Prvobitno napisano od
pričalica
ne želim ništa više nego što imam...ni kad je moje lično vreme u pitanju, niti bilo šta drugo. svoj život ne gledam kao podređen, živim upravo onako kako sam ga gradila prethodnih dvadeset i kusur godina.
pogotovo ne smatram da sam žrtva svoje dece. ne bih im taj krst nikada ni svesno ni nesvesno natovarila na njihova pleća....
desi se ponekad da padnem u bedak, ali to nema toliko veze sa ''žrtvom'' nego sa nečim drugim što ovde nije tema.
žene koje ne vode brigu o stanju svoje duše i tela izgovarajući se na decu, uvek bi našle neki izgovor za svoju lenjost (što možda zvuči paradoxalno :lol:)
na primer, nju ne mrzi da umesi 22 kile kiflica ali je mrzi da opere kosu i da se namiriše....tako nešto.