:qq: :pada:
Jeste li vi svesni svojih godina ili se ovako, kao ja, svaki put iznenadite
kada pomislite koliko godina imate? :hm:
Printable View
:qq: :pada:
Jeste li vi svesni svojih godina ili se ovako, kao ja, svaki put iznenadite
kada pomislite koliko godina imate? :hm:
Svesna sam ih u svakom trenutku, nekad se ubedacim a nekad budem ponosna kako ih nosim. Najgore mi je kad krene u drustvu prica Eee, a jel se secate onoga.... i onda ukapiram, ne samo ja, vec svi oko mene, koliko smo omatorili kad spomenemo recimo neki koncert... iz doba jure :lol:
Najgore mi je bilo kada sam pricala sa jednom devojkom iz komsiluka, ona voli Bajagu, i tako kazem ja njoj A jel se secas onog njegovog cuvenog koncerta na Tasu, na kisi, ona kaze ne, bila sam tada u pelenama...
e to me onda udari ko grom :huh:
svaki put se iznenadim :(
:haha: el se mnogo iznenadiš mare :)
mnogo :eek:
toliko mnogo da nisam ni primetio na kom je pdf ova tema :lol:
pa iskreno.. ne znam kad sam pre presla onaj period od 12 do 24.... :eek: iznenadim se kako vreme brzo ide.. i prosto se zacudim odakle mi ovoliko godina koliko imam. (ma koliko to smesno zvucalo vama starijima.. ali jeste.. ) evo.. opet sam se zamislila :facepalm: prosto ne znam kako je moguce.. hahahaha..
svidjaju mi se moje godine..sad svasta mogu,mladost stalno ima neke obaveze koje treba da ispuni..ovo su godine koje mogu da iskoristim kako hocu,imam opravdanje za sve:jasenka:
eto do čega je došlo,da moram s ribizlom da se složim:facepalm:
:kreza:
ali stvarno je istina bre...ne znam kad pre prođe ovo sve,ali s druge strane osećam kao da imam pedeset:facepalm:
^ imas nesto protiv 50? :eek:
salim se naravno, ni ja ih nemam jos uvek, nego se setih one reklame za niveu protiv bora cini mi se, kad menadzerka kaze: u mojim ranim pedesetim godinama moram da vodim racuna...a zena ako ima 35...:lol:
jutros sam razmishljala o ovome...brojala na prstima jer onako uvek kratim jednu :lol: ... necu ni da pricam na toj temi i necu ni da razmishljam ...38 i tacka :P
ama kako otkud, sta sam sve prezivela i dozivela trebalo bi da imam makar 60:zrika:
pomalo se izenadim kad vidim kako decaci prolaze pored mene kao pored turskog groblja:eek:
godine...eh.
pa, kad vidim šta je iza mene, ne iznenadim se...ali, kad pogledam šta je u meni - iznenadim se...očekivala sam više, kad pogledam...i to tek sad imam snage sebi da priznam. ranije sam uvek govorila da ne očekujem ništa. lažem, očekujem i to sad više nego ikada, ali je ipak kasno...
i tako...nema mi spasa.
sad bi moja pokojna prijateljica margo rekla onda najbolje da legnes i da umres..ako je kasno.
ona je bila takva, bez dlake na jeziku..
ja bih te recimo pomazila po kosi, i ljubila u obrascic..:raz_082:
za mene ce biti kasno kad budem u kovcegu.
a jeste kasno i imam pravo da to kažem.
kasno je za ostvarivanje ciljeva koje sam očekivala u životu a koje nisam postigla. što je tako nemoguće reći to? samo sam iskrena, ništa više....i dovoljno matora.
ja to sebi čalice kažem malo drugačije - imala sam nerealne zahteve od sebe same,
precenila sam snage i tu je kraj priče.kad pogledam šta sam sve uspela da ostvarim
a nije mi bilo prioritetno,čak nisam ni mnogo energije u to uložila ,onda kažem da su
mi godine i život ponešto i poklonili ....i uvek na kraju ona moja,u životu je najvažnije
biti živ ....a nisam matora ...:nene: ...sve dok je života ima i šanse da ostvarim još
nešto što ću moći da smatram uspehom :)
Ne daj se generacijo bre :lol:
ma bre prico naravno da nije nemoguce reci:)
samo je greota na svoj zivot tako gledati..
svi kao klinci imammo tako velika ocekivanja..i od sebe i do drugih..na kraju balade, sve se svede ne na to koliko smo postigli, vec na to koliko ummemo da budemo sretni u tom sto imamo..
misims sestro slatka sta sam ja sve shebala..gde sam sve zabrljala..koliko sam proimasaja napravila..koliko ni u od onog uspeha nisam postigla..pa mogla bih odmah da legnem i da umrem na licu mesta
na nekoj svadbi sretnem mog profu filozofije iz gimnazije..i on me zove na ples i tuzni glasom kaze, eee, ribic..ti si moje najvce razocarenje
ja.-:huh: :kk:
al do k****, sebi nisam najvece razocarenje..:bisa:
o tome pricam.:)
o unutrasnjem miru koji covek mora da trazi u sebi. a ne van sebe. i koji nema mnogo veze sa spoljnjim faktorima.
misim izvinte na filozofiji, otelo mi se:lol:
oprosti koto sto je tako direktna i lisena svake diplomatije.
stresi sa sebe tu tugu ko staro poderano odelo, i pogledaj se onakva kakva jesi..prelepa, pametna, ostvarena zena..
Ja piso sa Nerinog profila. :sad:
17? ih.
jel krofna cokoladica?znam da je spam..al cekam i ja objasnjenje tog -ostvarena-?pitala me jedna na poslu jesam li,pa joj rekoh da mi da vremena da razmislim:m:
pa ne znam deco moja..ja s tacke mog poslednjeg zivota, koji zivim, mislim da je ostvaren zivot onaj koji smo ziveli..
:igrac:
svi ponekad mislimo da smo totalno promasili u zivotu..i da nam je sve sto smo ziveli, osecali , stekli, stvorili, voleli, proziveli, sve nam je tako malo o boze, i sve se cini bezvredno i sitno..
a onda, samo za tren , pomislis da ostanes bez samo jednog od tih ljudi, odnosa, pozicija, znanja,imanja ili cega god:
pomislis da ti zemljotres srusi kucu, da ti nestane porodica, da ostanes bez posla i postanes beskucnik, da ti umru dragi prijatelji, da se razbolis i padnes u krevet..
samo za tren pomislis bilo koju od tih uzasnih, uzasnih stvari..samo za tren pogledas zivot iz druge perspektive, i vidis koliko je u stvari lep, ispunjen, srecen, koliko u njemu ima vrednog i lepog..
znam, uvredljivo je coveku koji je nesrecan ili nezadovoljan goviriti da je to bez razloga..jer ko zna sta je u covekovoj dusi, i sta je stvarni razlog za srecu ili nesrecu?
ali sustina se svodi na to da ako si zaista nesrecan, nezadovoljan, neostvaren, onda moras da okrenes nebo i zemlju i celi svet da to promenis..bilo kasno, ili rano, ili tesko, ili nemoguce..
a ako ne mozes, ne zelis, nemas snage, nemas muda, sta god..onda moras prigrliti zivot koji zivis, naci u njemu ostvarenje, mir, srecu, ponos, ljubav, istinu, buducnost, proslost, sadasnjost..
nema sredine. nema piskicu kakicu.
sve izmedju je samo iznurivanje sopstvene duse i tracenje,, strasno tracenje zivota..koji prolazi, umeli mi u njemu naci srecu, ili ne umeli..
ja se evo bas sad nalazim na jednoj takvoj prekretnici, kad treba da vidim dal mogu da ostanem na starom, i da tu nadjem srecu, ili moram da napravim veliki zaokret, koji od mene zahteva i hrabrost, i snagu, i strpljenje, ali naprosto moram jer povratka na staro nema..
e to je ono sto niko nikom ne moze da kaze ni da savetuje..dal treba da menja, il treba da se smiri u onom sto ima.
svako odgovor nadje u svom bicu. a tu negde je i dogovor da li smo ostvareni, ili ne..
meni nikako ne lezi ta rec -ostvarena-.sta u stvari znaci..da li si ostvarila zivot onako kako si zamislila da treba da bude,da li si srecna,radujes li se zivljenju tog zivota bas takvog ili zelis da ga menjas?da li bi svi odgovori sa -da-,osim zadnjeg znacili da si ostvarena..
ne volim izraz ostvaren i neostvaren
mogu biti očekivanja ,nade,želje,htenja....ali čovek nikako
ostvario se kao takav činjenicom da se rodio !!
pobedio je činjenicom da je udahnuo i dobio šansu
da ostvaruje želje,htenja,nade,očekivanja.....
bilo bi nerealno očekivati da je svaki čovek u stanju da sve šanse ili stvori
ili iskoristi...ne treba biti nezadovoljan onim što jesi ,već onim što ne bi želeo
da budeš ,a ipak jesi ...to treba menjati ,ali za to su stvarno potrebna mooda ...
kad bi zivot bio prava linija, onda bi svi odgovori bili tacni ili pogresni.
a nije, i nema ni tacnih, ni pogresnih odgovora.
nema nikog ko je ceo zivot zadovoljan, i srecan i ostvaren..nema nikog ko je sazreo, a da nije pao, i nosom obrisao pod..
zivot se odvija u etapama, i kod nekog se one pretapaju neprimetno jedna u drugu, pa se cini da je sve lepo i glatko..a nije, nikad nije...najteza je borba, i ratovi pravi u samome bicu..sto bi rekao pokojini dizdar..
no, nema potrebe vise da se ponavljam i da smaram:)
i da. mudrost bez muda je nista. nula. a muda bez upornosti su nula. i tako..ispade ipak, da covek mora biti ceo, da bi bio ceo.
eureka.:)
ne znam, al pitam se kud mi je prošlo ovoliko godina, posebno poslednjih 10....i ježim se od pomisli da je 30-ta na pragu, a ja ne znam gde su sve te godine proletele....:pada:
a ne znam kako da se osećam....u mojim godinama, moja majka je imala i mene i brata, posao stalan, uređen život....a ja....ni blizu toga....a s druge strane, osećam se da mi je mladost prošla, a da je nisam ni osetila....sve u nekoj stisci i iščekivanju koje se i dalje nastavlja.....
au.. al si ti mene prevarila sa tim nikom.. :lol: tetka piletina..
Ne znam... sve ovo što počinje na tri, nekako i zvuči.. :hm:
al kad budem počela sa četvorkom da brojim, biće strašno.. :qq: