Sta je samopostovanje u ljubavi? Postavlja li granice u ponasanju i emocijama?
Ako se za nekog kaze da nema samopostovanje znaci li to da je za ljubav spreman sve da uradi? Mislim pre svega na to da svesno zatvara oci pred prevarama, lazima...
Printable View
Sta je samopostovanje u ljubavi? Postavlja li granice u ponasanju i emocijama?
Ako se za nekog kaze da nema samopostovanje znaci li to da je za ljubav spreman sve da uradi? Mislim pre svega na to da svesno zatvara oci pred prevarama, lazima...
ili joj ne smeta kad je muž lema svaki čas bez povoda...
pa ne znam stvarno šta je to i odakle to. možda su naučeni od malih nogu da moraju slepo da poštuju autoritete (što god to značilo) ili ih je strah da ''ostanu sami''.nekome je ''ostati sam'' nezamisliva opcija.
da cak i to... samopostovanje je nacin na koji dozivljavamo sebe, pre svega i u odnosu na to postavljamo limite i pravila, da ne kazem principe, preko kojih necemo ici. ako neko nema samopouzdanje, nije hrabar da se suoci i nosi sa problemima u vezi, svakako ce imati gubitak samopostovanja i dozvolice ono sto drugi ne bi nikada
a je l se te granice postavljaju svesno? missim, sednem ja i kažem samoj sebi ''pričalice, tvoje granice su dotle i dotle i ni za živu glavu ne daj ni sebi ni drugima da pređeš te granice''...ili se to ipak radi po nekom osećaju?
granice postavljas svesno, kazes sebi "e cruz, neces sebi dozvoliti da te neko ponizava, vara, laze, maze, ako do toga dodje pozeleces mu srecan put, jer ti ne zasluzujes da se neko prema tebi tako odnosi"
pa dobro.
nisam nikad ušla u vezu sa postavljenim granicama, zato pitam.
hajd' i ja da kazem nesto na ovu temu...
u vezu se nikad ne ulazi sa odredjenim granicama, jednostavno pustis , pa gde te odvede...
kada postavis neke granice, vise se fokusiras na njih, da bi,kao, bio prema sebi posten, a u stvari tako napravis gresku
Ja najvolem da gledam te sa granicama kako ruše jednu po jednu.. :jede:
pa neces dozvoliti valjda da te neko konstantno vara i da ti precutno prelazis preko toga? uzela sam banalan primer... ovo ispade kao proracunato ulazenje u vezu, a to nije tema, vec koliko cenimo sebe i sta smo spremni i do kojih granica da ucinimo u ime ljubavi.
Da bi se odrzala ljubav mora da postoji i samo postovanje i postovanje drugih (partnera).
Sama ljubav bez postovanja brzo prodje i bezvredna je, svodi se na puku tinejdzersku zaljubljenost.
Prešla sam preko prevare sa 19 godina. Kada sam imala bar još tri udvarača sa kojima
sam mogla da odlepršam i kada mi nije bilo nikakvo moranje da se vezujem. I sad da
krenem da pričam kako ću sa 50 godina, kad mi najviše bude bio potreban neko, a
više me neće niko (:lol:) da oduvam čoveka sa kojim sam provela veći
deo života, samo da bih sačuvala samopoštovanje.. :hm: nema ništa od toga...
i sa 80 da me prevari dobio bi sut kartu, zato sto ja to ne zasluzujem...
ne radi se samo o prevari, vec o nepostovanju mene kao licnosti govoreci u globalu, a ja sebe cenim kao iskrenu i tako i nastupam, sto ocekujem da mi se uzvrati.
To je odbrana od povređivanja i to onda kada je za to već debelo kasno.
Možda bi se moglo nazvati osvetom? Ti si mene prevario, e sad ću ja tebe
da ostavim?
ne, to je pitanje postovanja i samopostovanja, nikakve osvete ne dolaze u obzir, da je osveta u pitanju, svakako bih rekla "e ti si mene prevario, sad cu ja tebe", sto je za mene licno neprihvatljivo
da je o odbrani od povredjivanja rec, onda osoba ne bi ni ulazila u vezu, jer bi na taj nacin sprecila da ikako bude povredjena
Ne mora osveta da bude izvedena na isti način. Ti si povređena i povređuješ njega,
na neki drugi način.
granice..principi..vako, nako..
zivot nije betonski put sa jsnim ivicama.
jok sestro.
zivot je vise vako dzombasta staza, i u nekim situacijama uopste ne vidis de si ..
samopostovanje je kao sto sama rec kaze, postovanje sebe..
svako od nas dozivljava sebe na razliciti nacin..a i taj nacin se tokom zivota menja..
so, ne bih znala da zadatu temu da kazem nista..
u ljubavi, a narocito u suzivotu, postoji nesto se se zove zivotni prostor..
on bi idealno trebalo da bude rasporedjen medju partnerima 50-50
medjutim nije
ako je jedan parter agresivniji, jaci, i pri tom bezobziran, on polako zauzuima sav zivotni prostor..na kraju se ovaj drugi nadje sprcen na nekih bednih deset posto. oce pristati da zivi tu, opet je njegov izbor..
u normalnim odnosima, medju ljudima kojima je stalno, vrse se autokorekcije, kad vidis da nekog ugrozavas..
to je ono bitno> ako covek sa kojim si , vidi da te povredjuje, na bilo koji nacin, i ne samo da s ne koriguje, vec postaje jos gori..pa ono, treba biti potuni mazohista pa ostati tu..
sasvim je nebitno dal on nece, ili ne moze da se koriguje.
ako nece, sebicni je skot, a takog ne zelimo
ako ne moze, ondak to sto je on, i to sam ja, nije nikako jedno za drugo..i nema tu srece..
zato vise ne kupujem onu pricu o tome kako se suprotnosti privlace..
Mnogo puta sam cula nesto slicno, poput:"Nikad vise necu zbog nekog to i to da uradim, nikad vise necu da...itd" Mislim da, kad su emociej u pitanju, taj recimo, racio nije bas uvek na mestu. Mozemo da pokusamo da postavimo granice, ali kad dodje do realnih situacija, sve to pada u vodu, u praksi. Ja sam skoro, izjavila da necu nikad, ni zbog koga opet da trcim, da se dajem, da se trudim nego cu ocelivati da se neko, meni daje i radi stvari zbog mene. A onda, evo opet, radim sve isto. Na kraju krajeva, sve sto radimo, radimo zbog sebe, ne zbog nekog drugog. Cak i onda, kad sebe, uslovno receno, gazimo (pritom mislim na svoje principe), zbog nekog drugog, mi to zapravo, radimo zbog sebe. Samopostovanje u ljubavi...Ko ce ga znati, sta u ljubavi moze tako da se nazove...
U ljubavi se prvo opuštaš, upuštaš i prepuštaš. Tokom vremena reaguješ na sve ono što ti neodgovara. Na tebi je šta možeš istolerisati i šta ti neće smetati ili će ti bar malo smetati, ili preko čega ne bi prešli uopšte. Na taj način gradiš sebe kroz neku vezu i ujedno se prilagođavate jedno drugom. A upravo to prilagođavanje se radi iz poštovanja prema nekoj osobi ali i prema sebi.
Ne može se jasno postaviti granica šta i kako nešto kod vas prolazi ili ne. To sve zavisi od osobe sa kojom smo. Nisu svi isti i neke naše granice za opet neke druge osobe nisu prikladne, jer se ne ponašaju možda u nekom standardu. Jednostavno tolerancija se gradi kroz neku vezu, a koliki nivo tolerancije ćemo dozvoliti, zavisi od nas. Za mene je samopoštovanje jednako granici nekog ponašanja koje meni odgovara, ne vređa i ne opterećuje. Sve preko toga bi bila preterana tolerantnost i nepoštovanje same sebe.
nije to osveta. ti si mene prevario, ja ću tebe da ostavim, prosto. nebitan je razlog. osveta bi bila da se vrati istom merom.
mada, jedna prevara, kontam da svakome može da se desi... samo, ja ne bi prešla preko toga, ostala bi sumnja, možda prebacivanje... a sebi bio se ogadila kada bi prelazila preko takvih stvari. dal je to samopoštovanje, nemam pojma. samo znam da poštovanja sa druge strane nema ič.
Kad volis mozes ponos da bacis pod noge da ti svaki princip postane bezvredan, mozes da oprostis sto nikad oprostio ne bi u ime ljubavi, mozes i da trcis i puzis za nekim dok se ne zgadis sam sebi, prestanes sebe da volis i tada shvatis da te takvog ni drugi ne moze voleti.
a možeš i da držiš do sebe i svojih principa toliko da oteraš tu osobu... pa na gađenje dodaj i žaljenje.
Nikad krajnosti ne valjaju.
al to ti je ljubav...
Mozes da silujes sebe i svoju prirodu zbog ljubavi ali samo jedno vreme jer na kraju te i ta ljubav prodje kad se sam nadjes totalno porazen.
pa ne siluješ sebe, to ide u skladu sa prirodom, samo istrči na površinu usled osećanja.
hoćeš da kažeš da su kajanje i poraz poraz epilog svake ljubavi?
ako sam se ponizila, znam sa kim sam i zbog čega sam... bar ja tako gledam na stvari. i neću da se kajem, svesno sam ispala pizda, neka sam.
to se desilo ionako samo jednom u životu... i neka je.
a poražena mogu da budem samo principima... i da žalim što nisam nešto uradila...
Silujes svoju prirodu kad svesno stalno radis nesto sto nikad ne bi radio samo zato da zadrzis nekog.
Taj kog na taj nacin moras zadrzavati da te voli ne bi te na to primoravao.
Pricam o tome kad jos uvek volis nekog ali vise nikad ne bi zeleo da sa istom budes u vezi jer si se na kraju lose u toj vezi osecao izgubio samopostovanje i osecao se da je ta osoba iz tebe izvlacila ono najgore.
ako je ta veza generalno loša, zar se nisi zapitao šta i zbog čega voliš? nego si dozvolio da izgubiš sebe? zbog čega? kakva budala bi trebalo da budeš da bi ulagao u nešto što ne da te ne ispunjava, nego te i dodatno deprimira?
to što ne želiš (više) to da trpiš ne umanjuje gore navedenu glupost... i iopet, koga si voleo i zbog čega si voleo?
ybg, ja ipak ne mogu da volim bilo koga.
Pa kad poludis za nekim ne pitas se zasto, znas samo da ludo volis.
Kad je strast u pitanju nema razuma.
Tek kasnije kad se pojave prve pukotine postavljas si pitanja.
Ma znas i sama, vatrena zenska kao sto si ti valjda zna sta pricam samo me malo zekis.
Neozbiljna si, prekidam pricu a i nekorektno mi sto tvrdis nesto o cemu pojma nemas.
Tendeoncizna si i provokativna ali po svaku cenu, pausalno delis konstatacije i ides na licno a veoma povrsno tumacis napisano, ne mozes da postignes da ispadnes pametna na nekoliko tema u isto vreme, izgleda.