Hahah, jos uvek koristis moj prepis ove legendarne pesme, Divlja Zeno!
Hahah, jos uvek koristis moj prepis ove legendarne pesme, Divlja Zeno!
Žena je raj za okice, pakao za dušicu, i čistilište za džepČić.
Ovako sam nasla na netu, ne znam o cemu pricate.
Pricam o tome da sam neke 2005. godine, na jednom Forumu na slovo K, prekucao Dimitrijev tekst sa malim izmenama, tako da se na nekolliko mesta razlikuje od originalnog teksta. Zatim sam velikim slovama naglasavao mesta u pesmi, koja su tada meni bila jako bitna... Naime, tekst ove pesme objavio sam u okviru istoimene teme koju sam posvetio jednoj devojci, i koja se i danas nalazi na istom mestu. Tekst je veoma prepoznatljiv, slozicete se. Ako prestanete da kolutate ocima, mogu vam reci u kojim se delovima (ima ih tacno sest) ovaj teks razlikuje od originalnog teksta Mitrinoviceve pesme.
Žena je raj za okice, pakao za dušicu, i čistilište za džepČić.
nije to divlja kojote malo si se prebacio
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
Marijuana
Cocaina
Eroina
Crack
Hashish
Fumo
Ketamina
Anfetamina
Bombe!!
vole te lopovi!
Ok, nije Divlja, ali sam tekst pesme otkucao licno ja. Treba li to da dokazujem?
Uostalom, dovoljno je da se vratite samo dve strane unazad. Na ovoj istoj temi,
naci cete istu ovu pesmu, koju sam i ovde prekucao, opet sa par razlika od originalnog teksta.
Uzgred, Divlja je mnogo volela ovu pesmu i mene. Kaze da nikada nije cula nekoga ko je bolje, sa vise strasti recituje, od mene.
Ako zelite, dokazacu vam i ovu svoju tvrdnju.
Žena je raj za okice, pakao za dušicu, i čistilište za džepČić.
Požar ploti
Ženo,
kada mi plot zakriči, moja duša se pretvori u krv
Krv u požudu.
Ženo, hoću da ti ispijem kupu slasti
i da kroz tebe udjem u beskonačnost.
Strasno- bolno hoću da mi premre srce
u trzaju sladostrasti
Kad me uzburka krv tvoja
ta vruća, ta slatka, bezumna.
Hoću da me bezumnog užariš
i da me sagoriš svojom ženstvenom vatrom,
ploti moja.
Hoću da me poljubiš samo jednom,
plotski, dugo, bolno
sva mirišući, dršćući toplo
vlažno , slasno
Hoću moje lance, tvoje kose
duge , meke da raspustiš kose
da me zamrsiš u njih,nek mi se pomuti radost
u tmini mirisa njezinih.
Meda, hoću sočnost meda da ti ispijem
sa usana
s tih dozrelih, s tih opojnih
bez ponosa da se pravim pametan.
Hoću tvoju manitu podanost
uzbješnjeloj krvi
Tvoju opijenost od moje muške mladosti.
Hoću tvoje ludilo sreće od moga mesa
Hoću tvoje ženstvo
blaženstvo...
Da te savladam pobjednički.
Hoću da me moćno tišti
zbijenost tvoga tijela,
hoću da me stegneš
u grču zagrljaja, kao udav janje.
Hoću da nam se u vrućini strasti pomrači svijest
i da ,budemo duboko kao zemlja,
kad postanemo jedno ili troje.
Hoću sirovu snagu tvoje ploti, ženo.
Hoću divlju prijesnoću
zbijenu u tvojim mišićima.
Hoću da zatreperi meso tvoje, ploti moja,
u groznici mojih živaca
koji kroz tebe hoće da stvaraju
izvan sebe.
Hoću da u času ujedinjenja
zamirišu iz tvog tijela
peludni prašci
koje si prije kolutova godina
njušila kao košuta na Celebesu.
Hoću da zavrišti plot u tebi, ženo moja
i da izbaciš svoja zaboravljena krila
i rogove ili pandže.
Ženo, Ženko, Žensko,
neka me nestane u grču životinje.
Neka utonemo.
Hoću da se nikad ne povratimo iz suštine bića,
da više nikad ne vidimo dan,
i da ne mognem razlokovati sebe od tebe
ili nas obadvoje od bića,
od velikog, večnog, neponjatnog,
koje od sebe čini dušu
Od duše krv,
od krvi požudu
koja mi treperi u krvi uzavreloj
koje mi kriči kroz muškost
i koja te sili da me baciš
u požar ploti,
Ženo!
Dimitrije Mitrinović
Sakriveni bol
Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom; svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
I ne da mu prijeci u suze i rijeci.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrsce, zadrsce u njoj kadikad,
Ali u rijeci se ne javi nikad.
Dusa ga u se povuce i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bacen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
D.Cesaric
Hahah, ocigledno se nismo najbolje razumeli, malena. Nisam protestvovao, zaboga, izrazavao sam svoje divljenje prema tebi!
Oprosti ti meni, sto sam te zamenio sa jednom meni dragom osobom, i sto sam uspeo da te zbunim.
Ne treba da menjas tekst, odlican je, ovakav kakav je. Seceru.
Žena je raj za okice, pakao za dušicu, i čistilište za džepČić.
Oh, dobro je onda
najbolje kojo da dovedeš divlju da nam ona kaže
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
Nema nista od toga, Man.
Ta nije Divlja budala ko ja, da ovde rasipa svoje raskosno poprsje... pardon,
svoj raskosan talenat.
Žena je raj za okice, pakao za dušicu, i čistilište za džepČić.
Tema se zove "Uz koje stihove odlepite..."
Molila bih da ne spamujete temu.
Raspravu možete voditi na pp.
Grešio sam mnogo
Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.
Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.
Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.
Duško Trifunović
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Igračka vjetrova
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažiti neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.
Tin Ujević
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Obicnoj Prostitutki
Budi sabrana - sa mnom mozes biti mirna -
ja sam Volt Vitman, slobodouman i bujan kao priroda.
Dok te sunce ne odstrani, ni ja te necu oterati.
Dok ti vode ne uskrate blistanje i sustanje,
nece ti ni reci moje uskratiti blistanje i sustanje.
Moja devojko, ugovaram s tobom sastanak,
i obavezujem te da se pripremis,
da budes vredna mene.
Obavezujem te da budes strpljiva i savrsena,
Dok ja ne dodjem.
Do tada, pozdravljam te znacajnim pogledom,
da me ne zaboravis.
Volt Vitman
Poeziju više niko neće pisati - Matija Bećković
Poeziju više niko neće pisati
Opevani predmeti napustiće pesme
Nezadovoljni kako su do sada tumačeni i
prepevavani.
Sve što je bilo predmet poezije
Ustaće protiv nje i njenog kukavičluka!
Stvari će same izražavati nešto od onoga što se
nisu usudili pesnici.
More – stara lektira pesnika zauvek će
napustiti poeziju
I vratiti se svome grobu u kome je odraslo.
Zalazak sunca izblamiran u pesmama,
Zvezdano nebo dovedeno do kiča,
Dići će ruke od poezije!
Ruže insistiraju na svojoj boji
I neće pristati na prevrtljivost pesnika.
Reč sloboda će pobeći iz poezije i vratiti se
svome značenju
Pesnici neće imati jezika na kome bi pevali.
Izmedju poezije i pesnika neće biti nikoga
I pesme će tada napasti pesnike,
Tražeči od njih da ispune obećanja.
Pesnici će pokušati da izmaknu ispred onog što
su rekli,
Ali će ih stići ono što su izmišljali i
predvidjali.
Poezija će tražiti njihove živote
Da bi njene metafore bile istinite i potvrdjene.
U novim generacijama:
Niko po tu cenu neće hteti da bude pesnik,
A pesnik se ne može biti drukčije u tolikoj laži.
Budući pesnici radiće pametnije poslove.
Slobodni čovek neće pristati da piše pesme
Da bi zbog toga bio pesnik,
A pesnik se ne može biti drukčije.
Drvo, dojučerašnji simbol u poeziji,
Zapevaće na trgu o svojoj mračnoj prošlosti
I niko neće moći da ga zameni
Jer zna o sebi bolje od ikoga!
Pravi pesnici će biti protiv poezije,
A pravi pesnici svuda u svetu misle istu misao.
Zbog ugleda u očima pravih pesnika,
Poeziju više niko neće pisati.
Pomislim nekad na bivsa jutra,
na bivse ljude i bivsa mesta,
al' put me vodi samo u sutra.
zivot je jednosmerna cesta.
Pamtim detinjstvo. Dom. Svaki kutak.
krov posle kise crven ko kresta.
ne mogu tamo ni na trenutak.
zivot je jednosmerna cesta.
Secam se svoje ljubavi rane.
Poljupca prvog u senci bresta.
Ne mogu nazad u sretne dane.
zivot je jednosmerna cesta.
Svi idu dalje, i ja sa njima.
zivotni pravac moram da pratim,
a toliko divnih casova ima
u koje zelim da se vratim.
U svoju proslost ne mogu stici
sve da pozivim godina dvesta.
Na drugu stranu uvek cu ici.
zivot je jednosmerna cesta.
Jadranka Stojaković
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.