ne piše ništa o tome u knjigama.
nemam ništa protiv da im se da neki dinar, bre...većina manastira ima svoje ekonomije, prihode....naš sveštenik je ok sasvim, nikad nije ništa ni rekao ni kometarisao za iznos koji dajemo kad svešta vodicu...niti kad je dolazio svaki dan izjutra da me pričešćuje (kad sam bila bolesna), nije hteo da čuje za novac...ali, takvi su retki.
imamo jednog poznanika, koji...neću sad da kažem gde je sveštenik...kad priča o hrani (i to za stolim) lepo mu ide voda na usta, sav se upljuje, bre.
meni je to gadno. tolika alavost.
gledam da ne budem kod kuće kad dolazi.