ARHITEKTURA BAZILIKA
Milanskim ediktom 313. g. hriscanima se priznaje sloboda veroispovedanja. Umetnost izlazi iz katakombi i pocinju se graditi bazilike, po uzoru na Rimsku arhitekturu. Dok je Grcko Rimski hram "stan" bozanstva, hriscanski hram sluzi za okupljanje vernika na molitvu, pa je to uticalo na njegov oblik i na dalji razvoj crkvene arhitekture. Za hram je potrebna prostrana unutrasnjost, koja omogcava okupljanje velikog broja vernika. Crkva se priblizava masama.
Hriscanska bazilika sacuvavsi ime i prvobitni arhitektonski oblik rimskih konstrukcija, namenjenih potrebama pravosudja, uoblicavala se kasnije u skladu sa potrebama novog kulta: glavni brod se zavrsava triumfalnim lukom, dok se prezbiterij (prostor iza glavnog oltara) pregraduje.
rekonstrukcija ranohrisanske bazilike
![]()
VIZANTIJA
Vizantijska umetnost obuhvata umetnost koja je nastajala i razvijala se na prostoru Istocnog rimskog carstva (Vizantije) od V veka do pada Carigrada pod Osmanlije 1453. godine i potpunog sloma Vizantije. Njeno delovanje nije bilo samo ograniceno na prostor Vizantije, vec i na prostore drzava koje su bile pod njenim direktnim uticajem (Srpske oblasti, Bugarska, Ruske drzave, Mletacka republika, Napuljska kraljevina). Nastaje na velikom prostranstvu, a ono sto se kroz nju manifestovalo dozivljava tokom vremena vrlo znacajan razvoj. Ponikla je u Vizantu, drevnom Konstantinopolju ili Carigardu, sadasnjem Istanbulu, a podrucje gde se mogla sresti obuhvatalo je: Malu Aziju, Grcku, Srbiju, ostale balkanske zemlje, Rusiju i Italiju.
Vizantijska umetnost se razvijala tokom srednjeg veka, njena osnovna crta je religiozni pogled na svet. Karakterisu je blistave boje i snaga linija, bez individualnosti i perspektive, sa spljostenom formom. Za ukrasavanje gradjevina koriscene su freske i mozaici koji su prekrivali zidove, podove, svodove i kupole spajajuci u potpunosti arhitektonski sa likovnim sadrzajem.
Izmedju vizantijske i ranohriscanske umetnosti nema tacno odredjene demarkacione linije.
AJA SOFIJA
Aja Sofija, remek-delo arhitekture toga doba i jedan od velikih stvaralckih triumfa svih vremena.
Crkva Aja Sofija sagradjena je za vreme vladavine imperatora Justinijana (532-537), kada je Vizantijsko carstvo bilo na vrhuncu svoje moci. Ona je bila sediste patrijarsije Konstantinopolja vise od hiljadu godina. Njeno prvo ime bilo je "Velika crkva" zbog velicine, a kasnije je nazvana Aja Sofija. Zbog imena se misli da je posvecena Svetoj Sofiji. Međutim, posvecena je "svetoj mudrosti" Hrista. Nakon što je Konstantinopolj, sada Istanbul, potpao pod Turke pod vodstvom sultana Mehmeda Drugog, 1453. Aja Sofija je pretvorena u dzamiju. Godine 1935. turski predsjednik Kemal Ataturk pretvorio je Aja Sofiju u Ayasofija muzej. Justinijanske arhitekte Isidor Miletski i Antemius Tralski, fizicari i matematicari kreatori su spektakularne i revolucionarne crkve sa svodovima - najljepsi hram ikada sagradjene u to vreme. Punih hiljadu goidna, dok nije izgradjena katedrala u Sevilji, Aja Sofija nosila je titulu najvece crkve na svetu. Dimenzije Aja Sofije su 77 x 72 metra sa kupolama, precnika 33 metra i 62 metra visine.
Unutrasnji izgled crkve Sv.Sofija
Kao po ironiji sudbine, najbogatija grupa spomenika prvog zlatnog doba sacuvana je danas ne u Carigradu vec na italijanskom tlu, u Raveni, koja je bila glavno uporiste vizantijske vlasti u Italiji.
Crkva S.Vitale, Ravena 526-547
najznacajniji spomenik vizantijske arhitekture u zapadnoj Evropi i jedan od najznacajnijih spomenika vizantijske umjetnosti uopste.
U ovoj crkvi nalaze se dva cuvena mozaika na kojima je predstavljeno jedinstvo duhovne i politicke vlasti koje odrazava “bozansko kraljevstvo” vizantijskog cara.