...'' You know, if you're gonna ask someone to save the world, you'd better make sure they like it the way it is....''
ovo sto kacite su uglavnom nerealni motori i .....vise neki pokazatelj kreativnosti.....postavite nesto realnije....
YAMAHA
XVS1100A DragStar Classic
Motor:
Tip motora: 4-taktni, 75° V-twin, SOHC Hlađenje motora: Vazdušno hlađenje Zapremina: 1,063cc Promer x hod: 95 x 75mm Stepen kompresije: 8.3:1 Maks. snaga: 46kW (62.6 HP) @ 5,750rpm Maks. obrtni moment: 85Nm (8.7 kg-m) @ 2,500rpm Podmazivanje: Uljna pumpa Karburatori/Napajanje gorivom: Mikuni BDS37/2 Spojka: Mokra, višepločna Sastav paljenja: TCI Pokretanje: Električno Prenos: 5-brzina Prenos: Remen Rezervoar: 17 litara (4.5 l) Količina ulja: 3.6 litra
Šasija
Prednje vešanje: Teleskopske vilice Hod vešanja, napred: 140 mm Zadnje vešanje : Nihajna vilica Hod vešanja, nazad: 113 mm Zadnje vešanje : Dupli disk , FI 298mm Zadnja kočnica: Jedan disk, FI 282mm Prednja guma: 130/90-16 (67S) Zadnja guma: 170/80-15 (77S)
Dimenzije
Dužina: 2,460mm Širina: 945mm Visina: 1,095mm Visina sedišta: 710mm Razmak osovina: 1,645mm Najmanja udaljenost od zemlje: 145mm Težina: 272 kg
Мудрост се састоји у томе да се баци у море што мањи део товара да би брод пловио лако.
ako zelite motor koji je u potpunosti posvecen i napravljen uzivanju moj predlog je BMW r1200c montauk....
22. 08. 2010
PRESS
Bajkeri i princeze
Stara Pazova se već treći dan trese od decibela roka i turiranja motora. Moto-klub „Gromovi" je i ove godine okupio motoriste iz cele Srbije, a ono što smo tamo videli podseća na adaptaciju najluđih dela Čarlsa Bukovskog
Prva pristojno sveža noć posle toliko vremena, puna nepristojnih ponuda da netragom nestanemo u porocima kojima je namamljena na periferiju Stare Pazove...
Sve se izmešalo u kratke udahe „kalemljenog" vazduha - pokošena trava, srolana „trava", pivo, rakija, požuda, miris benzina, fenomenalan glas Jovane iz „Rok univerzuma", podivljali kubici rogobatnih zveri na dva točka... Živopisna adaptacija najluđih dela Čarlsa Bukovskog, u interpretaciji lokalnog moto-kluba „Gromovi" i namernika koji nalik njima žive da bi vozili i voze da bi živeli.
- Čudan smo ti mi soj, brate! Ko jedanput „zajaše" motor više mu nema drugačijeg života - osim onog na putu! Nema povratka na staro kad benzin, asfalt i vetar uđu pod kožu, u vene... Kad ne voziš da bi stigao, već da bi vozio... - otprilike razabiramo šta Preba iz „Gromova" govori, pokušavajući da nadglasa raspomamljeno veče, čije zvezde definitivno nisu na nebu
Snajke k'o iz bajke
- Ovo ti je pravi život, majstore! Sve što imam i sve što mi treba staje u bisage, a rezervoar prima taman toliko da nijedan problem nije nerešiv... Dođi, ajde da nazdravimo onome što ti nikada nećeš osetiti - istinsku slobodu - uneo se Triša u laku filozofiju i teški alkohol.
Ovako vitlamo tokom skoro čitave godine - od jedne do druge motorijade, trudeći se da razbijemo predrasude o bajkerima kao o ofucanim i zapuštenim grubijanima, koji ništa drugo ne znaju osim da voze, piju i biju! Suština je u druženju. Alkohola ima koliko i na slavama i sahranama, a tuče „pijanih motorista" su u domenu statističke greške. Mi smo jedno veliko bratstvo koje samo želi da uživa u onome što radi, da živi kako voli i da privoli druge da nam se pridruže - veli Mikula, još jedan od onih „bez imena", jer je sveto pravilo motorista da se znaju isključivo po nadimcima ili klubovima kojima pripadaju.
- I mi smo mahom porodični ljudi, radimo neke poslove, koje možda i ne volimo, ali obezbeđuju koru hleba na stolu, a motori su naši leteći ćilimi koji nas odvedu daleko do svega, kad god se za to ukaže prilika i potreba da se resetujemo od svakodnevice... - nadovezuje se bradonja, odbegli „član" „ZZ topa", turirajući svoju „hondu" u karakterističan pozdrav sabraći koji ga na ulazu u kamp dočekuju, onako domaćinski, sa čašicom ljute koju mora da tresne na iskap... Takav je red, i svojevrsna inicijacija u društvo „prokletih"!
I snajke su, vidimo, upoznate sa običajima i ne zaostaju u folkloru. Troše ko „harli" na 100 kilometara, čiste mešavine - pivo i žestina...
- Nisam bila iz ovog sveta dok se nisam smuvala sa bajkerom, koji me je načisto sludeo i pokazao neke nove vrednosti života, u kojima on robuje nama, a ne mi njemu, i onom začaranom krugu očekivanja: završi školu, zaposli se, udaj, izrodi decu, radi kao konj i umri kao pas... - iza predimenzionirane čaše piva krije se lepo, ali teškom šminkom obezvređeno lice devojčurka od dvadesetak godina.
Ubeđena je da je izabrala najbolje za sebe i trudi se da uživa u tome. Ili da barem druge ubedi u to? Kako god...
Ima alkohola, nema tuče
Začudo - incidenta ni na pomolu, mada je alkohola, testosterona i benzina u dovoljnim količinama da se smućka respektabilni hodajućih arsenal eksplozivnih naprava i da Pazova očas posla postane „nuklearna" velesila...
- Šta ga gledaš, koju pičku materinu, nije riba, zajaši ga i teraj... - navrzo se krupajlija pred čijom smo se makinom obreli, nutkajući nam ključeve nekakvog prepravljenog čudesa sa dva točka, volanom i mnoštvom čudnih delova koji su se savršeno uklopili u to nešto što, po svemu sudeći, ima karakteristike građevinske mašine za skidanje asfalta s puta...
- Aj drugi put, prijatelju. Mi smo rizik i na dve noge, a ne na dva točka... - odbijamo ponuđenu priliku da na prečac upoznamo apostole i svece i da nam na sledećoj motorijadi minutom ćutanja zahvale za sve.
Šatori podrhtavaju u prepoznatljivom ritmu forsiranja najjačih mašina od svih - požudnih tela. Do poslednjeg kubika...
„Ovo je vreme paklenih vozača", gruva s bine, dok se nekolicina gladijatora još neumorno rve s „lavovima" iz umornih točilica.
- Hvala vam što ste bili, braćo - ispraćaju nas jahači rogatih konja.
Prosipaju pivo za nama, kao što majke isture bokal vode za decom pred put.
Ne dremaj Bože - možda i ti nebom tutnjiš na nekoj od ovakvih mašina.
Odmorićeš se kad obdani - kad bajkeri tom užarenom točku na tvojoj autostradi kažu laku noć...