Kako demonsko zavodi i opsjeda čovjeka?
Kako demonsko zavodi i opsjeda čovjeka?
Većin ljudi misli da demoni ne postoje i da su oni personifikacija negativnih energija. No, i anđali i demoni su itekako stvarna bića božanskog, nebeskog podrijetla. Naravno da je Sotoni u cilju da sakrije svoje postojanje i principe po kojima djeluje jer je tako uspješniji u svom zavođenju čovjeka.
Mnogi naivni ljudi misle da Sotonu i njegove metode i ne treba upoznati. Koga Demon zavede on i sam postane zavodnik, jer zavedni zavodi kao što i zastrašeni zastrašuje a ostrašćeni ostrašćuje. U duhovnom svijetu sve je komunikacija odašiljanje i primanje, to i čovjek i demon mogu dati i primiti samo ono što imaju u sebi, makar to i bilo u tragovima.
Tko nije u komunikaciju s Bogom on postaje podijeljena ličnost. Sa bezbožnim ljudima ne treba se nikad upuštati u svađe i sukobe. Da čovjek u sebi nema grešnih skolnosti, grešne pohrane i grešne programe, Sotona ne bi mogao imati na nas utjecaja. Sotona odašilje iz sebe negativna energetska nadahnuća, vatru riječi pakosti, mržnje, zlobe, zavisti, strasti, gnjeva... On odašilje iz sebe ono što je pohranio i što je vampirski isisao iz ljudi.
S druge strane Božji oganje je Sveti Duh koji u čovjeku razgorijeva ono što je lijepo, čisto i plemenito, a spaljuje ono nisko. Kada u negativno nastrojenom čovjeku Antikrist razgorijeva ono nisko i nečisto, takav čovjek se najčešće slijepo predaje niskim porivima i pogubnim nadahnućima, iživljavanju satanske čulnosti, vjerujući da će se od pritiska na taj način bolje osloboditi. No, satanska čulnost je nezasitna, nema dna.
Da nemamo u sebi već pohranjene negativne programe Sotona nas ne bi mogao ni mamiti na iskušenje. Kako isto privlači isto tako magnetične vibracije koje odašiljemo privlače sličnu vibrirajuću energiju, polja duše i duhove. Tako je plemenit čovjek okružen anđelima Svjetla, a onaj ogrezao u zlu vampirskim dušama i demonima.
Preko negativnih misaonih tvorevina i slijepih žudnji čovjeka koji živi za ovaj svijet, vampirske duše i demoni zrače u njegove komunikacije i podkomunikacije; one ubrizgavaju svoju energiju u odašiljanja negativno programiranog čovjeka. Budući da je ta energija sličnih vibracija čovjek nije svjesan od koga je pa je uzima kao vlastitu i proglašava za lijepu i dobru.
U takvom čovjeku se bude sirove strasti i tako se on predaje satani razuzdanosti i pustoši, tako postaje rukavica Antikrista, rob raznih zavisnosti. Takav čovjek postaje progonjen od nezasitnih demona, tako počinje hajka već zavisno od čulne slabosti kojoj je podlegao, čovjek počinje sve dublje da se odaje gurmanluku, alkoholu, drogi, sexualnosti, kocki itd. Kad nađe energetsku slabost u čovjeku demon sve čini da čovjeka opet navede da čini negativnosti za kojim žudi i koje im obezbjeđuje nove robove i novi energetski potencijal za borbu protiv Boga.
Đavo uvijek koristi onu slabost kojom čovjek najviše robuje. Kada na taj način isisa previše energije iz čovjeka on na kraju nema više snage da se odupre Đavlu. On umire kao avetinjsko preslabo biće, baš kao što su i nemoćne aveti demonskih snaga koje pljačkaju tuđu energiju. Demoni usađuju svoje programe u ljude i tako kroz njih žive, određuju njihove misli, riječi i postupke. Tako imitiraju boga koji je istinski život svake duše i svakog čovjeka. No da bi čovjek našao taj Život on mora da umre za svijet i za satanske vrijednosti.
Što je čovjek više izvan sebe kroz razna gruba čulna uzbuđenja, kroz gnjev, to se otvara veće mogućnost da njegov tjelesni hram zaposjednu onostrana avetinjska bića. Dakle, tko ne živi za Boga i u Bogu, njemu se može desiti da u njemu i kroz njega živi drugi.Duboko predat zlu čovjek može imati i čitavu legiju demona priljubljenih za auru svoje duše, vampira koji vise na njoj poput zrna grožđa.
U biti čovjeka odašilje iz sebe negativnu energiju koju predaju demoni. Kada prestanemo griješiti okruživat će nas pozitivna energija. Izlez je uvijek u zakonitom životu i prekidanju negativnih programa. Treba usaditi čiste programa, da se zauzda jezik, da se misli dovedu u red, da se oplemene čula, zakonit život, vegeterijanska prehrana, plemenita glazba.
Svi koji žive u bezakonju odašilju i primaju energiju paklenim duhovima. Što više ljudi griješe to su demoni moćniji. Demonska preokupacija je da ljudi što više griješe. Energija sa kojom rade demoni je niskih vibracija, grijehom prepolarizirana energija, ona postaje sve inertnijai tromija. Ako neki čovjek ide božanskim putem on i razvijau sebi božansku energiju, svetu eteričnu energiju. Temelj duhovnog napretka je održavanje i pravilna raspodjela kundalini energija prema očišćenim moždanim ćelijama.
Ako moždane stanice nisu očišćene a pokrene se kundalini energija čovjek postaje lak plijen demona i duša vezanih za zemlju. Mnogi od njih postanu i podložni nekim sexualnim devijacijama. Visoko potencirane energija su za Demona najinteresantnije i najopojnije i one Mračnome znače više nego narkomanu u krizi droge. I kad juri za niskovibrirajućom negativnom energijom Demon u stvari nesvjesno traži božansku energiju koja je nosilac svega.
Onaj tko zakonitim životom ne budi svete snage, ko se ne uključi u božanski tok nesebičnog isporučivanja i preuzimanja, on onda u energetskoj izgladnjelosti pljačka i uzima energiju od drugih, on ih vezuje za sebe i tako i sebe svezuje u zakon uzroka i posljedica. Sotona navodi ljude da će u bogatstvu i luxuzu naći sreću, no ona se može naći samo u odricanju od izopačenih svjetskih događaja.
Demon usmjeruju prema vani, prema materiji, i sugerira da ćemo 'obilje' naći u mamonu nezastinosti. Ali duša koja je mikrokozmos i Božja slika, istinska je tvorevina u kojoj se ponajprije sve lijepo nalazi i susreće. Svako stvorenje od Boga, od početka nosi bazični, udijeljeni kvantum božanske energije. Ko duhovno osiromaši, odbija i dalje božiju ruku, on do energije, na kojoj se sve zasniva, mora dolaziti pljačkanjem i manipulacijom. Zato je i demon 'prinuđen' da pljačka i isisava energiju ljudi.
Demoni dobijaju velike količine energije iz klanja nedužnih životinja koja provode ljudi robivi vlastitog apetita. Energiju iz krvi, duše i demoni mogu kasnije npr. Preko raznih gatara da daju kao 'blagodatne iscjeliteljske darove'. Od Sotone zavedeni čovjek svoje sexualne želje naziva 'ljubavlju'. Za pohotnika čovjek nije trihotomijski sklop Duha, duše i tijela, već sklop erogenih zona.
I on je pod satanskim nadahnućem ubijeđen da nije najveće blaženstvo sjedinjenje duše s Bogom i duša u Bogu, već samo sjedinjenje tjelesa, pogotovo orgijanje u što većem broju. A kad se u 'običnim' sebičnim spolnim sjedinjavanjima ne nađe ono 'vrhunsko zadovoljstvo' koje je očekivao, zavedeni čovjek počinje i da eksperimentira sa bizarnim i krajnje nastranom sexualnošću, sve do najdubljeg ludila i najdubljeg pakla. Tako Demon nastoji da ponizi čovjeka koji ne traži Boga u sebi kroz zakonit život.
Tko god živi u gorućim žudnjama treba da zna da svaka jaka tjelesna strast ukazuju na izvrnutu duhovnu strast, čežnju za onim lijepim i uzvišenim, čežnju koju slijepi čovjek ne uviđa. Opsjednuće se ne događa odjednom nego postupno. Demonski rojevi su svugdje oko nas i oni uvijek iz prkarjaka čekaju i vrebaju svaku priliku na svaku ljudsku slabost i nezakonitost u tren oka su uz čovjeka.
Ko od Demona dobije energiju da bi ispunio neku svoju nisku želju, treba da zna da će jednom morati da odužuje dug Demonu, da mu ropski služi. Duhovno slijep i bezosjećajan čovjek djeluje po Demonovom principu: stvori pakao u sebi i oko sebe, i nastoj što više drugih da povučeš u njega. Neka svi budu ono što si i sam: dijete Pakla i Propasti.
U duhovnom tijelu je esencija i zračeća projekcija slika cijelog Božjeg Stvaranje-Duša ima slutnju koja joj kaže da besmrtna I u Bogu vječno mlada. No, čovjek vezan za vanjštinu žudi za tjelesno-fizičkom-‘besmrtnošću’. Čežnju duše za jakošću u vječnom mladosti koju nosi u sebi, kod osoba koje ljubav izvrću u sexualnosti. Demon uobličuje I u sramne pedofilske skandale.
Demon želi da svaki čovjek u svom bližnjem vidi zlo, da vidi oslovljava I razgorijeva zlo u čovjeku. Želi da odbacujemo istinu koja kaže da je duh dobrote u svakom čovjeku. Demon vodi ljude i u suicid kako bi njegovu dušu u onostranom imao. Demonov moto je: što je gore, to je bolje. On svugdje podstiče kaos I zlo: jer u kaosu njegovi pomagači najlakše izbijaju na površinu, pojavljuju se kao ‘spasitelji’ nakon destruktivno-piromanskih zahvata I upliva.
Demon traži da se zemaljski život ne koristi za služenje bližnjemu i otplaćivanje duševnih dugova, za duhovno prepoznavanje i jačanje u mjestu najvećih iskušenja, već da se živi za porobljujuća zadovoljstva. A time čovek postaje zavistan od niskog i svezan onim niskim i nezakonitim. On je rob Satane i na ovom i na onom svijetu. . Zaveden čovek neće da shvati da svaki neočišćen negativan uzrok u svoje vijreme donosi gorke i turobne posljedice; ako to i nasluti, onda umišljava da 'ima vremena' za rad na sebi i za pokajanje i popravljanje.
Odgovori sa citatom
Prvobitno napisano od pričalica
Opet ako demoni zavode doopetom i glavom onda ispada da su demoni doopeglavci
