Prvobitno napisano od
mihaela
Ne volim da se prisjecam svoje prve svadbe,ali da bih to iskustvo podijelila sa vama,moram.To je za mene bio pakao.Prvo,prije svadbe niko mi nije dozvolio da imam svoje zelje kako ce ta svadba izgledati,morala sam da prihvatim sve njihove obicaje,jer kazu tako treba.Tako mora,jer to su njihovi obicaji,a ja jel te,ulazim u njihovu porodicu.Dobro.Prihvatila sam.Uspjela sam samo da se nekako izborim da imam svoju kumu kao svjedoka u opstini.I to su htjeli da mi kuma bude kumova djevojka.Jedva sam se izborila.Mislila sam i da sam uspjela i u tome da mladozenja sjedi poslije vjencanja zajedno sa mnom...Ali idemo redom.
Kada su me "kupili" otisli smo u opstinu da se vjencamo,poslije toga u crkvu.Mladozenja u crkvu kasnio,jer su zaboravili ponijeti crno vino,i Boze,bas on je morao da ode po to vino.U crkvu ulazim sa djeverom i djeverusom,umjesto sa mladozenjom,i cekam,cekam.Svestenik zeza:"Da se nije predomislio?".Ja ljuta...pojavi se nekad.Poslije vjencanja stigli u restoran i gle cuda-ne mozemo sjediti skupa.Iako smo vjencani.I dalje me djever voda i drzi pod ruku kao mecku.
Nasi kumovi nisu sjedili pored nas(u ovom slucaju mene,jer je mladozenja morao biti pred vratima i docekivati goste),vec su sjedili negdje u cosku,doduse za mladenackim stolom,ali u cosku.I morali su kuma,kum i njegova djevojka sjediti na 2 stolice,jer za njih za tim stolom nije bilo mjesta.
Ja nisam smjela da ustanem i igram,jer mlada mora da sjedi dok ne prodje tacna(jabuka).Kada je krenula napokon jabuka,po obicaju sam isla sa djeverom pod ruku i onda sam odjednom cula preko mikrofona mladozenjinog svata kako se dere i udara nekim cekicem po stolu:"Maaasalaaa,maaaasalaaaa...evo nama stigla nevjesta...bla,bla,bla.Evo kum dao toliko i toliko,stari svat toliko,a vidi kuma napisala pismo(djevojka u koverat stavila novac)..." I tako se derao do poslednjeg gosta.
Sjecam se samo svog stida,bijesa i razmisljanja-sad cu pobjeci.Hocu,sad cu pobjeci.Ali nisam.Bilo je to strasno iskustvo.