Ravno je ravno i ne cuti...Moj rodni kraj...

[Ravnica Carobnica]

Ravnica u sred Backe ,rubovima mocvarnog rukavca Jegricke izmedju Dunava i Tise
Jedno malo prelijepo selo ,kuca u redu poredjanih ko hljebcica od psenice nacinjeni iz njenih njedara iznjkedreni. Za kojim se na suncu okrecu suncokreti ukrali zutu boju sazrelim kukuruzima. Umornog paora horizont mami i samo mu vise koraka u nogama daruje.Tu je moj rodni kraj .Ravan je ravan i ne cuti ravan je ravan na mene se ljuti...
Racite Vi po koju rijec vasem rodnom kaju ,opisite ga pokazite nam ga ...

[Ravnica Carobnica]

Ova me slika u stopu ptati .Ovoj cu slici da se vratim.Jer Ravno je ravno i ne cuti .Ravno je ravno na mene se ljuti .I ma gdje zaspala rosa ove slike me budi i umiva

[Ravnica Carobnica]

[Ravnica Carobnica]

[Ravnica Carobnica]

Tog zimskog dana nase selidbe i definitivnog odlaska za Crnu Goru , bila sam srecna sa ocekivanom promjenom onog sto sam imala kao svoju svakodnevnicu.I to bas u vremenu pocetaka srednje skole kad se jedan dugi niz od osnovne skole raspada kad svako hita na svoju stranu. Sve one vjerne dobre drugarice otisle su iz sela u gradove na skolovanje i svi sljedeci susreti su se suzavali moja je ulica za mene bila sve pustija i sve manja.Upisala sam gimnaziju a zarko sam htjela biti uciteljica. U Sremskim Karlovcima nisam polozila pismeni iz Srpskog a mislila sam da mi je to jaca strana.U zrkoj zelji promasila sam temu.Moja generacija bila je natrpana nije bilo dovoljno mjesta i kriterijumi si bili ostri .
Ta selidba srecne osobe nikako da nadje mjesta u mojoj dusi A da tad nisam bila srecna jesam.Sve ono sto sam ostavila ni posteno se nisam okrenula u vremenu koje je dolazilo bice moja svetinja.Sanjala sam cesto i budna kako nisam nikad ni otisla iz mog rodnog kraja .

[Ravnica Carobnica]

Danas me ravnica ima cijelu danas sam crvena boja ,danas je sva ljubav svijeta moja.
Danas sam stopljena i luda sam danas sam njena i ona moja.
Danas su tuge utekle,danas je ona i ja njena.
Danas nisam sjena i korake ne brojim .
Danas u njoj stojim ,pokisla od suza radosnica.
Danas je to ozarenog lica.
Danas hocu da je udahnem i u njedrima ponesem .

[tol]

Draga, odavno ne sretoh toliko ljubavi ka nekom podneblju...
koliko ovde prema okruzenju koje ti ljubavlju peva

[Ravnica Carobnica]

U samu zoru ,kad sunce tek stidljivo virka putujuci ka mom rodnom kraju , probudila sam sva cula da budu tu uz mene kad pukne prepoznatljivi krajolik ,kad slike sjecanja i djetinjstvo prepoznam tu u ravnici carobnici .Okrecem glavu cas na jednu cas na drugu stranu kraduci obema sve i zaleci za onim sto sam gledajuci na drugoj strani propustala .Tu sam idem bih da zaustavim vrijeme u slikama bih da ih zapamtim i ponesem tamo gdje cu zivjeti kad odavde odem a nisam ni stigla tek klizim u carobnoj neponovljivoj mojoj ljubavi u ravnicu . Redjaju se njve suncokreti ,secerna repa, kukuruzi ,zlacano se zlate jesen tek sto im nije krocila ...Putujem i sve sam blize moje Ravno je ravno i na mene se ne ljuti .......

[Ravnica Carobnica]

Mreza kanala Dunav-Tisa, u njenim isprepletenim rukavcima u srcu carobne ravnice tu negdje crvene se krovovi mojeg Ravnog sto ne cuti vec vjecno pjeva ....

[Ravnica Carobnica]

Putevi su dugi snovi jos duzi ...

[Ravnica Carobnica]

[Ravnica Carobnica]

Ravnica Carobnica

Ti si prekrasna djeva
Tebi se divim i u tebi zivim
U ocima nosis moje lice
Carobnice
Zenice ti na zvijezde lice
Kosa na oblake za kise
Ti si divna djeva ravna
Ravnice