Večnost je čista sadašnjost.
Večnost je čista sadašnjost.
stopedeset ruza i djelić tvog sna
marširalo je sinoć bez prestanka
dao sam svoj najbolji grad
padali su uz put
oznojeni šampioni
ugašenih pogleda
dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokaži sto znaš
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna
lošse prikrivena želja daleki cilj
rutinsko svodjenje računa za
majmunska lica
provincijski bal s pjesmom na kraju
rasturala se noc
zaspao sam nad otvorenom knjigom
okovana svijest u zlatnom izdanju
a kad zaželiš da se vratis
pogledaj
omamljena samocom
tvoja sjena
na prozoru
u ogledalu
pred vratima
vidio sam bijes tvrdih momaka
demonska igra odbacenih ljudi
tko je zauzeo mjesto u raju
postenje ili vlast
tko je hvalio carevo ruho
patuljci s naslovnih strana
Večnost je čista sadašnjost.
grad bez ljubavi
sumrak ideja
loše vibracije
u mojoj glavi
dolje na ulici
koraci u tami
mozgovne vijuge
šeću svoje pse
stajao sam predugo
na tramvajskoj stanici
zagrljeni parovi
u gomili snova
briga me frajeri
za vaše reklame
ovuda su prolazili
i drugi prije vas
hej
pljunuo sam magazine
propagandu
zlatouste novine
hej
pljunuo sam dupelisce
preko cijele stranice
Večnost je čista sadašnjost.
jesi li sama veceras
da li ti nedostajem veceras
da li ti je zao za recimo
san
da li ti sjecanje luta
sve do mora i jutra na obali
gdje sam prespavao put
da li ti stvari u sobi gube vrijednost i blijede
da li zuris u svoja vrata i cekas na mene
je li ti tijelo puno bola
da li te zebe oko stola
kazi duso jesi li sama ovu noc
pitam se jesi li sama veceras
ponekad cujem da je svijet pozornica
i da svatko dobiva po zasluzi
kao sto to pesnik rece
sudbina se poigrala udijelivsi mi ljubav s tobom
moja draga
scena prva nas susret
zavolio sam te na prvi pogled
ti si znala svoj put
ne gubeci iz vida sto zelis
ko bi rec
a onda scena druga
izgledela si promijenjeno igrala cudno
a da ja nikada ne saznam zasto
duso lagala si kad si rekla da me volis
a ja nijesam imao razloga da ti ne vjerujem jer
to je to
no ja cu radije zivjeti bez tebe
nego slusati tvoje lazi
nu
pozornica je onamo
ja stojim sam sa prazninom svuda oko sebe
ti se vjere mi vise neces osladiti
a ja znam da je vrijeme
i da se zavjesa spusta
je li ti
tjelo puno bola
da li te zebe oko stola
kazi duso je si li sama
ovu noc
krenuo sam u Vienu
da pronadjem svoju djevu
nisam znao što da radim
išao sam tamo prvi put
hladan kao led
ubilo me beznađe
Austrija zamlja teška
za hodače sivih cesta
klasni mir i takve trice
ustajala žabokrečina
hladan kao led
ubilo me beznađe
stara Viena dobro ime ima
lijepo ime koje znaju svi
al' djevojke na ulicama ničemu ne vrijede
i kriplovi su cesti i svakodnevna stvar
rekoh spasi boze Osterreich
Večnost je čista sadašnjost.
jednog dana saznat ćes
za sve učinjene gadosti
ne prepustaj se melankoliji
idi dalje
kad me više ne bude
i kad dodju po mene
ne prepuštaj se melankoliji
idi dalje
netko noću uvijek nastrada
covjek
u dnu ulice cita krive novine
ne prepuštaj se melankoliji
idi dalje
slabo igraš bakice
zar su tvoji poroci
strah od smrti
i lose sjećanje
kao da se ništa nije dogodilo
hvala bogu
krivi su oni drugi
Večnost je čista sadašnjost.
Na neku cudnu foru
Marina misli da zna
sto sve treba da cini
u drustvu frajera
Suvise je obicna
i prazan joj je smijeh
ali nuzda me nagoni
da spavam s njom
Ref.
Dovoljno je da me vidi
da mi kaze Miki, kako si
i vec se osjecam bolje
odmah je na cesti pozelim
Ja sam samo jedan
od mnogih koje zna
sarmiram je uporno
laskam iz daleka
Ona se na nista ne zali
o nicem nema sud
ali nuzda me nagoni
da spavam sa njom
Ref.
Sinoc sam iz stosa
zazelio na tren
da bude nesto vise
da mi postane frend
A Marina ko Marina
negirala me skroz
a meni se samo prohtjelo
da spavam sa njom
to je stil stari moj
ljubio sam hrpetinu žena
ali ni jedna nije bila kao ona
volio sam sve na njoj
stanovala je preko puta
imala me uvijek kad je htjela
ulice
naduvani grad
čudne misli u njezinoj glavi
svijet
ni dobar ni loš
nema mjesta za nove ideje
za nas
ljudi me zovu po imenu
ja im odgovaram u dobrom raspoloženju
proklete laži za naivne
i nije me briga
nije me strah
ne mogu pomoci nikome od nas
nije me briga za gadarije prepucavanja
i lovu bez koje se ne može
i nije me briga
ne bojim se
ne mogu pomoci nikome od nas
Večnost je čista sadašnjost.
dijete u noci
kao ti i ja
stranac u prolazu
kao ti i ja
cvijece na granici
tone u san
zena u krevetu
kao ti i ja
dodir usana
oznojena tijela
daleko od ljubavi
kao ti i ja
jutro na obali
kao ti i ja
napusteni brodovi
plivaju lijeno
rastocene olupine
kao ti i ja
Султанова свита
У јесен 1989. године, група „Азра” свирала је у Сарајеву, наводи између осталог Игор
Клечец у новој биографији рок музичара Џонија Штулића. Он такође пише како су
после концерта разговарали Штулић и Горан Бреговић. У одређеном тренутку, Џони
ће Бреговићу:
- Слушај Брега, ја ово више не могу. Концерти, турнеје, размажени бенд, као „Аба”
смо, ништа нам више није добро, ни разглас ни публика... Знаш како ја то видим: као
Бо Дидли сам, у белом оделу, мало свирам гитару, мало не свирам, забацим гитару
иза себе, а прати ме султанова свита. Знаш оно, кад султан крене из Стамбола, па
поведе сву ону силу свирача на даирама, зурлама, шаргијама, па певачице, пакао
земаљски, то ме прати, обавезно хармоникаш. „Севдах Shuttle Band” , то је мој
пројекат за будућност - рекао је Џони.
Неколико година доцније, писац Штулићеве биографије затекао се у Трсту и застао
испред плаката који је најављивао концерт Горана Бреговића и „Оркестра за венчања
и спроводе”. А на концерту, Брега седи на позорници у белом оделу, мало свира
гитару, мало не свира, као Бо Дидли пуцкета прстима, који пут подврисне. Иза њега
султанова свита: зурле, даире, шаргије и - обавезни хармоникаш.
где си пошла с крмељиве очи
где си пошла с крмељиве очи
где си пошла с крмељиве очи
где си пошла с крмељиве очи
где си пошла с крмељиве очи
где си пошла с крмељиве очи
где си пошла с крмељиве очи
где си пошла с крмељиве очи
где си пошла с крмељиве очи