ISLAM

Reč islam potiče iz četvrte forme glagola sa korenom slm: aslama, «pokoriti se» i znači «pokoravanje» (Bogu); musliman je particip aktiva, sa značenjem «onaj koji se pokorava» (Bogu).

Jedna od najvažnijih religija ljudskog roda, Islam, danas je prisutna na svim kontinentima. Dominantna je na Srednjem Istoku, u Maloj Aziji, na Kavkazu, u Severnoj Indiji, u Jugoistočnoj Aziji, u Indoneziji i u Severnoj i Istočnoj Africi.

Drevni semitski polietizam se sreo sa arabizovanim judaizmom i vizantijskim hrišćanstvom u preislamskoj Arabiji. Severne i istočne oblasti su, preko važnih trgovinskih puta, bile pod temeljnim helenističkim i rimskim uticajem. Večno drevno obožavanje tri astralna božanstva – Sunca, Meseca i Venere – do Muhameda je već palo u senku kultova plemenskih bogova. Svako pleme je obožavalo svog glavnog boga ili boginju, u obliku kamena, možda meteorskog porekla, ili drveta ili šumarka. Oni su bili slavljeni u hramovima, davanjem ponuda i žrtvovanjem životinja. Postojanje ponekada zlih duhova (đin) bilo je univerzalno poznato i tako će ostati i u Islamu. Alah («Bog») bio je poštovan zajedno sa važnim arapskim boginjama, i gozbe, proslave i hodočašća predstavljali su standardne aktivnosti. Postojali su i poneki henoteisti (poštovanje jednog boga kao glavnog u mnogobožačkim religijama) i monoteisti, kao u kultu al-Rahmana, a u gradovima u oazama, kao što je Jatrib koji će kasnije biti nazvan Medina, nalazila su se velika i uticajna jevrejska plemena. Prozelitske misije koje su slali hrišćani su uspele da pridobiju neke preobraćenike, ali kao strano otkrivenje i strana biblija, hrišćanstvo nije spremno prihvatano. U šestom veku naše ere, Meka, a svojim Ćaba hramom u kome se nalazio čuveni crni meteorit, predstavljala je religiozni centar centralne Arabije i mali ali važan trgovački grad. Velike razlike između bogatih trgovaca i osiromašenih stanovnika ulice, grube socijalne strukture grada i dekadentni moral celoga života su mučili i pritiskali Muhameda.

Muhamed je rođen u trgovačkoj familiji u Meko oko 570. godine naše ere. Ostavši bez nasleđa, pošto su roditelji i deda umrli, radio je u trgovačkim firmama i u dvadeset petoj godini se oženio udovicom starijom od sebe koja ga je zaposlila kao trgovačkog agenta. Oko 610. godine, tokom jednog od svojih meditativnih povlačenja u pećine u blizini Meke, počeo je da doživljava vizije i slušne halucinacije. Prema tradiciji, arhangel Gavrilo se pred njim pojavio sa knjigom, naređujući Muhamedu: «Čitaj!»... Prema shemi hebrejskog proroka, Muhamed je primio poruke o nenadmašnoj moći Boga i o ukletoj pohlepi i besmrtnosti ljudskih bića uopšte i, posebno, u zajednici u gradu Meka. Jedno vreme, o svojim otkrivenjima koja su uključivala i njegov proročki zadatak, govorio je samo svojoj familiji i najbližim prijateljima, ali krug se širio i počinjao svakodnevno da se sastaje. Posle tri godine, Muhamed je počeo javno da propoveda svoju monoteističku poruku, nailazeći na izvestan prijem. Naredne godine su donele još više otkrivenja koja će oblikovati teologiju Kurana...

http://razbibriga.net/imported/2010/...review_0-1.jpg

http://razbibriga.net/imported/2010/01/untitled3-1.jpg
Neke stvari koje niste znali o islamu i zadnjoj Bozijoj knjigi Kuran-u:

Mu'džiza za sva vremena

NAUKA TEK POSLJEDNJIH GODINA POČINJE "OTKRIVATI" ONO ŠTO JE NAGOVIJEŠTENO PRIJE 1.500 GODINA

U našem vremenu aktuelne su stvari koje nazivamo naučnom mu'džizom Kur'ana. Radi se o onome do čega je savremena nauka došla istraživanjem i proučavanjem, a koje Kur'an spominje prije hiljadu i po godina. U ovome je jedan od najvećih dokaza da je Kur'an od Allaha, a ne od čovjeka, koji nije imao ni sprava ni mogućnosti za ovakva istraživanja.

Kur'an je najveća mu'džiza sa kojom je došao Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.a.. Pored toga što se odlikuje izvanrednim jezikom i stilom, ima i mnoge druge karakteristike po kojima je nadnaravan i po kojima prevazilazi ljudske mogućnosti.

Navest ćemo nekoliko primjera u kojima se vidi da je Kur'an mu'džiza po nagovještajima koje je dao i koji su se obistinili u doba Poslanika, s.a.v.a.., ali i u skorije vrijeme, a koji su se pokazali tek nakon nekih naučnih otkrića.

Nagovještavanje događaja:

Uzvišeni Allah u Kur'anu govori o događajima koji su se desili ranije, ali i nagovještava Svome Poslaniku stvari koje se još nisu dogodile. Evo nekoliko primjera gdje Allah obavještava Svoga Poslanika o nekim događajima koji se još nisu zbili:

- Nagovještaj poraza Perzijanaca od Bizantije:

"Elif lam mim. Bizantinci su pobijeđeni - u susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti za nekoliko godina - i prije, i poslije, Allahova je odluka - i toga dana će se vjernici radovati Allahovoj pomoći, - On pomaže kome hoće, On je Silan i Samilostan. Obećanje je Allahovo, a Allah neće iznevjeriti obećanje Svoje, ali većina ljudi ne zna."
(Er-Rum : 1.-6.)

Radi se o poznatom historijskom događaju kada su Bizantinci doživjeli poraz od strane Perzije 614. godine po Isau, a.s.. Muslimani su bili ožalošćeni zbog toga, a mušrici su se radovali tako da su govorili: "Bizantinci tvrde da su oni sljedbenici objavljene Knjige, pa su ih medžusije (obožavaoci vatre) porazili. Vi tvrdite da ćete nas pobijediti Knjigom koja vam se objavljuje, ali ćemo mi vas poraziti kao što su i Perzijanci porazili Bizantince." Nakon toga su objavljeni ovi ajeti u kojima Allah nagovještava pobjedu koja će se dogoditi za nekoliko godina (fi bid'i sinin). Riječ "bid'un" u arapskom jeziku označava broj između "tri" i "devet". Pojedini mušrici su se kladili sa Ebu Bekrom oko toga da li će se ostvariti ovaj nagovještaj...

Uzvišeni Allah ispunio Svoje obećanje 624. godine što se poklapa sa 2. godinom po Hidžri. Međutim, vrijedno je spomenuti da ovi ajeti sadrže još jedan nagovještaj, a to je da će se muslimani radovati velikoj pomoći na dan kada Bizantinci pobijede: "I toga dana će se vjernici radovati Allahovoj pomoći". Riječ "jevme' izin" (i toga dana) odnose se na isti dan kada će se bitka dogoditi i kada će se vjernici radovati Allahovoj pomoći. Postavlja se pitanje kako će vjernici istoga dana saznati da se bitka dogodila. Muhammed Abdul-Azim Ez-Zerkani, u svome djelu "Menahilu-l-irfan", tvrdi da se radi o bitci na Bedru, te da se u ovim ajetima radi o Allahovoj pomoći koju nagovještava, jer se u isti dan, 624. godine (2. godine po Hidžri) dogodila bitka na Bedru kada je Allah Svojom pomoći pomogao muslimane.



- Nagovještaj poraza mušrika u bici na Bedru:

Prije propisivanja džihada, odnosno oko sedam godina prije bitke na Bedru, Uzvišeni Allah obavještava Svoga Poslanika da će određena skupina mušrika iz Mekke biti poražena.

"Zar oni (mušrici) da govore: 'Mi smo skup nepobjedivi.' Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!"
(Kamer : 45.)

Ovaj ajet je objavljen u Mekki i niko nije znao njegovo značenje. Tako se u pouzdanim predajama prenosi da se Omer, r.a., stalno pitao: "Koji će skup biti pobijeđen, koji će skup biti poražen?" sve dok na dan Velikog Bedra nije čuo Poslanika, s.a.v.a.., kako uči ove ajete.



- Nagovještaj pobjedonosnog ulaska u Mekku:



Kur'an je nagovjestio da će Poslanik, s.a.v.a.. i ashabi, još dok su bili u Medini, ući u Mekku bezbjedni i sigurni. U vrijeme Ugovora na Hudejbiji, Allahov Poslanik, s.a.v.a.., vidio je u snu da će muslimani uskoro ući u Mekku, pa je sklopio sporazum sa mušricima koji je, na prvi pogled, u nekim tačkama izgledao nepovoljan za muslimane, što je posebno izazvalo reakcije Omera, r.a.. Međutim, Uzvišeni Allah je objavio ajete:

"Allah će sigurno obistiniti san Poslanika Svoga da ćete ući u Mesdžidu-l-Haram, Allahovom voljom, sigurni, obrijanih glava i podrezanih kosa, bez straha. On je znao ono što vi niste znali, pa vam je zato blisku pobjedu dao."
(Feth : 27.)

Ove riječi su se kasnije obistinile. Ovakvih nagovještaja koji su se ispunili ima mnogo u Kur'anu.

Evo nekoliko primjera o kojima Kur'an govori a koji su otkriveni tek u skorije vrijeme kroz bavljenje naukom...



- Susret dviju voda koje se ne miješaju:




U Kur'anu se na dva mjesta govori o dvije vodene površine koje se susreću, ali ne dolazi do miješanja.

"Pustio je dva mora da se susreću. Između njih je pregrada i oni se ne miješaju."
(Rahman : 19.-20.)

Ali, na drugom mjestu, kada Kur'an govori o brani između dvije vodene površine (slatke i slane) spominje postojanje "nevidljive brane":

"On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio- jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio." (Furkan : 53.)

Otkriće o susretanju dvije vodene površine i nevidljivoj brani između slatke i slane vode poznato je tek u novije vrijeme. Govor o ovom fenomenu o kojem Kur'an govori, prepustićemo šejhu Abdul-Medžidu Ez-Zindaniju koji je, kada mu je postavljeno pitanje u vezi ove pojave, odgovorio: "Poznato je u nauci da postoji određena granica između dva mora koja im ne da da se miješaju. Takva granica postoji između Sredozemnog mora i Atlantskog okeana. Također je ova granica primjetna između dva mora u istom okeanu. Ona se dobro da primijetiti i na satelitskim snimcima. Njen zadatak je da spriječi miješanje vode iz dva mora, da na taj načina ne bi izgubila osobine koje su svojstvene samo za njih. To je kada se radi o dodirivanju dva mora. Međutim, kada se rijeka ulijeva u more, onda se to opisuje dodatnim opisom. Allah, dž.š, kaže: "On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio - jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio." Dakle, kod dodirivanja dva mora postoji samo prepreka, ali u slučaju dodirivanju slane i pitke vode, postoji pored prepreke i još jedna brana, koja je jedan međuprostor. Bavio sam se istraživanjem te pojave zajedno s kolegama koji su eksperti za život u moru. Zaključili smo da se prilikom ulijevanja slatke vode u slanu nastaje jedan prostor koji se naziva "prostor ulijevanja". Njega okružuje pomenuta prepreka, a Kur'an ga opisuje izrazom "hidžrem-mahdžura", što u arapskom jeziku označava mjesto u kojem su zatvorena pokretljiva bića, kojima je zabranjen izlazak. Dakle, ovim dodatakom u kur'anskome tekstu, želi se ukazati na posebnu sredinu u koju su zatvorene određene životinje. Prilikom ispitivanja tog prostora utvrđeno je da on nije slan kao more, niti je sladak kao rijeka, pa zbog toga u njemu žive ribe koje ne žive ni u moru niti u rijeci. One su tu zatvorene i ako bi slučajno izašle iz tog prostora u more ili rijeku, odmah bi uginule. Također, isto se desi ribama koje iz mora uđu u ovaj "prostor ulijevanja", ili ako ribe iz rijeke dospiju u taj prostor. Znači, to je jedan prostor za živa bića koja žive u njemu, i koja ne mogu živjeti ako ga napuste. Zbog tog Allah, dž.š, dodatno objašnjava miješanje riječne vode s morskom. Neka Mu je hvala i slava!"

O morima i morskim tminama:

Govoreći o morima i morskim tminama, Uzvišeni Allah kaže:

"Ili kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi, - a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati."
(Nur : 40.)

Govoreći o ovom fenomenu do kojeg je nauka tek u skorije vrijeme došla a o kojem Kur'an, eto, govori još prije hiljadu i po godina, šejh Zindani kaže: "To su mjesta u koja je bilo nemoguće da dospije i jedan čovjek za vrijeme Muhammeda, s.a.v.a., jer tijelo ne podnosi dubinu od trideset metara zbog velikog pritiska vode. Na toj dubini rastvara se kisik u krvi čovjeka i više nema mogućnosti da kontroliše svoje tijelo. Ako je za čovjeka nemoguće da dospije na dubinu od trideset metara, onda je teško i zamisliti šta bi se s njim dogodilo na dubinama od sto, ili dvjesto metara. Kur'an nam počinje svoje kazivanje o dubinama od dvjesto i više metara. Dakle, za života Muhammeda, s.a.v.a., Kur'an nam kazuje o tim stvarima, uz napomenu da se Muhammed, s.a.v.a., nikada nije ukrcao u lađu, niti plovio morem. Kur'an nas obavještava o tminama koje se nalaze u morskim dubinama, a koje nisu bile poznate, niti njihovi razlozi, sve dok detaljno nisu ispitane moske dubine. Utvrđeno je da je na dubinama od tri stotine metara jaka tama koja se pojačava s povećanjem dubine, tako da podmornice koje silaze na tu dubinu moraju biti opremljene uređajima za osvjetljavanje. Sve životinje koje žive u takvim sredinama potpuno su slijepe, ili ispod očiju imaju posebne organe koji im pomažu u kontroli prostora oko njih. Allah, dž.š, poredi zabludu u kojoj živi nevjernik sa tminama morskim, pa kaže: "Ili su kao tmine nad dubokim morem" Zašto se kaže "dubokim morem"? Dakle, nije bilo koje more, nego "duboko more" iznad kojeg su posebni slojevi, prekrivači, upravo kako se kaže u nastavku ajeta: "koje prekrivaju talasi sve jedni nad drugima". Talasi u značenju prekrivači. Dakle, imamo more sa prekrivačem.

Iz ovih riječi saznajemo da imamo dubinski sloj mora i površinski, a ajet se nastavlja riječima: "iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi." Pitao sam nekoliko učenjaka koji se bave istraživanjem mora o razlozima tmina u morskim dubinama, pa su mi rekli da za tmine postoje dva osnovna razloga. Prvi je dubina. Sunčeva svijetlost se sastoji od sedam boja, koje se različito probijaju kroz vodu. Tako se crvena boja probija samo do dvadeset metara dubine. Ukoliko bi se ronilac na toj dubini posjekao i potekla mu krv, ona bi mu izgledala crna, ne crvena. Zbog toga što crvena boja ne postoji na toj dubini i to je prostor tame za crvenu boju. Na dubini od trideset metara gubi se narandžasta boja, zatim žuta na dubini od pedeset metara, zatim zelena na dubini od sto metara i sve tako dok se ne izgube sve boje iz spektra boja sunčeve svjetlosti. Posljednja boja koja se gubi u dubinama mora je plava, i zbog toga nam more izgleda plavo. To se događa nakon dvjesto metara, kada nastupa potpuna tama u kojoj se ništa ne vidi.

Drugi razlog jesu tmine morskih slojeva koje prekrivaju dubinsko more, a koje opet nisu bile poznate prije 1933. god. Znači, tek prije sedamdesetak godina su otkrivene, nakon što su se počele proizvoditi podmornice. Dakle, imamo dubinski sloj mora, zatim površinski sloj i imamo oblake. To su sve prepreke za prolaz sunčeve svjetlosti. Poznato je da se svjetlost smanjuje ako su oblaci iznad tla. Površinski sloj vode nije ravan, pa zbog svoje zakrivljenosti on odbija veliku količinu sunčeve svjetlosti, poput ogledala. To ćemo primijetiti kada stanemo na obali mora i posmatramo valove koji odbijaju sunčevu svjetlost poput ogledala. Zbog toga vrlo mala količina svjetlosti prolazi u more, što uzrokuje veliku promjenu u temperaturi. Znači, prepreke za svjetlost postoje a razlog tome je njihova dubina i njihov redoslijed. Pogledajmo kako to Kur'an opisuje: "Ili kao tmine u dubini mora" Kur'an tmine pripisuje dubini mora i nastavlja: "koje prekrivaju talasi sve jedan nad drugim." Onda spominje dva puta tmine i to nakon spomena prepreka, kao da nam kaže: ovim tminama su razlog dubine i prepreke. Riječ "tmine" koju Ku'ran koristi označava množinu od tri do deset. Dakle imamo deset tmina, od kojih se sedam odnosi na boje i tri na prepreke.



Sljedeća stvar je da Kur'an koristi glalgol, kada objašnjava da se prst pred okom ne vidi, što mufesiri različito tumače. Jedni kažu da to znači da se on može vidjeti, ali sa velikim teškoćama, dok drugi kažu da taj glagol znači da se nikako ne može vidjeti. Oba tumačenja uklapaju se u ono što smo rekli o težini posmatranja u određenim slojevima u kojima nestaju boje, a ako se pokuša posmatrati u dubini, onda se ništa neće moći vidjeti. Dakle, oba značenja su ispravna, s obzirom na dubinu na kojoj se posmatra. Sa ovim dubinama Allah, dž.š, poredi zabludu kafira, kojem nije jasno zašto je stvoren, ko ga je stvorio i zašto umire."

Fenomen oblaka:

Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi kaže:

"Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad pa pogodi njime koga hoće, a poštedi od njega koga On hoće - bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid."
(Nur : 42.)

Naučnici su studirali tipove oblaka i došli do zaključka da se oblaci koji nose padavine formiraju i oblikuju prema tačno određenim pravilima pri čemu prolaze kroz određene faze. To zavisi od vrste oblaka kao i od toga koji vjetar puše u određenom području. Jedina vrsta oblaka koje nose padavine je kumulonimbus. Meteorolozi su studirali kako se kumulonimbusi formiraju te kako proizvode kišu, grad i munje. Otkrili su da oblak kumunolonimbus prolazi kroz nekoliko faza u proizvodnji kiše.

Prvo, tjeran od strane vjetra, ovaj se oblak počinje formirati tako što vjetar tjera male komadiće oblaka (kumuluse) u područje gdje se ovi oblaci spajaju.

Slijedi spajanje u veliki oblak. Ovo je potvrda riječi Uzvišenog: "Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a zatim ih spaja..."

Zatim ide gomilanje jednih oblaka na druge. Kada se mali oblaci spoje, tada tijelo oblaka počinje rasti uvis. Razlika temperature u unutrašnjosti i po površini oblaka utiče da se komadi malih oblaka gomilaju jedan na drugi tako da se veliki oblak polahko proteže u viša i hladnija područja atmosfere, gdje se formiraju kapljice kiše i grada koje počinju rasti. Kad ove vodene kapi i grad postanu previše teški strujama da ih podržavaju, one počinju padati iz oblaka kao kiša i grad. A Allah, dž.š. kaže: "...i jedne nad drugima gomila pa ti vidiš kišu kako iz njih pada."

Ovdje se uočava velika preciznost teksta. Između svake od tih etapa formiranja oblaka potrebno je da prođe određeni vremenski period, i Kur'an koristi izraz "summe" (a zatim), ali čim se formira gomila, odmah počne padati kiša, bez određenog vremenskog perioda, i zato Kur'an koristi česticu "fe" (pa), koja označava povezanost radnji bez vremenskog razdoblja među njima.

Sljedeća interesantna stvar je da se spominju oblaci veličine brda. Zašto baš takvi?!

U nastavku ajeta se kaže: "On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad!". Naime, meteorolozi su otkrili da ovi oblaci (kumulonimbusi) iz kojih pada grad dostižu visinu čak i do 9.000 metara, kao što se i kaže u ajetu "...iz oblaka veličine brda". Dalje, Uzvišeni Allah kaže da "On spušta grad pa koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi". Naučnici sa opservatorija mogu pratiti nastajanje leda u oblacima, koji se približi donjem sloju oblaka. Iznenada se pojavi zračna struja koja usmjeri grad prema gornjem sloju i tako se odgodi njegovo ispuštanje. Najbolji opis za to su riječi "...pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi...". Dakle, led se bio uputio prema određenom narodu, ali mu ne bude dozvoljeno da ga pogodi, pa se on vrati, tj. on kruži u unutrašnjosti oblaka, i to kruženje naučnici mogu normalno pratiti.

U nastavku ajeta spominje se munja: "...bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid." Kako razumjeti spomen munje, kada je kontekst čitavog ajeta vezan za grad? Upravo je u tome odgovor. Munja nastaje, u stvari, od grada u oblaku. Kada se tečnost promijeni u čvrste čestice, koje neprestano kruže, one proizvode elektricitet koji se raznosi njihovim kruženjem, te tako nastaje veliki naboj, koji se prazni putem munje. Dakle, razlog nastanka munje upravo je grad koji se nalazi u unutrašnjosti oblaka.

Meteorologija je ove činjenice otkrila tek nedavno i to uz upotrebu najsavremenije opreme. Onda se postavlja pitanje: Kako je Muhammed, a.s., mogao znati za sve to? Ko ga je obavijestio o tim pojavama?



- O otežanom disanju na velikim visinama:



Ono što je postalo poznato u novije vrijeme, nakon što je čovjek uspio da poleti, jeste da što se više penjemo prema nebu, to se smanjuje kisik i zračni pritisak, što izaziva žestoku tegobu u prsima i poteškoće u disanju. O ovom fenomenu Kur'an govori trinaest stoljeća prije nego je čovjek uopšte bio u mogućnosti da leti, kada niko nije mogao znati da uspon ka nebu uzrokuje pritisak i bol u prsima:

"Onome koga Allah želi da uputi - On prsa njegova ka islamu prostranim učini, a onome koga želi da u zabludi ostavi - On prsa njegova stegne i tjeskobnim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti..."
(En'am : 125.)



- Širenje svemira:

Allah s.v.t. kaže:

"Mi smo nebo Svojom moći sazdali i Mi ga, uistinu, proširujemo."
(Zarijat : 47.)

Savremena astronomija je utvrdila da se svemir stalno širi, bilo da se radi o neprestanom stvaranju novih sazviježđa ili da se radi o udaljavanju sazviježđa jednih od drugih.


- Velika eksplozija i nastanak života iz vode:



Ova dva otkrića su također rezultat novijeg doba. Cijeli svemir (nebesa i Zemlja) je, prema savremenim proučavanjima, nekad bio jedna cjelina. Nakon toga je uslijedilo ono što naučnici nazivaju "velikom eksplozijom". I od tada se svemir širi. Dokazi o "velikoj eksploziji" su toliki da se ta pojava sada smatra naučnom činjenicom, a ne teorijom. A Allah, dž.š., prije više od 1.400 godina u Svojoj Veličanstvenoj Knjizi - Kur'anu govori o ovoj pojavi, kao i nastanku života iz vode, što je postalo poznato tek u novije vrijeme:

"Zar ne vide oni koji ne vjeruju da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali - i da smo Mi od vode sve živo stvorili? I zar neće vjerovati?"
(Enbija : 30.)

Ima još mnogo ovakvih primjera do kojih je nauka došla proučavanjem i otkrivanjem, a za koje nalazimo potvrdu u Kur'anu. U ovome su jasni dokazi da je Kur'an govor Allaha, dž.š, koji u Svojoj Knjizi kaže:

"Allah svjedoči da ti je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što jedini On zna, a i meleki svjedoče - a dovoljan je Allah kao svjedok."
(Nisa' : 166.)

Dakle, kako se iz predhodno rečenog može zaključiti, mu'džiza Kur'ana se ogleda, prije svega u njegovom jeziku i visokom stilu, zatim po onome što je spomenuto u njemu, a nauka tek u novije vrijeme otkrila i još uvijek otkriva, te po savršenom i preciznom zakonodavstvu (šeriatu) koji nudi odgovore za sva pitanja koja se tiču čovjeka i njegovog života. To je Knjiga koja je sačuvana od nesklada i kontradikcije i ostaće takva do Sudnjeg dana:

"Zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge proturječnosti."
(Nisa : 82.)

http://razbibriga.net/imported/2010/...er19sign-1.jpg
Islamskim ucenjacima je znacenje ajeta "Nad njim je devetnest" dugo
vremena bio nepoznat.
Sve dok dr. Rešad Halifa 1974. pomocu kompjutera nije otkrio sledece
cinjenice:

-Prva sura koja je objavljena po hronološkom redosledu je sura Al Alaq
koja je smeštena na 96. mjestu ili devetnestom mjestu odpozadi.
- Prvo je objavljeno 5 ajeta ove sure.
citaj , citaj u ime Gospodara tvoga koji stvara
stvara covjeka od ugruška
citaj plemenit je Gospodar tvoj koji poucava peru,
koji uci covjeka onome sto ne zna. (96:19)

-Ovih pet ajeta se sastoje od devetnest rijeci
-U ovih 19 rijeci su sadržana 76 harfa (slova) A broj 76 je djeljiv sa 19,
19x4=76
-Kasnije se objavljuje jos 14 ajeta, koji kada se saberu sa onih 5 daju 19
-Broj harfova ove sure je 285, opet broj koji je deljiv sa 19 (19x15=285)

-Allahov pecat u Kur'anu "Bismilahi Rahman i Rahim" sto znaci
"U ime Allaha Milostivog Samilosnog " se sastoji od 19 harfova.
-Rijec ISM (ime) se u Kur'anu pominje 19 puta
-Rijec ALLAH se u Kur'anu pominje 2698 puta ,
a broj 2698 je opet deljiv sa 19. 142x19=2698.
-Rijec ER RAHMAN ( Milostivi ) se u Kur'anu pominje 57 puta
19x3=57
-Rijec ER RAHIM ( Samilosni ) je u Kur'anu pomenuta 114 puta
19x6=114

-U Kur'anu se nalaze tacno 114 pecata
-Sura u casnom Kur'anu ima 114. 19x6=114
-Brojevi u Kur'anu se spominju na 285 mjesta sto je opet
djeljivo sa devetnest 19x15=285
-Ako saberemo ove brojeve po njihovoj brojcanoj vrijednosti
dobicemo broj 174 591 koji je djeljiv sa 19 (19x9189)
-Ako izbacimo brojeve koji se ponavljaju dobijamo 162 146
(19x8534)

-Ta i Ha su harfovi koji se u suri TAHA nalaze na 342 mjesta
19x18=342
-Ja i Sin u suri JASIN ima tacno 285. 19x15
-Ta i Sin u surama koje imaju ove inicijale ima na 494 mjesta
( 19x26=494 )
-Harfovi Elif,Lam,Mim i Ra su pocetni inicijali sure Ar-r'ad u kojoj su ovi
harfovi nalaze 1501 (19x79=1501)
-Lamova u 13 sura koje imaju ovaj inicijal ima 11 780
( 19x620=11 780 )
-Elifa u svih 13 sura koje imaju ovaj inicijal ima 17 499
( 9x921=17 499 )
-Mimova kojih u 17 sura koje imaju ovaj inicijal ima 8 683
( 19x457=8 683 )
-Sura An-Nasr koja je poslednja u cjelosti objavljena sastoji
iz 19 rijeci.

To su bile neke od cinjenica do koje je došao dr.Rešad Halifa
vezanih za broj 19.

A sada cu navesti jos neke cinjenice koje su vezane za numerologiju.

Rijec Ovozemaljski život (Dunjaluk) je pomenuta 115 puta u Kur'anu, Buduci
svijet (Ahiret) se nalazi takodjer na 115 mjesta u Kur'anu.
Rijec Andjeli (Meleki) se kao i rijec djavoli (Šejtani) pominju 88 puta u Kur'anu.
Rijec Zivot (Hayat) se u Kur'anu pominje na 145 mjesta , koliko i rijec smrt
(Mawt).
Rijec Iblis (Satana-Šejtan) je U Kur'anu pomenut na 11 mjesta isto koliko i
rijec zaštita od Šejtana.
Rijec Muslimani su pomenuti 41 puta u Kur'anu koliko i rijec dzihad (Borba na
Allahovom putu).
Rijec Zlato se pominje na 8 mjesta koliko i rijec Luksuzni život.
Rijec Razum se u Kur'anu pominje 49 puta koliko i rijec svjetlost.
Rijec cvrst je u Kur'anu pomenuta 114 puta koliko i rijec Strpljenje.
Rijec Muškarac se nalazi na 24 mjesta koliko i rijec Žena.
Rijec Molitva (Salat) je pomenuta 5puta.
Rijec Mjesec (Shahr) se pominje 12puta u Kur'anu.
A rijec Dan (Yawm) je U Kur'anu pomenuta 365 puta.

Rijec Voda (Baher) je u Kur'anu pomenuta 32 puta, a rijec Zemlja (Barr) 13
puta .Ako ih saberemo dobicemo broj 45.
Sada nalazimo procentualnu zastupljenost rijec Voda u ukupnom broju rijeci
(Voda i Zemlja). Ona iznosi 32/45 x 100%=71.11111%
Procentualna zastupljenost rijeci Zemlja u ukupnom broju rijeci voda i Zemlja
iznosi 28.8888888%
Odnos zemlje i vode na zemlji iznosi baš ovoliko.

Da li je moguce da je Muhamed, a.s., bio upoznat sa ovom cinjenicom prije 1400 godina.

Ti (O Muhamede) nijednu knjigu nisi citao prije ove a nisi je
ni desnom rukom svojom pisao inace posumnjali bi oni sto laži govore. (29:48)

Rijeci - Kada bi se svi ljudi i dzini udružili da sacine jedan ovakav Kur'an
oni kao što je on nebi sacinili

Курбан-бајрам

Курбан-бајрам је, у муслиманској култури, догађај који траје четири дана (10. 11. 12. и 13. месеца зулхиџе) и он је везан за обред Хаџа, који је један од пет основних дужности муслимана. За време Курбан-бајрама муслимани кољу курбан (овна) и деле га сиротињи, комшијама и родбини према утврђеним правилима: 1/3 сиротињи, 1/3 пријатељима и комшијама и 1/3 породици.

Ако неко има велику породицу може све задржати за себе, али може и поделити све курбанско месо. Задржавање свега за себе није у духу помагања другима, међутим ова могућност је остављена као олакшица онима који издржавају велике породице и немају довољно средстава за то, а ипак би хтели да испоштују ову дужност.

Курбан-бајрам (арапски: عيد الأضحى Eid ul-Adha; турски: Kurban Bayramı) или Хаџи-бајрам је исламски празник приношења жртве, најзначајнији исламски благдан. Он долази два месеца и десет дана након рамазана.
За овај благдан очеви и мајке богато дарују своју децу и најмлађу родбину, а жене припремају богату трепезу за госте.
Муслимани Бајрам дочекују у својим домовима, а у зору одлазе у џамије на сабах-намаз, чекају излазак сунца и клањају бајрам-намаз. Следи честитање. Затим одлазе на гробља, те се потом враћају у своје домове где су припреме за жртву Курбана по правилима шеријатa.

Курбан-бајрам (арапски: عيد الأضحى Eid ul-Adha; турски: Kurban Bayramı) или Хаџи-бајрам је исламски празник приношења жртве, најзначајнији исламски благдан. Он долази два месеца и десет дана након рамазана.
За овај благдан очеви и мајке богато дарују своју децу и најмлађу родбину, а жене припремају богату трепезу за госте.
Муслимани Бајрам дочекују у својим домовима, а у зору одлазе у џамије на сабах-намаз, чекају излазак сунца и клањају бајрам-намаз. Следи честитање. Затим одлазе на гробља, те се потом враћају у своје домове где су припреме за жртву Курбана по правилима шеријатa.

P0ST
http://razbibriga.net/imported/2010/...91752592-1.jpg
Ramazan je odabrani mjesec, tad muslimani cijelog svijeta poste, a post je dobrovoljno odricanje od jela, pića, pusenja i spolnog opcenja od izlaska sunca -zore (sabaha) do zalaska sunca (aksama). Post nije tezak kao sto se cini jer se organizam polako cisti i odmara a dusa je uz Ramazan vesela i njezna.

Ramazan je mjesec posta i razmisljanja, mjesec dijeljenja sadake i pomaganja siromasnim, slabih i nemocnih (iako se to radi i cijelu godinu u ovom mjesecu je to pojacano jos vise). Osim sto se postom priblizavamo Allahovoj dž.š. milosti mi se time i suosjecamo sa gladnima i siromasnima tj. postom razvijamo samilost i darezljivost prema siromasnima, slabima i nemocnima.

Postiti su duzni odrasli i pametni muslimani, ako za to ne postoje odredjene smetnje Ramazanski post moze izostaviti: bolesnik, vojnik, putnik, starije osobe koje nisu sposobne da poste, trudnica ili dojilja ako bi joj post ugrozio zivot ili zivot bebe ove osobe.

Svi osim bolesnika koji nemaju izgleda za ozdravljenjem ili starci koji nemaju izgleda da ce tjelesno ojacati, moraju napostiti dan za dan poslije ramazana ili kad njihovo stanje prodje. A bolesni i stari ako imaju sredstva za svaki dan izostavljenog posta podjeliti sadaku ili nahraniti jednog siromaha.

Vrijednosti Ramazana
http://razbibriga.net/imported/2010/...91752597-1.jpg
O vrijednosti ramazana narocito slikovito govori Poslanikova, s.a.v.s., hutba, koju se prenosi od Imama Ride, a.s., a koju on prenosi od Alija, a.s. U ovoj predaji Poslanik, s.a.v.s., kaže: „O ljudi, ka vama se okrenuo Allahov mjesec pracen Njegovim bereketom, rahmetom i magfiretom!" To je mjesec koji je kod Allaha najbolji medu svim mjesecima, a post u njemu bolji je od svakog drugog posta, njegove noci najbolje su medu nocima, a njegovi trenuci najbolji su trenuci.

To je mjesec u kome ste pozvani da budete Allahovi gosti i u kome vam Allah ukazuje cast od Sebe. U ovom mjesecu svaki vaš dah je velicanje Allaha, vaš san je ibadet, vaša djela su prihvacena i vašim dovama je udovoljeno. Stoga iskreno i cistih srca tražite od Allaha da vam pomogne da ispostite ovaj mjesec i ucite u njemu Kur'an, jer nesretan i jadan li je onaj ko u ovom mjesecu bude uskracen za Allahovu milost i Njegov oprost.

Dok ste gladni i žedni, sjetite se gladi i žedi Dana sudnjega, pa pomozite siromašne i potrebite, poštujte svoje starije, budite milosrdni prema mladima i obilazite svoje bližnje. Pazite na svoj jezik, zatvorite oci za ono što vam nije dozvoljeno gledati, zacepite uši za ono što ne trebate slušati, budite milosrdni prema sirocadi, kajte se za svoje grijehe, ištite od Allaha na namazu, jer namaz je vrijeme kad je Allah najmilosrdniji prema Svojim robovima.

Bljesak misli

Dželaludin Rumi je najveći mistički pjesnik islama, a može se kazati bez straha od pretjerivanja da mu nema ravna u sklopu mističke literature uopće. Bilo je mistika, kako na Istoku tako i na Zapadu, čija iskustva u carstvu duha mogu biti ravna duhovnim percepcijama Rumija, ali se njihova emocionalna ili intuitivna strana ne mogu staviti s njegovima. Rumijeva jedinstvenost, nužda, počiva na osobenu jedinstvu razuma i dubokoga religijskog iskustva. Muslimanski svijet gaj e počastio titulom Maulawi-i Ma’nawi (Doktor Značenja), dakle, religijskim učenjakom koji je sposoban za filozofiranje, onime koji može prodrijeti u značenje fizičkih i duhovnih fenomena i bez teškoća skinuti veo privida kako bi se zagledao u zbilju izvan njih. U dijalektici je ravan Sokratu i Platonu ali, kao da je uvijek svjestan činjenice da je logika jedna nadoknada za život.

http://razbibriga.net/imported/2010/...w500h292-1.jpg

Mevlana Dželaludin Rumi (u turskim izvorima pisan kao Mevlana Celâluddin Mehmet Rumi; u arapskom pisanom obliku poznat kao: مولانا جلال الدين محمد بلخى, Mawlānā Džalāl ad-Dīn Muhammad Balkhī ili جلال الدين محمد رومي Džalāl ad-Dīn Muhammad Rūmī; 30. septembar, 1207 – 17. decembar, 1273; na farsi i arapskom jeziku, naslov Mevlana znači “naš vodič” ili ‘”naš gospodar”) bio je turski sufi, perzijski pjesnik, učenik prava, teolog i učitelj tasavufa. Rođen je Balkhu, gradu u današnjem Afganistanu, a umro je u Konyi, današnja Turska. Ime “Rumi” dobio je zbog toga što je život proveo u Rumu, današnja srednja Anadolija.

nastavak

Počnimo kratkim biografskim pregledom ovoga genija, da bismo odredili njegovu osnovu i utjecaje koji su ga uobličili. Rođen je 604/1207. za vrijeme vladavine Muhamed Hvvarizm Šaha čija imperija se protezala od Urala do Perzijskog Zaliva i od Eufrata do Inda. Njegova familija je ovdje bila nastanjena već nekoliko generacija. Kako je Balh bio u Perzijskoj oblasti, a Rumi pisao na perzijskome jeziku, savremeni iranski učenjaci kažu da pripada iranskoj naciji. Turci ga, pak, svojataju, jer je već poslije njegove rane mladosti, familija odselila u Anadoliju; kako je, pak, Anadolija ranije bila dijelom Rimskoga carstva, veliki je mistički pjesnik nazvan Rumi, što znači Rimljanin. Arapi su ga mogli nazvati Arapom jer u vrhu njegova genaologijskog stabla nalazimo velikoga halifa abu Bakra, prvoga Poslanikovog nasljednika. Duh Rumija, univerzalnog mistika, mora da se smješka svima ovim svojatanjima: u jednoj od svojih pjesama on kaže da je nebo njegova prava otadžbina kojoj moli da se vrati. U drugoj pjesmi on traži od svojih sljedbenika muslimana ono što je tražio od sebe sama: »Kao što moja otadžbina nije Hurasan niti bilo koje mjesto na Istoku ili Zapadu tako, prema vjerovanju, nisam Jevrej, niti zoroastrijac čak niti musliman, kako se taj pojam općenito razumije.«


Nemoguće je staviti ikakvu etiketu na genija poput njega: za njegova života okrutna opozicija bila je krajnje podozriva prema njegovim vjerovanjima a neke njegove prakse žigosane su kao novotarija i odstupanje. Postoji dovoljan materijal o njegovim vjerovanjima i izjave koje ga osuđuju kao jeretika pred sudom inkvizicije. Njegovi biografi navode jedan događaj koji baca svjetlo na njegovu širokogrudnost. Pričalo se da je poglavar ortodoksnih teologa planirao da ga diskredituje angažujući ga u jednoj kontroverzi kako bi on iskazao svoju jerez. Na samome početku, od Rumija je traženo da se izjasni kojoj od sedamdeset i dvije sekte se priklanja; Rumi je dao sasvim neočekivan odgovor – da vjeruje u sve njih, jer da »ima istine u svakoj od sekti koja je preuveličana i iskrivljena fanatičnom bulumentom slijepih sljedbenika«. Teolog je bio u škripcu ne znajući kako da se uhvati ukoštac s čovjekom koji ima tako neodređen stav. Ljutit na takav zbunjujući odgovor, teolog je u nastupu bijesa izjavio da je to znak da je on jeretik i ateist. Odgovor na ovo još je više uznemirio teologa: Rumi je rekao da on prihvata čak i takav sud o sebi.



Reče voda nečistomu: “Dođi!” Reče nečisti vodi: “Stid je moj prevelik.” Odgovori mu voda: “Kako će se bez mene oprati tvoj stid?


Reče jednom neki čovjek: “Ovaj bi svijet bio divan, kad ne bi bilo prijetnje smrti.” Prijatelj mu odgovori: “Bez smrti, ovaj zbrkani svijet ne bi valjao ni šupljega boba. Bio bi poput neobrana kukuruzna klipa u polju, jalov i zanemaren, sa zrnima koja neće služiti za hranu. Ono što je zaista smrt, ti si pomiješao sa životom, i svoje si sjeme posijao u neplodnu zemlju.”


Kad bi netko kazao čedu u majčinoj utrobi: “Gle, tamo vani uređen je svijet, zemlja je čarobna, širom raskriljena, bogata nebrojenim milinama, i stvarima ukusnim za jelo; po njoj planine, mora, i livade, mirisni voćnjaci, vrtovi, i plodne njive, a nad njom veličajna nebesa, suncem obasjana, zrake mjesečeve, i svjetlo bezbrojnih zvijezda; čuda su njena i divote riječima na nedohvatu, pa zašto onda ti, pijući krv, i dalje ostaješ u ovomu tijesnom zatvoru nečistoće i bola?” A što može čedo nego da ti gluho uho okrene, u posvemašnjemu nevjerju, jer slijepi nemaju mašte. Ono nikada nije iskusilo ništa izvan maternice, i ne može zamisliti takav svijet. Pa stoga, kad sveci u ovomu svijetu kazuju o svijetu onostranu bez mirisa i boje, nitko ih ne sluša; privrženost tjelesnu svijetu golema je zapreka, baš kao i čedu glad za krvlju, koja ga hrani u utrobi majke.


Neki je čovjek pošao kod zlatara. “Daj mi vagu,” reče, “kako bih mogao vagnuti svoje zlato.” “Odlazi,” reče zlatar. “U mene nema sita na prodaju.” “Daj mi vagu,” ponovi čovjek, “i prestani se ovako neumjesno šaliti.” “U mojemu dućanu nema metle,” odgovori zlatar. “Dosta, dosta!” povika čovjek. “Ni riječi više od ovih šala! Daj mi vagu koju sam tražio. Ne pravi se gluhim, i prestani govoriti u zagonetkama.” “Čuo sam što si rekao,” odvrati mu zlatar, “niti sam gluh, niti djetinjarim. Znam ja što si tražio, ali gle, ti si drhturavi starčić. Ruke ti se tresu, a ono se tvoje zlato sastoji od najsitnijega trunja, pa će ti se rasuti. Onda ćeš ti reći: “Donesite mi metlu, da izmetem svoje zlato iz prašine.” Pa kad pometeš zlato na hrpicu, vidjet ćeš da se ono pomiješalo sa prašinom; pa ćeš zaiskati sito. Ja sam tvoj kraj posve sagledao već na početku. Idi sada, i neka ti je dobar dan!” Na početku pothvata razaberi mu kraj, da se ne bi kajao u Sudnji dan!


Pametni žele nadzor nad sobom; djeca žele slatkiše.


“Zbog mojega prekrasnoga perja trpim na stotine nevolja”, žalio se paun. “Ptičari mi postavljaju prugla, lovci me gađaju, a sve zbog perja. Budući da u mene nema ni snage ni samonadzora da bih sebe zaštitio, bilo bi mi bolje počupati perje. Ono stalno napastuje moju gordost.” Ljudska darovitost i postignuća vode u pad duhovno slabe. Slobodna volja vodi k dobru samo kad se njom služi netko, u koga ima samonadzora, i tko je bogobojazan. Samonadzorom i ćudorednom zaštitom, duhovna se snaga takve osobe pojačava kad se ova služi slobodnom voljom. Ako nema ni samonadzora ni ćudoređa, onda bi se valjalo kloniti slobodne volje, prije no što se s njom ne zastrani u grijeh.


Kad teret utovariš u lađu, činiš to u dobroj vjeri da ti lađa neće potonuti, da će sretno stići na drugu obalu – a ne znaš hoće li. Kažeš li: “Neću se ukrcati dok zasigurno ne saznam što mi slijedi”, tada nećeš obaviti nikakav posao: jer tajna te dvije sudbine nikada se ne otkriva. Trgovac malodušni niti gubi, niti dobiva; ne, on gubi, jer ostaje bez svojega bogatstva. Samo oni gorljivi u svojoj potrazi, oni koji vjerno traže plamen, naći će svjetlost. Budući da svaki pothvat polazi od nade, vjera je zacijelo najvrijedniji doseg nade, jer vjerom se osvaja spasenje.


Pođe lav sa zecom na zdenac, i zagleda se u nj. Ugleda vlastiti lik, i kraj njega tustoga zeca. Netom je spazio svojega “protivnika”, pusti on zeca, a sam skoči u zdenac. Pade u jamu koju je sam sebi iskopao: njegovo je zlosilje po njemu uzvratno udarilo. O čitatelju, mnoge pogreške koje u drugima vidiš, zapravo su tvoje vlastite, u bližnjima odražene! U drugima vidiš sve što si sam – vidiš svoje licemjerje, zlobu, i drskost. Te mane nad kojima se zgražaš, zbiljski su tvoje vlastite, ali ih u sebi ne vidiš tako jasno, inače bi sebe svom dušom zamrzio. Poput lava koji napada svoj odraz u vodi, ti samo sebi štetiš, o budalasti čovječe. Kad padneš na dno bunara svoje vlastite prirode, tada ćeš znati da je greška u tebi. Kao što prorok reče: “Vjerni su zrcalo jedni drugima.”


Kad osoba samozaljubljena vidi da netko griješi, osjeti gdje se u njoj podiže plamen pakla. Svoju paklenu gordost naziva obranom vjere; ne prepoznaje drskost vlastite duše.


¨Mnogi taj čovjek čini djela pobožna s očima uprtim put pohvale i nagrade. To je zapravo prerušen grijeh. Ono što takvi pobožnici smatraju čistim, uistinu je prljavo.


¨U svojoj se zavisti žališ: “Ja vrijedim manje od toga i toga. Njegova veća vrijednost pojačava moju manje-vrijednost. Zaista, zavist je porok; sama po sebi gora je od ikakve manjevrijednosti.


¨Jednoga dana miš dograbi devinu uzdu, i, oponašajući čovjeka, krene pred devom kao predvodnik. Jer ga je deva spremno slijedila, miš se zaludi mišlju o svojoj važnosti. Bljesak te misli ošine devu. “Naprijed, samo uživaj,” progunđa deva. “Ja ću ti već pokazati.” Uto stigoše do obale široke rijeke, pa naglo zastadoše. “Vodiču preko brda i dola,” reče deva, “zbog čega smo zastali? O čemu li se radi? Kreni naprijed kao što čovjek čini! U rijeku zagazi! Ti si moj voditelj i čelnik; ne zastaj na pola puta, ne gubi korak!” “Ali ova je rijeka široka i duboka,” reći će miš. “Strah me je. Sva je prigoda da ćemo se utopiti.” “Hajde da vidim koliko je duboka,” reče deva, i hitro zagazi u rijeku. “Voda mi doseže samo do koljena,” nastavi. “Slijepi mišu, čemu briga? Zbog čega si se usplahirio?” “Tebi je mrav, a meni je zmaj,” odvrati miš. “Velika je razlika između tvojega i mojega koljena. Ako voda doseže do tvojega koljena, razborita devo, onda ona mjeri pune dvije stope iznad moje glave. “Sljedećega puta ne budi ovako drzak,” reče deva, “da ti iskre mojega gnjeva ne bi sažgale i dušu i tijelo. Oponašaj miševe kakav si sam; neka se miševi ne nameću devama.” “Kajem se,” kaza miš. “Za ime Božje, prenesi me preko ove strašne vode, hoćeš li?” “Slušaj me,” odgovori deva, sažalivši se na miša. ” Popni mi se na leđa i sjedni na moju grbu. Ovaj je dio puta meni povjeren; mogla bih prenijeti stotine tisuća takvih kakav si ti.” Budući da nisi vladar, budi jednostavan podanik; budući da nisi kapetan, ne zapovijedaj kretanjem broda. Budući da nisi prorok, idi tragom onih koji od tvarnoga predjela putuju u duhovni. Budući da nisi usta za Božju riječ, budi za nju uho.

nastavak
ZASPAO LJUBAVNIK

Davno nekad jedan ljubavnik bijaše,

Koga zbog vjernosti njegov vijek stavljaše.

Godinama bese u čežnji i strahu,

Kraljica ga željnog držaše u šahu.

Najzad, šta ko traži tom se i dovine,

Svakom ko se strpi znak radosti sine.

„Dođi noćas!” reče draga jednog dana,

„Tvoja žarka želja već je uslišana!”

U toj i toj sobi sjedi do ponoći,

A u ponoć ja ću bez poziva doći!”

Covjek zakla žrtve, razda milostinju,

Jer mu mjesec sreće iz oblaka sinu.

A kad noć se spusti u tu sobu pođe,

Čekajuć’ da draga na sastanak dođe,

Sedeo je, ček’o . . . al se san prikrada . . .

Klone čudni dragan, kud’ ćeš većeg jada?!

Jedan sat je bdio, pa ga san prevari;

Da ljubavnik zaspi, o da čudne stvari!

U to stiže draga čim je ponoć bila,

Što je obećala to je ispunila.

Kada vide dragog kako tvrdo spava,

Otkinu mu lako parče od rukava,

Šačicu oraha u njedra mu stavi Rekav’:

„Ti si dijete, de se igrom bavi!”.

Kad u ranu zoru dragan iz sna skoči,

Orahe i rukav spaziše mu oči:

„Naša gospa, reče, prevarila ne bi,

A to što nas snađe pripišimo sebi.”


Napomena: pred sobom imate kompilaciju tekstova koji objašnjavaju, pojašnjavaju i prikazuju djelo i osobu Dželaludina Rumija. Kompilacija je nastala, naravno, pretraživanjem interneta, a citati su sa http://www.mullasadra.com i iz [brošure?] “Rumi.Blago njegova duha, prevela Vesna Krmpotić, odabrala Juliet Mabey” koja se, opet naravno, može pronaći na internetu.

http://www.youtube.com/watch?v=MtASr5GQCCo

http://www.youtube.com/watch?v=xJPSk3E80zQ

http://www.youtube.com/watch?v=SLFL_1wj814

http://www.youtube.com/watch?v=UN-WAeIlWkE

http://www.youtube.com/watch?v=WKqzD8pZJGs

http://www.youtube.com/watch?v=SUaGCShXxlQ

http://www.youtube.com/watch?v=OIiQ0BivtNc

http://www.youtube.com/watch?v=hOYozNF7H8A

http://www.youtube.com/watch?v=cY3TzxNKsKM

http://www.youtube.com/watch?v=gdQbI4wGWkg

http://www.youtube.com/watch?v=zt7kNHpjhDc

Citiraj:

---

Islamskim ucenjacima je znacenje ajeta "Nad njim je devetnest" dugo
vremena bio nepoznat.
Sve dok dr. Rešad Halifa 1974. pomocu kompjutera nije otkrio sledece
cinjenice:

---

Učenja Rašida Halife nisu priznata kod muslimana...Niti sunita niti šiita.Tako da se ovaj tekst vezan za njegova učenja ne može smatrati delom islama.

1. Al-Fatiha - Pristup
Mekka - 7 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,


2. Milostivog, Samilosnog,


3. Vladara Dana sudnjeg,


4. Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!


5. Uputi nas na Pravi put,


6. na Put onih kojima si milost Svoju darovao,


7. a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!

http://www.youtube.com/watch?v=sH3gI0sZ16k

http://www.youtube.com/watch?v=GWnAMp1-Vb4

Sura LXXV - Sudnji dan

Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi
i kunem se dusom koja sebe kori.
Zar covjek misli da kosti njegove necemo sakupiti?
Hocemo. Mi mozemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo.
Ali, covjek hoce dok je ziv da grijesi
pa pita:"Kada ce Smak svijeta biti?"
Kad se pogled od straha ukoci
i Mjesec pomraci
i Sunce i Mjesec spoje -
tog dana covjek ce povikati:"Kuda da se bjezi?"
Nikuda! Utocista nema.
Toga dana bice Gospodaru svome prepusten,
toga dana covjek ce o onome sto je pripremio
i sto je propustio obavijesten biti,
sam covjek ce protiv sebe svjedociti,
uzalud ce mu biti sto ce opravdanja svoja iznositi...

http://www.youtube.com/watch?v=hBxbrHyfAbc

http://www.youtube.com/watch?v=v6gKA1nm9qE

Kako im je dobra ideja o mnogoženstvu...
Što se toga tiče bio bih pravi musliman.:)

http://www.youtube.com/watch?v=DbxSobWjLh4

Postoje mnoge predrasude o islamu.
Jedna od mnogobrojnih je svakako ta da se vera islama treba prenositi silom i da se ona na taj način proširila svetom.Medjutim to nije tačno.Allah u Kur'anu u suri
Al-Mumtahina(Provjerena) u ajetima 7.i 8. kaže:

Allah će, sigurno, uspostaviti ljubav između vas i onih s kojima ste u zavadi; Allah je svemoćan; Allah mnogo prašta i On je samilostan.

Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravični -

isuse, kak je pametan :eek:

Evo Čuk Efendi od srca jedna ... Nije arapska ali ima religijsko-ljubavnu poruku... Allahimanet !

http://www.youtube.com/watch?v=ZX5vqDfNOTY

http://www.e-novine.com/svet/svet-ve...je-Kurana.html
Ne znam samo zbog čega ga žele spaliti?Zar im toliko smeta?

eh...treba opravdati ekspanziju naftnih bushotina...covek ne ide u rat kada ga primora Bog...vec kad narede ljudi...a interpretacija svete reci podlozna je promeni...

Citiraj:

---

Prvobitno napisano od slonce

eh...treba opravdati ekspanziju naftnih bushotina...covek ne ide u rat kada ga primora Bog...vec kad narede ljudi...a interpretacija svete reci podlozna je promeni...

---

Dobro si primetio...
Kuran je kriv za njihovo porobljavanje islamskog sveta :shocked:

Citiraj:

---

Prvobitno napisano od Kovač

Dobro si primetio...
Kuran je kriv za njihovo porobljavanje islamskog sveta :shocked:

---

Možda bi mogao da opišeš postupak Salahadina prilikom zauzimanja Jerusalima i način na koji se ophodio prema zateklima u gradu i mrtvima ... Mislim da je istorijski i humanistički gledano njegov postupak bio za svaku pohvalu...Čak postoje spisi gde se opisuje način na koji se ponašao prema najvećim svetinjama Hrišćanstva...Na kraju evo dokaza, sačuvane su do današnjih dana. Ali ja to više komentarišem sa aspekta istorijsko-političke analize ...

Citiraj:

---

Prvobitno napisano od G

Možda bi mogao da opišeš postupak Salahadina prilikom zauzimanja Jerusalima i način na koji se ophodio prema zateklima u gradu i mrtvima ... Mislim da je istorijski i humanistički gledano njegov postupak bio za svaku pohvalu...Čak postoje spisi gde se opisuje način na koji se ponašao prema najvećim svetinjama Hrišćanstva...Na kraju evo dokaza, sačuvane su do današnjih dana. Ali ja to više komentarišem sa aspekta istorijsko-političke analize ...

---

Evo i sa aspekta religiozne analize :lol:
Šta Kuran kaže o postupanju sa zarobljenicima?
O Vjerovjesniče, reci sužnjima koji se nalaze u rukama vašim: "Ako Allah zna da u srcima vašim ima bilo šta dobro, daće vam bolje od onoga što vam je uzeto i oprostiće vam." - A Allah prašta i milostiv je. (Kur'an, El-Enfal,70)

Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu;
čestiti su oni koji veruju u Allaha, i u onaj svet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike...

Kur'an, el-Bekare,177.