Firenca je glavni grad pokrajine
Toskana u
Italiji. Grad leži na reci Arno i najpoznatiji je po svojoj
srednjovjekovnoj istoriji grada-države Firence, u vrijeme kada je bila središte trgovine i finansija i jedan od najbogatijih gradova u Europi; te kao kolijevka talijanske
renesanse, o čemu svjedoče brojni gradski spomenici. God.
1982.,
UNESCO je uvrstio stari povijesni centar na popis
svetske baštine. Svojom arhitekturom, ali i muzejima (
Pitti,
Uffizi), vrtovima, obrazovanjem, muzikom , kuhinjom, modom, i dr., Firenca svake godine privlači oko milijun turista.
Zbog svoje kulturne važnosti, Firencu nazivaju "Italijanska
Atena". U njemu su živjeli mnogi poznati kao što su:
Dante Alighieri,
Giovanni Boccaccio,
Donatello, obitelji
Medici,
Botticelli,
Niccolò Machiavelli,
Leonardo da Vinci,
Filippo Brunelleschi,
Michelangelo,
Galileo Galilei i drugi.
Firenca, koja je poznata po svojoj
umjetnosti i
arhitekturi, kao i po tome da su u njoj živjeli i radili mnogi evropski majstori, ima ogroman broj poznatih i vrijednih spomenika:
Firentinska katedrala je stolna bazilika Firentinske nadbiskupije. Po svome značaju u istoriji arhitekture je jedna od najpoznatijih
talijanskih građevina, a nalazi se u samom središtu
Firence koji je zaštićen kao
svetska baština. Treća je po dužini crkva (poslije
crkve sv. Petra u
Rimu i
Sv. Pavla u
Londonu) na svijetu, duga 148 metara. Zbog ambiciozno zamišljenog plana kupole koji se dugo nije moglo ostvariti, izgradnja je završena tek 173 godine nakon početka gradnje, te je obuhvatila i
gotičke i
renesansne oblike. Konačno riješenje izgradnje kupole ostvario je
Fillipo Brunelleschi, kojemu je to remek-delo donelo trajnu slavu u gradu Firenci.
katedrala 1880- 1890
Ispred katedrale nalazi se
krstionica koja datira još od
ranokršćanskom 5. stoljeću, ali u današnjem obliku je izgrađena u
Romanici (11.-12. stoljeće). Eksterijer oktogonalne građevine prekriven je, tipično romaničkim,
inkrustracijama zelenog i belog
mramora.
Kupola je utvrđena i učvršćena gornjom galerijom iz 13. stoljeća. Unutrašnjost osmorougaone građevine ima toskanske geometrijske ukrase u višebojnom mramoru na dva nivoa; donji s
korintskim stupovima i gornji s uskom galerijom s
arkadama. Posvećena
sv. Ivanu Krstitelju služila je kao Firentinska katedrala sve do
1128. godine.
