Noć u kojoj pljušte zvezde
Noćas se zvezde ore iz večnog mira svoda.
Kuda se ruše zvezde? Za lov im nemam mreže -
progutat će ih eter i beskonačna voda.
Ruše se zvezde u prostor sveta bez ravnoteže.
Ko da ga veže?
Što biva od mrtvih zvezda? Idu u dim, u paru?
Neće li nove zore pojesti opšta tama?
Neće li tkivo sveta propasti u požaru?
Ili će zvezde stići u ognjen sudar s nama?
Iskre, gdje je jama?
Gube se mahnite zvezde u tajne svemirske rupe.
Ja molim pravo na najmanje parče meteora.
Da ove strašne vatre u lobanju me lupe,
da leš moj plane u svetu lomaču odozgora,
smrt zvezdanoga stvora.
Tin Ujević