(smajli koji pada u nesves sa najglupljim izrazom lica na svetu)..ah sale..ne odlazim, ostajem da cekam vecno u zanosu freskovanog maltera..i moja dusa nikada ne moze pasti..alegorija u recima mojim uzbudila je slucajno tananu i svetlu dusu tvoju. Oprosti mi, ah oprosti, za sebicnost moju..bese to sebicnost trenutka...kad namerno izustih da freska moze pasti..oprosti mi na slabosti mojoj..bicu ti robinja. Ljubicu ti otiske stopala na malteru..