Kako bih ja sujetna mogla da pomognem bilo kome da se oslobodi sujete?
Možda bih mogla da pomognem sebi.. al neću..
Napisala sam na početku teme jedan poduži komentar.
Šta misliš o njemu?
Kako bih ja sujetna mogla da pomognem bilo kome da se oslobodi sujete?
Možda bih mogla da pomognem sebi.. al neću..
Napisala sam na početku teme jedan poduži komentar.
Šta misliš o njemu?
VeÄnost je Äista sadaÅ¡njost.
u tvom postu se sve odnosi na smirenje - sabranost, slušanje sagovornika, kontrola postupaka - a ja ga nemam...čini mi se da gušim i sebe, a ne samo druge svojom pričljivošću.
где си пошла с крмељиве очи
ja imam kompleks, taj kompleks je moj i samo moj
ja ne želim da i mam kompleks
loše je imati komplekse
bila bih tako srećna bez kompleksa
Vidiš li da se takvim mislima stvara još jedan kompleks?
Ja sam pričljiva, da nisam pričljiva to ne bih bila ja..
loše je biti pričljiv
ne želim da budem pričljiva..
bila bih srećna da nisam pričljiva
Eto još jednog kompleksa.
Uviđanje da kompleks postoji je korisno.
Vezivanje za njega kao za nešto dragoceno nije dobro,
kao što nije dobro ni razvijati želju da on nestane.
Nemaš smirenje? Pa gde se to smirenje nalazi,
da proverim i ja da li ga imam.
VeÄnost je Äista sadaÅ¡njost.
pa, stvara se....tom tvojom koncentracijom i vežbom. smirenje se ne nalazi.
ali, nekako mi teško da se koncentrišem na takve stvari...izgleda da se nisam dovoljno smučila samoj sebi.
где си пошла с крмељиве очи
Ti ga stvori na svoj način.
I jopet obrnut pristup.. smiri se zato što voliš sebe,
a ne zato što ti je muka od sebe..
VeÄnost je Äista sadaÅ¡njost.
Šta sam sad zabrljala.
Da, zato što voliš sebe. To da ti bude motiv da pomogneš sebi.
VeÄnost je Äista sadaÅ¡njost.
Rišćanski gledano, treba sebi da kažeš da si niko i ništa, da si poslednja bedina beda i da priželjkuješ kaznu za onu jabuku i druge stvari na koje nisi uticala, ali si na neki način kriva.![]()
A sujeta je kad ne daš da ti zapišavadu potiljak, da prostiš![]()
kvinče, nisam loša da bih sad smišljala nečije ubistvo...ali sam loša, jer oduzimam sebi mir, preko potreban, za životno funkcionisanje.
ja gledam na to ovako - nemam prava da oduzimam sebi ono najdagocenije - mir duha... a ja to radim non - stop....a to radim iz sujete, dokazivanja da sam u pravu.
nije čudo što tražim onu pesmu ''uvek te đavo nađe lakše nego ja'' :raz_114:
где си пошла с крмељиве очи
VeÄnost je Äista sadaÅ¡njost.
pa sad sam u toj fazi...čitam faking ničea
u stcari mnogo se identifikujem sa likovima...oko sebe, onih koje čitam...gubim se.
i sad, kao sujeta mi daje ''moć'' da znam ko sam ja, u stvari.
gloopost.
znam...
где си пошла с крмељиве очи
pa zavisi.. nekad je crno, nekad belo, a nekada sivo..
Ako sam krenula da dokazujem da sam u pravu da bih nekome pomogla
i uspem u tome, onda ću se sigurno dobro osećati.
Ako sam krenula da dokazujem da sam u pravu da bih nekome odmogla
i uspem u tome, onda ću se sigurno loše osećati.
Ako sam krenula da dokazujem da sam u pravu, a da ni sama ne znam
zašto to radim(nako bezveze) i ko od toga ima štete ili koristi, onda ću se sigurno
osećati bezveze.
VeÄnost je Äista sadaÅ¡njost.