Prvobitno napisano od
smotana
Možda muškarci i više pate, otkud znam...kad baš vole mislim da vole jače, i vole za ceo život. Ali uglavnom shvate da vole kad više neeema onog što su voleli, a to je malo kasno. Retko kad se usude da pokušaju nešto ponovo, jer Bože moj neće valjda dozvoliti da oni muškarčine opet budu povređeni, tako da i pate ceo život.
Mene lično tuga drži dugo.I čudna je jedna stvar...plačem i kad se udarim, a da ne pričam o moru suza koje prolijem kad mi neko kaže nešto onako uvredljivo za moj pojam:lol:ali kad sam tužna, istinski tužna ne mogu suzu da pustim, potpuno se parališem, da tako kažem, u svakom smislu. Tad mi ne treba niko i ništa.
Ali ipak mislim da je bolje biti ranjen nego mrtav :) sve to ide u rok službe.