mozes opet da volis.