Nostalgija ...

Nostalgija ...

југоноÑталги ˜Ð° је ок,југопатоло гија је тешки пÑихички поремећај
вежбали двапут, побило Ð½Ð°Ñ Ð¼Ð½Ð¾Ð³Ð¾ , хвала никада више
" ja sam uvek bio na ivici da nekog ubijem, nemоjte to vi da budete, nemojte molim vas... "

Nema patologije a nostalgija (posebno jugonostalgija) je samo floskula...Pokušavam sa istorijske distance posmatrati događaje i vreme bez upliva ličnih emocija. Imam dosta razloga da budem emotivan po ovom pitanju ali sam se izlečio od toga. Da mrzim bio bi isti kao oni što mrze nas. To ne želim nikako. Želim biti iznad njih a posebno iznad njihovog razarajućeg poriva da uništavaju sve sa Srpskim prefiksom. Ti si imao prilike da vidiš takav moj stav zajedno sa ostalim forumašima na drugim temama. Mogao si i smanjiti ova slova jer veličina slova ne oslikava važnost napisanog.![]()

Све жене овог форума добро знају , величина је битна.
Ðема мржње него чињенично Ñтање је такво да је ок Ñе Ñећати нечег лепог, али причати да нам поново треба, то је патологија иÑта као када по Ñтоти пут оÑтављени љубавник поново креће у везу Ñа иÑтом.
Мој народ Ñу обе ЈугоÑлавије крваво коштале , због њих је на граници биолошког , а и вољног опÑтанка. Трећу издржао не би.
" ja sam uvek bio na ivici da nekog ubijem, nemоjte to vi da budete, nemojte molim vas... "
"Tvom narodu" zinulo doope na teritoriju, pa ga je to krvavo koštalo. Taj tvoj (i moj) narod teško je voleti. I kad je tvoj, voleš ga, al ne moš da ga podneseš ponekad.![]()
što volim kad se posipamo pepelom...kad već niko drugi neće.
где Ñи пошла Ñ ÐºÑ€Ð¼ÐµÑ™Ð¸Ð²Ðµ очи

а Ðнштајн је казо Ñамо Ñу две Ñтвраи безграничне коÑÐ¼Ð¾Ñ Ð¸ глупоÑÑ‚, али за коÑмоÑÑ‚ ниÑма Ñигуран.
" ja sam uvek bio na ivici da nekog ubijem, nemоjte to vi da budete, nemojte molim vas... "
Ne zna ono balavo gde je bila moja zemlja. I kakva je bila moja zemlja. I kakvog je kralja imala.![]()

Kad god prodjem ulicom sa tvojim imenom,
pomislim na onu pesmu...
vec je godinama ne pevam, stari refren nikom ne treba.
Ljudi pesme kratko pamte,
Komandante...
Ostace u knjigama i prica o nama: Balkan krajem jednog veka.
Svako pleme crta granicu, svi bi hteli svoju stranicu...
Tope se snovi kao sante,
Komandante...
Na barikadama su opet zastave,
svet ide kao na praznike,
A decu izvode s jutarnje nastave
da vide gladne radnike...
A gde smo mi, naivni, sto smo se dizali na Hej Sloveni?
Kao da smo uz tu pricu izmisljeni.
Vremena su nezgodna, za momka kao ja, koji gleda svoja posla...
Nisam lutak da me naviju. Imam samo Jugoslaviju...
Sve druge baklje bez mene plamte, Komandante...
Na barikadama su opet zastave, svet ide kao na praznike,
A decu izvode s jutarnje nastave da vide gladne radnike...
I svi su tu da dobiju na toj lutriji...
Na barikadama su uvek najbrzi, al nikad i najmudriji.
A gde smo mi, naivni, sto smo se dizali na Hej Sloveni?
Kao da smo uz tu pricu izmisljeni...
I prevareni...
Kad god prodjem ulicom sa tvojim imenom
pomislim na Panta Rei...
Bacice se, tako, neki lik kamenom i na tvoj spomenik,
Jer sve se menja, i sve tece..

Članovi koji su pročitali ovu temu: 0